Svi koji su jeli focacciu znaju da miriše jednako dobro kao što izgleda. Prema najnovijem članku objavljenom u časopisu Scientific Reports čini se da su ljudi još u neolitiku pravili kruh koji je nalikovao onome što danas poznajemo pod imenom focaccia.
Istraživanje na teritoriju Plodnog polumjeseca
Istraživači s Autonomnog sveučilišta u Barceloni (UAB), s znanstvenicima s rimskog Sveučilišta La Sapienza kao i Instituta Milà I Fontanals i francuskog Sveučilišta u Lyonu, zaključili su da se kruh sličan focacci pravio na teritoriju Plodnog polumjeseca i to prije 9000 godina. Za potrebe istraživanja analizirani su fragmenti posuda nađeni na lokalitetima Turske i Sirije (Mezraa Teleilat, Akarçay Tepe i Tell Sabi Abyad).
Posebne posude i peći za pećenje
Neolitički su pekari kruh pekli u posebnim posudama izrađenim od grube gline. Te su posude imale ovalan oblik s niskim rubom. Dno posude je bilo urešeno brojnim urezima nožem ili jednostavnim utiskivanjem kako bi se kruh nakon pećenja lakše odvojio od podloge. Prema veličini posuda koje su bile prilagođene za štruce od oko 3 kilograma – jasno je da je on trebao nahraniti veći broj ljudi, kao što to Talijani čine i danas sa svojom focacciom. Ovaj se davni kruh pravio od pšeničnog i ječmenog brašna, vode, životinjskih masnoća i biljnih začina. Pekao se u kupolastim pećima oko dva sata na temperaturi od oko 420 stupnjeva Celzija.
Eksperimentalni kuhari
Na temelju ovog istraživanja mogu se donijeti brojni zaključci o neolitičkoj kuhinji, pa je tako jasno da su ljudi vrlo rano razvili posebno posuđe i peći za pečenje na visokim temperaturama. Uz to očito je da su odmah počeli eksperimentirati s raznim dostupnim sastojcima, učeći metodom pokušaja i pogrešaka, ne bi li poboljšali okus hrane koju su jeli. Veličina posuda sugerira da se ovaj kruh pripremao za zajedničke obroke, baš kao i onaj talijanski. U konačnici to nam daje sliku naprednih neolitskih društava sklonih eksperimentiranju.
Piše: Sonja Kirchhoffer
