Na ovaj svijet dolazimo bez preciznih uputa o tome što nas ovdje čeka. Uglavnom pojma nemamo hoćemo li igrati glavne ili sporedne uloge, kao i hoće li one biti smiješne, tužne ili miješavina od svega pomalo. Povezanost kazališta i života uočio je još dalekovidno i sam književni genij Shakespeare.
Već nekoliko godina obnavlja se zgrada nazvana St. George’s Guildhall (Ceh Sv. Jurja) u gradiću King’s Lynnu. Ceh Sv. Jurja je sagrađen u prvim desetljećima 15. stoljeća, a danas je u vlasništvu Nacionalne zaklade Ujedinjenog Kraljevstva. Ova Zaklada iznajmljuje objekt gradskom vijeću King’s Lynna u West Norfolku. Objektom se prvotno služila istoimena cehovska udruga za svoje poslove, a tu su se od najranijih dana prigodno održavale i kazališne predstave. Tako je najranija upotreba ove zgrade u kazališne svrhe zabilježena još 1445. godine. Uprvo je ta uloga uvrštava u najstarije kazališne građevine. U zadnjih nekoliko godina zgrada se temeljito obnavlja, a tijekom nje ispod moderne podnice otkrivena je ona srednjovjekovna. U pitanju je velika podnica sastavljena od hrastovih dasaka koje su široke 30, a debele 15 centimetara. Ove su daske bile međusobno povezane drvenim klinovima, što je bila tipična srednjovjekovna metoda povezivanja.
Datacija podnice
Poznato je da je ovdje nastupala čuvena kazališna družina Lord Chamberlain’s Man za koju je drame pisao i Shakespeare, a koji je s tom družinom znao i nastupati. Prema sačuvanoj dokumentaciji, a koja donosi podatke o plaćanju gostujućih grupa na spisku se nalazi i ona Shakespeareova. Ona je ovdje očito gostovala 1593. dok je Londonom haračila kuga. Ovo se kazalište smatra jedinim sačuvanim na čijim je daskama nastupao i slavni bard. Shakespeare nije bio samo dramatičar, već i glumac. No, kritičari mu nisu bili skloni kao glumcu, i da se njih pitalo radije bi da nikada nije ni kročio na pozornicu. Očito je da je bio puno bolji pisac nego glumac. Prema analizi stručnjaka za srednjovjekovnu arhitekturu Jonathana Clarka ova se podnica može datirati otprilike u vrijeme ikada je izgrađen objekt. Vremenski okvir izgradnje podnice datira se između 1417. i 1430. Konkretne su brojke dobivene zahvaljujući brojanju godova na daskama, ali i karakteristikama same konstrukcije podnice.
Vijest o nalasku pozornice po kojoj je vjerojatno kročio i sam slavni dramaturg odjeknula je Engleskom, ali i šire, no nisu svi ovu vijest dočekali s jednakom oduševljenjem. I kako to već u znanosti biva, jedni su fascinirani daskama koje nekima doslovno život znače, a drugi smatraju da je čitava stvar prenapuhana i zapravo nebitna.
Oni koji omalovažavaju ovaj nalaz srednjovjekovne podnice smatraju da ako je i Shakespeare doista i hodio ovim podnicama to neće ništa promijeniti u svijetu znanosti, pa ne vide razloga za dizanje halabuke oko čitave stvari. Ne možemo reći da njihovo mišljenje strogo gledano nije točno, no ovi kritičari zanemaruju ulogu emocija u proučavanju prošlosti i uopće u znanosti, a one su doista moćno sredstvo koje nas stalno tjera naprijed.
Piše: Sonja Kirchhoffer
