Vreme polako klizi niz horizont,
leno se skriva u korpi za leđa.
Zeleni vagon lagano se njiše
i staje na maloj planinskoj stanici.
Zvuk lokomotive širi se kao vetar,
pada na selo kroz dim ognjišta.
Neki koraci nisu samo za trku —
neka putovanja čekaju jučerašnji dan.
U vagonu — Kina.
Domovina diše u ljudskim pričama,
dečji osmesi, boje svih godišnjih doba,
glačaju bore na majčinom licu.
U vagonu — Kina.
Naša nekadašnja putovanja, stajanja i polasci.
Koliko god dalek bio put, koračamo smireno —
nijedna karta nikad neće promašiti voz.
Zvuk lokomotive širi se kao vetar,
pada na selo kroz dim ognjišta.
Neki koraci nisu samo za trku —
neka putovanja čekaju jučerašnji dan.
U vagonu — Kina.
Domovina diše u ljudskim pričama,
dečji osmesi, boje svih godišnjih doba,
glačaju bore na majčinom licu.
U vagonu — Kina.
Naša nekadašnja putovanja, stajanja i polasci.
Koliko god dalek bio put, koračamo smireno —
nijedna karta nikad neće promašiti voz.
Neće pogrešiti, neće pogrešiti.
Neće pogrešiti, neće pogrešiti.