U vreme kada su letnje razglednice stizale iz Budve, Rovinja ili Šibenika, putovanja su bila deo svakodnevnog života koji se živeo sporije i srdačnije. Tokom osamdesetih godina, veliki broj ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije letovao je na obalama Jadrana, od crnogorskog primorja, preko Dalmacije i Istre, pa sve do slovenačke obale.
Statistika iz 1980. godine pokazuje da su gradovi poput Dubrovnika, Budve, Poreča, Rovinja i Splita svake sezone ugostili preko pet miliona domaćih turista. Ipak, brojke nisu ono čega se danas ljudi sa setom sećaju.
U jednoj od arhivskih emisija RTV Vojvodine, u okviru segmenta "TV šifonjer", novinar je 1981. godine razgovarao sa građanima Novog Sada o njihovim planovima za odmor. Odgovori su bili jednostavni, topli i iskreni: "Idem na crnogorsko primorje", "U Medveju kod Opatije, preko firme", "Ići ću u Šibenik", "U Cirkvenicu. Nije skupo, idemo porodično"...
Naravno, i tada je bilo onih koji nisu mogli da otputuju, ali o tome se govorilo bez gorčine, sa dostojanstvom. Penzioneri, radnici, bake koje su čuvale unuke, svi su imali svoju priču, ali i zajednički ton - pristojnost, nenametljivost, kultura dijaloga.
U komentarima ispod ove arhivske emisije, mnogi korisnici društvenih mreža primetili su upravo to - da su ljudi nekada govorili smirenije, da su i obične svakodnevne rečenice imale neku toplinu.
BONUS VIDEO:
