Ljudi se mogu grubo podijeliti na skupljače i one koji to nisu. Sigmund Freud je u svojoj
psihoanalizi iznio mišljenje da ljudi skupljaju stvari zbog potrebe da unesu red i kontrolu u svoje živote. Iako ljudi pod skupljanjem obično podrazumijevaju različite predmete, postoje i oni koji su fascinirani biljkama te ih skupljaju u velikim količinama. Ovo je kolekcionarstvo u Engleskoj u 19. stoljeću poprimilo takve razmjere da je prozvano orhidomanijom.
Stručnjak za orhideje Tom Mirenda svoj doživljaj ovog cvijeća, koje slovi za jedno od najljepših i najšarmantnijih na našem planetu, opisuje ovako: “Gledate orhideju, a ona vam uzvrati pogled. Čini vam se da ima lice, poput čovjeka.” Njegov poetičan opis možda najbolje opisuje koliko su ove biljke posebne. No, percepcija većine nije tako sofisticirana. Norman McDonald koji je i sam sudjelovao u lovu na rijetke orhideje u 30-im godinama prošlog stoljeća, zabilježio je znatno jednostavnije u svojoj knjizi “Lovci na orhideje” objavljenoj 1939., iduće: “Kada se čovjek zaljubi u orhideje, učinit će sve da posjeduje onu koju želi. To je poput jurnjave za zelenookom ženom ili uzimanjem kokaina, to je nekakva vrst ludila.” Ta luda glad za posjedovanjem se pokazala unosnom zbog čega se pretvorila u pljačku neviđenih razmjera i presudila velikom broju orhideja, ali i drugog biljnog i životinjskog svijeta.
Cvijet koji je izazvao pomutnju
Orhideje su stigle u Englesku 1818. godine kada je zoolog i botaničar William Swainson poslao pošiljku biljaka iz Brazila u London. Njegova pošiljka je oduševila bogate Europljane. Prema priči koja kola Swainson je slučajno poslao orhideje s ovom pošiljkom kao “bezvrijedne” biljke koje su trebale štititi druge u prijevozu. No one su tijekom putovanja procvjetale i pokazale se u svom punom sjaju. Je li doista Swainson poslao nenamjerno orhideje, teško nam je za povjerovati, ali su one neovisno o njegovoj namjeri izazvale pomutnju po dolasku na odredište. Viktorijanska Engleska je doslovno poludjela za ovim cvijećem.
Donedavno se velika starost ove biljke samo pretpostavljala, a onda su znanstvenici sa Sveučilišta Harvard pronašli izumrlu fosiliziranu pčelu sačuvanu u jantaru u Dominikanskoj Republici. Nađena pčela je na svojim leđima nosila pelud ove biljke. Sama starost pčelice se
procjenjuje na oko 20 milijuna godina. Zahvaljujući peludi znanstvenici su uspjeli izračunati starost orhideja te su zaključili da su ove biljke toliko drevne da su ih mogli mirisati i dinosauri.
U kakvoj su vezi orhideje i testisi?
Orhideja se smatra kraljicom cvijeća, a tu joj je titulu dao još kineski filozof Konfucije. U drevnoj Kini su se orhideje počele koristiti u medicinske svrhe još oko 700. godina prije Krista. Procjenjuje se da danas ima između 25 000 i 30 000 vrsta orhideja, uz velik broj hibrida na kojima se neprestano radi. Jeste li se ikada zapitali zašto se orhideje zovu kako se zovu i što njihovo ime znači? Riječ orchis je u latinski jezik došla iz grčkog ὄρχις (órkhis)“, a podrazumijeva testise.
Znamo da zvuči nevjerojatno, no ovaj naziv ima i isto tako dobro objašnjenje. Ukoliko pogledamo korijen ove bilje on doista nalikuje na testise. Stari Grci nisu previše cijenili orhideje i u skladu s njihovim nazivljem su im pripisivali afrodizijačka svojstva. Ako ste ljubitelji vanilije znajte da se ona dobiva od jedne posebne vrste orhideja – one vanilijske, koju su koristili za pripremu svoje čokolade još drevni Azteci.
Cvijeće za bogate
Orhideje uspijevaju gotovo na svim kontinentima osim na najhladnijim područjima. U skladu s tom raznolikošću neće svaka orhideja uspijevati u istim uvjetima, pa je bitno znati koja orhideja primjerice voli puno topline, koja preferira veću vlagu i slično.
Danas više ne morate biti iznimno bogati da biste imali svoje orhideje. U vrijeme kada je ovo cvijeće postalo popularno priuštiti su si ga mogli samo besramno bogati u rangu visokog plemstva. Jedna egzotična orhideja je u prosjeku koštala tadašnjih 200 funti što bi pretvoreno u današnje novce iznosilo nešto malo manje od 30 000 dolara. Kažu da su neke vrste mogle doseći i cijenu od vrtoglavih 2000 funta. Bogati Europljani su bili spremni izdvojiti ogromno bogatstvo kako bi održali ove biljke na životu. Tada je počeo i njihov uzgoj u privatnim staklenicima.
Nastavlja se…
Piše: Sonja Kirchhoffer
