Tko bi rekao da su predivne orhideje svojom ljepotom pomutile ljudima um i izazvale brutalan sukob koji je imao za cilj posjedovanje, a onda i profit koji je iz tog posjedovanja proizlazio. Ova luda opsesija dovela je do toga da su bogataši počeli angažirati lovce na orhideje koji su se kretali uglavnom tropskim i suptropskim krajevima u potrazi za divljim još nepoznatim vrstama ove biljke. To i nije bilo bezopasno jer su se lovci suočavali s divljim životinjama i logično neprijateljski nastrojenim plemenima. No, veliku opasnost predstavljali su jedni drugima, što i nije čudno jer je ova kategorija ljudi bila obična skupina pljačkaša.
Jedan je engleski botaničar lijepo pojasnio razmjere ove pljačke još 1878. godine, zabilježivši: “Nisu zadovoljni ako uzmu 300 ili 500 primjeraka neke fine orhideje, moraju još počistiti cijelu zemlju i ništa ne ostavljaju kilometrima za sobom. Ovo nije skupljanje, ovo je bezobzirna pljačka.” Kažu da su lovci nakon što bi pokupili orhideje namjerno izazivali šumske požare kako njihovi konkurenti ne bi došli do istih orhideja. Tako su zauvijek uništene pojedine vrste ovog sasvim posebnog cvijeća.
Jedan od najgorih lopova – kraljevski uzgajivač
Kralj orhideja ili jedan od najgorih financijera ovog lopovluka Frederick Sander zaposlio je više desetaka lovaca na orhideje i izgradio veći broj farmi s brojnim staklenicima za njihov uzgoj i prodaju. On je vrlo brzo dobio službenu titulu kraljevskog uzgajivača orhideja u ime kraljice Viktorije. Njegovo je trgovanje bilo ogromnih razmjera, i jednom je prigodom ustvrdio da je uvezao više od milijun primjeraka samo jedne vrste orhideja iz Nove Gvineje. No lukovice ovih biljaka su bile tako osjetljive da je više od polovice orhideja propadalo prije dolaska na odredište, pa je to sve skupa bio genocid nad ovim biljkama.
Biti lovcem na orhideje nije bilo nimalo lako ili suptilno kako se možda neupućenima činilo, a to dobro pokazuje idući primjer. Naime, jedna je skupina od osam lovaca u potrazi za ovom biljkom stigla na Filipine 1901. godine. Od tog broja – jednog su domorodci živog skuhali, drugog je pojeo tigar, dok su petorica lovaca nestala u džungli. Kući se vratio samo jedan, ali s velikom količinom orhideja, njih oko 7000, što otvara pitanje je li možda i sam imao prste u nestanku barem dijela ekipe lovaca. Stravične priče o sudbini lovaca na ovo cvijeće dolaze i iz Papue Nove Gvineje, a velik broj smrtnih slučajeva je zabilježen i na području Kolumbije, koja slovi za najbogatije mjesto za traženje ovog cvijeća.
Za lov potrebno isključivo oružje
O tome koliko je taj posao bio opasan, svjedoči i zapis Alberta Millicana, slikara i lovca na orhideje koji je zabilježio da je za ekspediciju spakovao i iduće: “Opskrbio sam se zalihama noževa, mačeva, revolvera i pušaka”. Iz korespondencije lovca na orhideje Williama Arnolda, koji je život izgubio u divljoj kolumbijskoj rijeci Orinoco (možda niste bili u Kolumbiji, a to vom ne bismo ni preporučili iz sigurnosnih razloga, ipak vjerujemo da je nekim od vas ova rijeka poznata iz pjesme irske pjevačice Enye), jasno je da je on bio u ozbiljnom sukobu s jednim od rivala. Poznato je da je Arnold dobio nalog od svog poslodavca prema kojem je trebao uništiti kolekciju skupljenog cvijeća drugog lovca. Kao prijedlog za rješavanje problema je navedeno jednostavno uriniranje po skupljenim orhidejama. Unatoč svim tim nevoljama velik broj ljudi je bio spreman krenuti u avanturu lova zbog bogatstva koje je taj posao mogao donijeti u kratkom vremenu. Lovci su bili u kontaktu sa svojim poslodavcima uz pomoć pisama i telegrafa te su svaki daljnji korak pomno planirali.
Većina lovaca na orhideje nije uspjela dočekati “mirovinu”, no jedan od rijetkih kojima je to pošlo za rukom bio je Benedict Roezl iz Praga. Roezla su njegovi suvremenici opisivali kao gusara, pa tako nije imao jednu ruku, dok je druga bila u funkciji zahvaljujući pričvršćenoj kuki. Kažu da je 40-ak godina putovao pješice ili na konju Južnom Amerikom prikupljajući ili prije tamaneći orhideje.
Iako su orhideje i danas omiljene – vrijeme delirija je prošlo. Jednostavan zakon ponude i potražnje doveo je do rušenja njihovih cijena na tržištu. Ipak, činjenica je da se od pustošenja ovih tzv. lovaca na orhideje neka područja Srednje i Južne Amerike do danas nisu oporavila.
Piše: Sonja Kirchhoffer
