Znanost je potvrdila da prvi Britanci nisu bili bljedunjavi poput primjerice legendarnog Stinga koji je svojevremeno opjevao Engleze. Naime, ljudi iz kamenog doba na europskom tlu nisu bili naše kopije, što odlično potvrđuje tzv. čovjek iz Cheddara.
Prvi Britanac iz mezolitika
Godine 1903. sasvim slučajno tijekom kopanja drenažnog kanala unutar Goughove špilje u klisuri Cheddar Gorge u Somersetu u jugozapadnoj Engleskoj nađeni su drevni ostaci mladića, koji je po lokaciji nalaza dobio svoje ime. U pitanju je do sada najstariji nalaz gotovo cjelovitog kostura u Britaniji, zbog čega se on zna nazivati i “prvim Britancem”. U početku se smatralo da je kostur iz mlađeg paleolitika, no kasnije je metodom radiokarbonskog datiranja utvrđeno je da je riječ o kosturu koji se može svrstati u drugu polovicu 9. tisućljeća prije Krista, odnosno da pripada razdoblju mezolitika.
Moguća žrtva ubojstva
Analiza njegova kostura ukazuje da je vjerojatno umro nasilnom smrću, i to u mlađoj dobi od samo 20-ak godina. Uokolo njega nisu nađeni grobni prilozi, i nije najjasnije je li njegovo tijelo nađeno na mjestu na kojem je izgubio život ili je ovdje kasnije doneseno. Doduše ako je ubijen onda je vrlo moguće da je nađen što bi se reklo “in situ”. Godine 1997. nastupila je prekretnica u proučavanju ovog čovjeka iz Cheddara kada je izdvojena DNA iz njegova kutnjaka. Nakon ovog velikog otkrića uslijedila je DNA nalaza na Institutu za molekularnu medicinu Sveučilišna Oxford.
Šokantno otkriće
Ispostavilo se da je ovaj “prvi Britanac” bio tamne do crne kože, kao i da je imao isto tako tamno smeđu ili crnu kosu, koja je bila kovrčava ili valovita dok su mu oči bile plave. Bio je relativno nizak u odnosu na suvremene Europljane te mu je visina iznosila 1,66 m dok mu je težina bila oko 66 kilograma. Prema onome što se danas zna bio je pripadnik zapadnoeuropske populacije lovaca i skupljača koja je u Britaniju došla dok je ona bila povezana s Europom kopnenim putem. Vijesti o mladićevoj boji kože su uzburkale javnost jer se pokazalo da je ona promjenjiva. Europljani su se obično smatrali bljedolikim, a ovo je bilo doista šokantno otkriće. Uz to mladić nije imao gensku mutaciju koja bi mu omogućavala probavu laktoze, što je logično s obzriom da još nije počelo pripitomljavanje životinja, a stručnjaci kažu da nije mogao probavljati ni alkohol.
Kako je to moguće?
Pravo je pitanje kako se ta boja kože promijenila. Naime nakon dolaska ovih lovaca i sakupljača uslijedile su nove migracije. Prvi u neolitiku stižu farmeri s drugačijim prehrambenim navikama. Njihova je prehrana bila siromašna vitaminom D, što je postupno utjecalo na njihova tijela. Kao posljedica prehrane siromašne ovim vitaminom razvila se, između ostalog, svjetlija koža, a varijante gena za tamnu kožu su s vremenom nestale. Svijetla koža dolazi u Britaniju s ovim poljoprivrednicima, s tim da taj prijelaz u smislu same boje kože nije bio nagao kakvim se možda čini.
Iako su ljudi bolje živjeli s razvojem poljoprivrede ipak je prehrana lovaca i sakupljača bila zdravija od prehrane neolitskog svijeta. To, kako navode stručnjaci, odlično pokazuje i tijelo ovog mladića. Poljoprivreda je omogućila povećanje populacije što je imalo za posljedicu dolazak većeg broja doseljenika u odnosu na ranije doseljene “praroditelje”. Ostaci ovog mladića iz Cheddara pohranjeni su u londonskom Prirodoslovnom muzeju.
Znanstvenici kažu da danas prosječan Britanac imao oko 10 posto nađenih gena lovaca i sakupljača, odnosno svojih praroditelja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
