Upotreba stimulansa u vojsci ima svoju dugu povijest. Tome bi išla u prilog novo postavljena teorija prema kojoj su barbarski ratnici još prije više od 1500 godina uzimali stimulanse.
Žličice na ratničkim pojasevima
Nova teorija je iznesena u časopisu Praehistorische Zeitschrift, a temelji se na arheološkim otkrićima velikog broja malih predmeta koji su nalikovali žličicama. Ti su predmeti nađeni na brojnim lokalitetima sjeverne Europe. Žličice su bile duge između 4 i 7 centimetara i privezane na takvoj dužini za pojaseve da su ratnici u vrijeme bitke komotno mogli uzimati stimulanse. Smatra se da je riječ primarno o vojničkim predmetima jer su žličice redovito nalažene u kontekstu vojne opreme. Pretpostavlja se da su one trebale smanjiti rizik od predoziranja koje bi bilo kobno. Ove su stimulanse mogli ušmrkavati ili pak sažvakati za samog sukoba kada bi osjetili da im ponestaje snage ili hrabrosti.
Duga praksa upotrebe stimulansa
Drevni Grci i Rimljani prakticirali su upotrebu narkotika u ratovanju što je dobro povijesno dokumentirano. Kod barbara se pretpostavlja korištenje različitog bilja poput konoplje, maka, beladone, psihodeličnih gljiva i sličnog. One su se vjerojatno usitnjavale kao prah i tako pripremljene transportirale do vojske. Ujedno se pretpostavlja da je morala postojati logisitička mreža koja se bavila oposluživanjem vojske u smislu pripreme i dostave stimulansa. U prilog tome ide i velik broj ovih nalaza žličica iako je vjerojatno sačuvan samo manji dio njih u odnosu na stvarni broj korisnika. Sačuvane su žličice izrađene od željeza i srebra dok su one od drveta i rogovlja tijekom vremena propale.
Do sada se pretpostavljalo da barbari, koji su živjeli izvan Rimskog Carstva, nisu koristili druge stimulanse osim alkohola. Ovo otkriće i postavljena teorija tome proturječe.
Piše: Sonja Kirchhoffer
