Reproduciranje mirisa prošlosti posljednjih je desetljeća sve popularnije. Relativno nedavno, znanstvenici su uspjeli rekonstruirati miris koji su nazivali “mirisom vječnosti”. Konkretan je miris star više od 3500 godina. Zanima li vas kako su to učinili, zavirite u nastavak članka.
Carterovo otkriće
Egipćani su mumificirali svoje mrtve u tzv. Kućama mrtvih. U tom procesu vadili su unutrašnje organe i pohranjivali ih u posude poznate kao kanope. Takav tretman nije bio dostupan svakome, te je bio rezerviran za pripadnike viših društvenih slojeva. Howard Carter, danas je poznat po otkriću Tutankamonove grobnice, zahvaljujući kojoj je stekao svjetsku slavu, no 1900. bio je mlad arheolog na početku karijere. Tada je pronašao kanope žene po imenu Senetnay. Riječ je o četiri posude predviđene za pohranu organa. Zahvaljujući hijeroglifima na posudama, znamo točno koji je organ bio u kojoj posudi. Znanstvenici su analizirali dvije od četiri posude, koje se danas nalaze u muzeju Augusta Kesterna u Hannoveru. Preostala dvije čuvaju se u drugim egipatskim zbirkama.
U čemu su plutali organi?
U jednoj od analiziranih kanopa nalazila su se pluća, a u drugoj jetra. U onim neistraženima bili su pohranjeni crijeva i želudac. Egipćani su vadili organe kako bi spriječili raspadanje tijela i sačuvali ga za vječnost. Struganjem unutarnjih stijenki kanopa, stručnjaci su pronašli slojeve balzama koji su sadržavali pčelinji vosak, masti, biljna ulja, bitumen, borovu smolu, i čini se, smolu drvene pistacije. Budući da sastav balzama nije bio identičan u obje posude, moguće je da su organi pohranjivani u različite baze ili su razlike rezultat procesa razgradnje.
Dojkinja budućeg faraona
Ovo otkriće ne samo da nam otkriva metode pripreme mrtvih za vječni život, u Novom kraljevstvu, već i potvrđuju razgranatu trgovačku mrežu Egipta. Senetnay je živjela za vrijeme Amenhotepa II., vladara iz 18. dinastije, i bila je njegova dojkinja. Pokopana je u Dolini kraljeva, na zapadnoj obali Nila, u blizini Tebe, gdje su počivali uglednici toga doba.
Komplicirani balzam
Znanstvenici s Instituta za bioantropologiju Max Planck u Njemačkoj koristili su za analizu sastojaka najsuvremeniju tehnologiju. Prema njihovim nalazima, riječ je o jednom od najsloženijih balzama iz tog razdoblja. Sastojci su bili egzotični i teško dostupni, a ako je doista riječ o damaru (smoli drvene pistacije), Egipat je već tada uspostavio komunikaciju s jugoistočnom Azijom. Egzotični sastojci balzama i samo mjesto ukopa upućuju na to da je Senetnay uživala status koji je nadilazio njezinu ulogu dojkinje.
Po čemu miriše balzam iz kanopa?
Stručnjaci koji su rekonstruirali miris kažu da on danas izaziva sasvim drugačije asocijacije nego u drevnom Egiptu. Dok su ondašnji mirisi bili povezani s religijom i duhovništvu, suvremeni zapadni čovjek ih doživljava na drugačiji način. Miris borovine podsjeća na sredstva za čišćenje, dok sumporni tonovi bitumena prizivaju miris katran i asfaltiranih cesta. Zbog ovih mirisa nismo sigurni da bimo voljeli uopće mirisati egipatsku vječnost, dapače činila bi nam se dobro poznatom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
