Među najpoznatijim navadama Engleza je ona ispijanja čaja koji je u zapadni svijet stigao iz Kine. Čaj u Engleskoj je popularizirala portugalska princeza Katarina od Bragançe. Ona je došla u Englesku kao mladenka kralja Karla II. (Charlesa II.).
Brak nužan za otplatu dugova
Naime, Karlo II. se odlučio oženiti kako bi pokrpao ogromne dugove. U dogovorima oko sklapanja braka zahtijevao je od portugalskog kralja Ivana IV. (João IV. ) ogroman miraz u novcu, začinima i blagu. Tako je s princezom u Englesku stiglo i više brodova krcatih luksuznom robom. No princeza je sa sobom donijela i koješta drugog, između ostalog i gradove Tanger i Bombay (Mumbai). Zapravo zahvaljujući tome započelo je i “englesko gospodstvo” u Indiji. U svojoj je golemoj prtljazi princeza imala, kažu, i sanduke označene kao Transporte de Ervas Aromaticas (Prijevoz aromatičnog bilja) odakle je, smatraju neki, izvedena skraćenica za čaj (tea). Kada je došla u Englesku zatražila je, navodno, onako umorna od dugog putovanja šalicu čaja, koju nije mogla dobiti, pa su je poslužili umjesto toplim napitkom pivom. Princeza nije našla utjehu u pivu, ali je na sreću u prtljazi imala čaja.
Katarina kao trendseterica
U Engleskoj se čaj do tada pio prvenstveno iz zdravstvenih razloga, i nije bio popularan napitak. Katarini je trebalo vremena da se navikne na novi dom i engleske običaje koji su se bitno razlikovali od onih u domovini. Tijekom vremena postala je nekom vrstom trendseterice. Ona je prihvaćala engleske običaje, ali je isto tako plasirala i svoje. Prvo su čaj počele piti dvorske dame, a kasnije se ova navada proširila ne samo dvorom već i među bogatim svijetom. Čaj se, kažu, prvotno ispijao u spavaonicama ili sobicama koje su bile u blizini spavaonica. Bio je to dakle prvotno vrlo intiman čin u kojem su najčešće sudjelovale bliske prijateljice kraljice. Pio se u finom porculanu, a šalice i čajnici bili su vidljivi u ormarima te su kao takvi postali prestižna kategorija predmeta koju je morala imati svaka dama u svom domu, a koja je držala do svog statusa u društvu.
Za Karla II. počeo direktan uvoz čaja iz Kine
Karlo II. je imao podršku Istočnoindijske kompanije koja ga je potkupljivala bogatim darovima, a zauzvrat je on ovoj Kompaniji dozvolio da osvaja po volji mjesta koja je ona smatrala važnim sa stajališta trgovine. On im je u stvari dao odriješene ruke da silom osvajaju daleke trgovačke postaje pod uvjetom da stanovnici u njima nisu kršćani. Naime, s čajem su već početkom 17. stoljeća trgovali i Portugalci i Nizozemci. Čaja je u vrijeme dolaska Katarine bilo u Engleskoj, ali je bio izuzetno skup jer je bila riječ o čaju koji je u zemlju došao kroz posredno trgovanje s Portugalcima i Nizozemcima zbog čega je konačni uvozni proizvod bio znatno skuplji. Kažu da je funta čaja (manje od 1/2 kilograma) koštala kao godišnja plaća radnika. Englezi su počeli direktno uvoziti čaj iz Kine za Karla II. Ta se trgovina razmahala početkom 18. stoljeća. Kraljica Engleske, Irske i Škotske Katarina postala je tijekom vremena sinonim za britanski čaj. Kao katolkinja i nerotkinja nije joj bilo lako u ovoj zemlji ni s podanicima ni supurgom koji je imao bezbroj ljubavnica i više vanbračne djece. Nakon suprugove smrti vratila se u Portugal, gdje je postala regentkinja svog brata Pedra. Međutim, njezina ostavština i dalje intenzivno živi jer je još uvijek čaj opsesija Britanaca.
Piše: Sonja Kirchhoffer
