Walburga Hemetsberger, izvršna direktorica SolarPower Europe-a, izjavila je:
„Ovo izvješće potvrđuje da Europa, uz prave politike, može konkurentno isporučiti 30 GW proizvodnje solarnih modula do 2030. godine, stvoriti tisuće lokalnih radnih mjesta i izgraditi otporan, inovativan opskrbni lanac koji zadržava ekonomsku vrijednost u Europi. Kako bismo postigli cilj za 2030., EU i države članice moraju brzo djelovati. Bez intervencija, Europa riskira gubitak preostalih industrijskih i tehnoloških kapaciteta u solarnom sektoru.“

Ključni nalazi izvješća

Analiza troškova pokazuje da proizvodnja solarnih modula u Europi s EU-ćelijama košta oko 10,3 eurocenta/Wp više nego proizvodnja istog modula u Kini.

Glavni razlozi za razliku u cijeni su:

• viši troškovi opreme (+40%)

• građevinskih i infrastrukturnih ulaganja (+110%)

• rada (+280%)

• materijala (+50%)

Kao rezultat, instalacije velikih solarnih elektrana u Europi koštaju oko 60,8 eurocenti/Wp, dok u Kini iznose 50 eurocenti/Wp. To dovodi do troška električne energije (LCOE) koji je oko 14,5% viši za europske module. Ipak, to znači da su europski proizvodi već unutar granice od 15% dodatnih troškova, što im omogućuje prednost u natječajima prema pravilima NZIA-e.

Izvješće ipak upozorava da i dalje postoji značajna razlika u cijeni (2,2 do 5,8 eurocenti/Wp) između modula proizvedenih u EU i onih proizvedenih izvan EU, ali usklađenih s NZIA-om. To znači da NZIA može doprinijeti diversifikaciji opskrbnog lanca, ali bez dodatnih mjera ne mora dovesti do povratka europske proizvodnje.

Kako smanjiti razliku u cijeni?

Studija naglašava da se razlika može dodatno smanjiti na manje od 10% kombinacijom politika:

• potporama za ulaganja (CAPEX) i operativne troškove (OPEX),

• potporama vezanim uz ostvarenu proizvodnju,

• te razvojem tvornica kapaciteta 3 do 5 GW.

Uspješni modeli već postoje u SAD-u (Inflation Reduction Act – IRA) i Indiji (PLI sheme).

Procjenjuje se da je industriji potrebno 1,4 do 5,2 milijarde eura godišnje potpore za dostizanje cilja od 30 GW proizvodnje solarnih modula do 2030., pri čemu bi se do 39% troškova moglo nadoknaditi kroz makroekonomske koristi (nova radna mjesta i porezni prihodi).

Preporuke izvješća

• Uspostaviti EU-shemu potpora vezanih uz rezultate proizvodnje, koja bi kombinirala bespovratna sredstva, zajmove i instrumente za smanjenje rizika, a obuhvaćala i CAPEX i OPEX.

• Provesti NZIA politike na razini država članica, uključujući dodatne bodove za proizvode „Made in EU“ u natječajima za krovne sustave i javnu nabavu.

Što je NZIA?

Net-Zero Industry Act (NZIA) je europski zakon usvojen 2024., kojim EU želi povećati domaću proizvodnju ključnih zelenih tehnologija – solarnih panela, baterija, vjetroturbina – kako bi se smanjila ovisnost o uvozu i osigurala energetska sigurnost.

Sekundarno zakonodavstvo usvojeno je 23. svibnja 2025., a države članice od 2026. moraju u svoje natječaje za obnovljive izvore energije uključiti ne-cjenovne kriterije (NPC) za najmanje 30% godišnjeg volumena natječaja (oko 6 GW). Ti kriteriji mogu činiti između 15 i 30% ukupne evaluacije ponuda.

Otpornost (prema čl. 26. NZIA) definira se kao opskrba iz izvora koji nije dominantan dobavljač – što otvara mogućnost za razvoj europske proizvodnje.

Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) član su SolarPower Europe-a, te aktivno sudjeluju u radu organizacije i zagovaranju jačanja europske solarne industrije.