Što je sve otkrio DNA djeteta starog 17 000 godina?

Fotografija: AI

Godine 1998. istraživači su u špilji Grotta delle Mura u regiji Apulija, pronašli ostatke malenog djeteta. Ukop djeteta je bio prekriven s dvije kamene ploče. Kosti su bile dobro očuvane, a uz ostatke nije bilo grobnih priloga. Zanimljivo je da je to bio jedini ukop u špilji.

Satelitska snimka lokacije špilje Grotta delle Mura. Fotografija: Mauro Calattini; Owen Alexander Higgins et al. Nature Communications, 2024

Izvanredna sačuvanost

Upravo zahvaljujući dobroj očuvanost djetetovih ostataka znanstvenici su uspjeli izdvojiti čak 75 posto genoma, što je izuzetno rijetko za ovakve prastare ostatke. Izvanredna očuvanost djetetove DNA velikim dijelom je posljedica smještaja groba u špilji gdje toplina niti druga uznemiravanja nisu naškodila ostacima. Zahvaljujući tome bogatiji smo s puno više spoznaja o djetetu koje je tu pokopano. Tako je otkriveno da je ono imalo smeđu kožu. svijetloplave oči koje su bile karakteristične za zapadnoeuropske lovce-sakupljače dok mu je kosa bila tamna i kovrčava, a možda čak i crna. Rezultati istraživanja objavljeni su u krajem rujna 2024. godine u časopisu u Nature Communication.

Mogući uzrok smrti

Dijete je u trenutku smrti imalo između 7,5 i 18 mjeseci. Radiokarbonsko datiranje je procijenilo starost djeteta između 17 320 i 16 910 godina. Živjelo je dakle u posljednjem glacijalu kada su ledenjaci pokrivali čak četvrtinu kopna. Analiza DNA je pokazala da je dječak imao mutaciju dva gena TNNT2 i MYBPC3, koja su obično povezana sa zatajenjem srca, od čega je i najvjerojatnije preminuo. Nevjerojatno je što se sve može iščitati iz genoma.

Ostaci djeteta starog 17 000 godina. Fotografija: Mauro Calattini; Owen Alexander Higgins et al. Nature Communications, 2024

Teška trudnoća i porod

Genom dječaka je pokazao da je potekao od skupine koja pripada grupi predaka lovaca sakupljača iz klastera Villabruna, što je prvi pokazatelj pripadnika ove skupine na tlu južne Italije prije kraja ledenog doba. DNA ukazuje endogamiju u kojoj su mu roditelji bili prvi rođaci, što ide u prilog male zajednice koja je bila prilično izolirana.

Zubi su odličan pokazatelj stresa, i u ovom slučaju dali su uvid u stresove ne samo za djetetova kratkog života već i tijekom majčine trudnoće. Majka je bila u jednom dijelu trudnoće, kako se čini, pothranjena i lošeg zdravlja da bi krajem trudnoće bila i ograničeno pokretna, što je pokazala analiza izotopa stroncija. Sve ovo pokazuje težak život male zajednice u kojoj je dijete rođeno. Ne samo da je žena imala tešku trudnoću već i iznimno težak porod u kojem je djetetu slomljena ključna kost. Ostaci ovog djeteta pružili su popriličnu količinu informacija o životu tijekom zadnjeg ledenog doba.


Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari