U ljeto 2024. poljski ronioci otkrili su olupinu jedrenjaka u blizini obale južne Švedske. U tom trenutku nisu ni slutili da olupina u sebi krije vrijedan teret.
Mineralna voda Selters
U natovarenoj olupini nađene su boce popularne njemačke mineralne vode Selters. Ovoj prirodno gaziranoj vodi su se, zbog visoke koncentracije natrijeva bikarbonata, od davnina pripisivala ljekovita svojstva. Kako se mineralna voda u periodu između 17. i 19. stoljeća pakovala u keramičku ambalažu, i u ovim sanducima su nađene keramičke boce Seltersa. Osim njih tu su pronađene i skupocjene boce šampanjca koji je bio omiljeno piće ruskog cara Aleksandra II. (1855. – 1881.).
“Večera triju careva” i jedan šampanjac
Na olupini broda nađeno je čak 100 litara šampanjca kojega je proizvela poznata francuska kuća Louis Roederer. U pitanju je najbolji šampanjac ove kuće stvoren za ruskog cara. Naime, ovaj je ruski vladar neprestano strahovao za svoj život te je tijekom posjeta Svjetskog izložbi u Parizu 1867. godine bio toliko uplašen da je zatražio da mu se tijekom večere u restoranu Café Anglais donose boce šampanjca bez etiketa ne bi li se uvjerio da u udubljenju boca nema eksplozivne naprave. Večera, na kojoj su uz ruskog cara i njegova sina sudjelovali pruski kralj Vilim I. te njemački kancelar Otto von Bismarck, pogrešno je nazvana “večerom triju careva” jer je za stolom u tom trenutku bio samo jedan car. Vilim je postao carem tek 1871. godine, a Aleksandrov sin je logično zamijenio oca i dobio carski naslov nakon očeve smrti. Ova je fantastična večera oduševila sudionike, a imala je čak 16 sljedova i 8 nizova pića.
Okidač novog vizuala
Konkretna je “večera triju careva” bila okidač za novi vizual šampanjca, pa je proizvođač Louis Roederer na tržište plasirao šampanjac koji se od tada zove Cristal. Taj je šampanjac bio pakiran u drugačijoj ambalaži od olovnog stakla, poznatog po svojoj prozirnosti zbog koje je šampanjac dobio ime Cristal. Za izradu nove boce angažiran je flamanski majstor. Zahvaljujući modernom pakiranju Aleksandar se mogao diviti mjehurićima i zlatnoj boji šampanjca bez straha za svoj život. Kako je za Aleksandra II. čak trećina proizvoda Louis Roederera završavala u Rusiji vrlo je moguće da je ovaj teret bio namijenjen cara i da je bio na putu prema St. Peterburgu. Nesreća se dogodila negdje u drugoj polovici 19. stoljeća. Ono što je poseban kuriozitet nalaza što su sva sačuvana pića i dalje sigurna za ispijanje.
Piše: Sonja Kirchhoffer
