Iran je 1979. godine doživio revoluciju koja je srušila monarhiju i dinastiju Pahlavi te uspostavila Islamsku Republiku pod vodstvom ajatolaha Ruholaha Homeinija. Homeini je ostao na čelu države sve do svoje smrti 1989. godine. U revoluciji su sudjelovale raznolike skupine, kako one konzervativne i radikalno islamističke, tako i one liberalne. Unatoč ideološkim razlikama, svima je bila zajednička želja za okončanjem diktature i uspostavom političkih sloboda, uključujući i obračun s Amerikancima koji su podržavali Pahlavijevu politiku zbog interesa vezanih uz iranske rezervi nafte i plina. No, islamisti nakon pobjede nisu željeli surađivati ni sa SAD-om ni sa SSSR-om.
Najveće razočarenje doživjele žene
U vrijeme monarhije nije bilo slobode medija, a društveno-ekonomske razlike bile su goleme. Revolucija je nosila obećanje promjene, no upravo su žene, koje su u njoj aktivno sudjelovale doživjele najveće razočaranje. Vrlo brzo uvedeno je obavezno nošenje hidžaba, što je bila tek uvertira u niz restrikcija koje su uslijedile. Uspostavljena je moralna policija koja je kažnjavala i još uvijek kažnjava, svako odstupanje od propisanih pravila ponašanja i odijevanja. Ukinuti su zakoni iz 60-ih i 70-ih prošlog stoljeća, a koji su ograničavali poligamiju i dopuštali ženama razvod.
Krajnja marginalizacija
Homeinijev režim otišao je korak dalje: zabranjena je kontracepcija, a dob za udaju djevojčica spuštena je s 15 na samo 9 godina. Unatoč strogoj spolnoj segregaciji, kada je Irak 1980. napao Iran, vlast se nije libila mobilizirati žene – ne samo za logistiku, već i za borbene zadatke. Na fotografiji, na kraju članka, vidimo žene iz moralne policije tijekom vježbe pucanja u kampu za obuku na periferiji Teherana. Snimka je nastala u završnoj fazi rata, pa je vrlo vjerojatno da su neke od njih kasnije sudjelovale i u borbama. Francuski fotograf Jean Gaumy, koji je dokumentirao trening, izjavio je da su žene bile podvrgnute intenzivnom drilu, održavale visoku fizičku spremu i učile rukovati raznim vrstama oružja, uključujući i granate. Sve to upućuje na to da njihova obuka nije bila ograničena na policijske zadatke. Položaj žena u Iranu doveden je do apsurda jer su izgubile pravnu osobnost, kao i ekonomsku samostalnost te su marginalizirane u svim područjima života.
Iscijeđene i odbačene
Revolucija koja je trebala donijeti slobodu, zemlju je vratila unatrag, a žene iskoristila i odbacila kao iscijeđene krpe. Dozvola za fotografiranje koju je dobio Jean Gaumy bila je dio propagandne strategije. Homeini je želio svijetu pokazati da su i žene spremne umrijeti za naciju. No ta poruka, umjesto da afirmira žensku snagu, zapravo je nosila premise o ženskoj inferiornosti, i njihova vrijednost bila je priznata tek u kontekstu žrtava. Ova revolucije ostavila je duboke posljedice, ne samo na iransko društvo, već i na globalnu sigurnost. Utjecala je na stvaranje jezgre modernog terorizma. No to je već materijal za drugu priču.
Piše: Sonja Kirchhoffer
