Suvremeni svijet je teško zamisliv bez kozmetike bilo koje vrste. Među najčešće korištenom dekorativnom kozmetikom je zasigurno i ruž za usne. Upravo nam je stigla vijest da je prema nalazu nađenom u gradu Jirofu na jugoistoku Irana otkriven najraniji poznati primjer ruža za usne. Nakon poplave rijeke Halil koja je uništila neke od grobova iz ranog 2. tisućljeća pr. Krista 2001. godine – bilo je jasno da je voda je sa sobom odnijela brojne vrijedne artefakte, a među njima i najstariji poznati nalaz ruža. No kasnije je ta ista voda izbacila ranije odnesene predmete od kojih su mnogi “doblili noge”, no ruž za usne je na kraju završio, nasreću, u pravim rukama te je pristigao u Arheološki muzej Jirof. O ružu za usne objavljen je članak u časopisu Scientific Reports, u veljači 2024. godine.
Poseban ruž i posebno pakiranje
Bio je to po svemu sudeći skupocjeni ruž jer je dolazio i u sofisticiranom pakiranju. Riječ je o jednoj kamenoj posudici u kojoj je bio pohranjen pigment. Da dobro ste čuli, i nama je to bilo pravo iznenađenje. U uskoj posudici zelene boje, koja je bila bogato dekorirana nalazio se pigment. Kao što su šalice i posude za piće bile obilježje elita bakrenog i brončanog doba tako je za očekivati da je vlasnik ovog ruža za usne bio iz istog okrilja. Unutar bočice je pronađen smrvljeni hematit svjetlocrvene boje, a potamnjen je dodatkom drugih mineralnih tvari poput manganita i braunita. Nađeni su tu i tragovi drugih primjesa, primjerice kvarca koji je vjerojatno dodan zbog svog sjaja, a pronađena su unutar smjese i biljna vlakna za koja se pretpostavlja da su ružu trebala dati odgovarajući miris. Na kraju je ustanovljeno da su ovi prapovijesni ruževi svojim sastavom nevjerojatno sličili onim današnjim, a i samo pakiranje je dobrim dijelom na tragu današnjih ruževa.
Kako se ovaj ruž aplicirao?
Oblik posudice upućuje da se ruž mogao držati u jednoj ruci zajedno sa zrcalom dok je u drugoj bio aplikator u obliku, najvjerojatnije, neke vrste kista. Doduše vrlo je vjerojatno da je ruž na usne pripadnicima elite nanosio netko od sluga ili robova. Stari Iranci koristili su obilato kozmetiku poput olovki za oči, rumenila, podloge i drugih stvari. No ruž i uopće dekorativnu kozmetiku nisu koristile samo žene već i muškarci, a pri tome ne mislimo samo na one koji se nisu osjećali dobro u svojim tijelima već i na one koji su samo šminkanjem odašiljali poruku da su visokog društvenog statusa.
Znanstvenici smatraju da su ovi nalazi vezani uz istočno iransku civilizaciju Marhaši. Smatra se da se o kozmetici do sada nije puno pisalo jer se ona vezivala uz “sporedni” ženski svijet, a situacija se napokon očito počela mijenjati.
Piše: Sonja Kirchhoffer
