Decenijama unazad, evropski model penzionog sistema zasnivao se na državnim penzijama koje su starijim građanima obezbeđivale dostojan život. Međutim, kako ljudi sve duže žive, a broj novorođene dece se smanjuje, troškovi za finansiranje ovih sistema rapidno rastu.
Ako se postojeće penzione politike ne promene temeljno, siromaštvo među starijima moglo bi postati uobičajena pojava širom Evrope. Ovo upozorenje dolazi od evropske regulatorke za radna mesta i penzije, Petre Hielkeme, glavne direktorke Evropske agencije za osiguranje i radne penzije (EIOPA) iz Frankfurta.
"Već sada je svaki peti Evropljanin u riziku da u starosti živi u siromaštvu," kaže Hielkema, i dodaje: "Žene su posebno ugrožene, njihov rizik je čak 30 odsto veći."
Kako prenosi Politico, u Evropi se brzo stari, a u narednih 40 godina biće samo 1,5 radnika na jednog penzionera, što je upola manje nego danas. "Neke zemlje su već dostigle ovu kritičnu granicu, i jasno je da ovakav sistem nije održiv," upozorava Hielkema. "Evropa se suočava sa ozbiljnim problemima u penzionim sistemima, a one države koje nemaju razvijene dodatne penzione fondove posebno su u opasnosti."
Pored samih penzija, troškovi povezani sa starenjem stanovništva, poput zdravstvene zaštite i nege starijih, dodatno opterećuju poreske obveznike.
Jedno od mogućih rešenja jeste razvoj dopunskih, privatnih ili radnih penzionih fondova koji građanima omogućavaju da kroz ličnu štednju dodatno obezbede svoju starost. Najbolje pripremljene za nadolazeću penzionu krizu su skandinavske zemlje, koje uspešno kombinuju više izvora prihoda za penzionere: tradicionalni sistem "od generacije za generaciju“ (pay-as-you-go), zatim radne penzione fondove, u kojima se sredstva stiču tokom radnog veka, kao i dodatna ulaganja u penzione proizvode.
Sa druge strane, mnoge zemlje, naročito one u Istočnoj i Južnoj Evropi, i dalje se gotovo u potpunosti oslanjaju na državne penzije. Te penzije su, u većini slučajeva, znatno niže u odnosu na prosečne zarade, što penzionerima otežava da zadrže dostojanstven životni standard.
Dodatni problem je što mnogi građani ni ne znaju kolika ih penzija uopšte očekuje, jer ni poslodavci ni državne institucije ne nude jasan i sveobuhvatan uvid u prava iz penzionog osiguranja i dosadašnju ušteđevinu.
Evropska unija, odnosno Brisel, može dati samo preporuke u ovoj oblasti, jer je pitanje penzija u nadležnosti nacionalnih vlada.
Petra Hielkema, Holanđanka koja od 2021. godine vodi Evropsku agenciju za osiguranje i radne penzije (EIOPA), uverena je da postoji pravi trenutak za velike promene koje bi toj instituciji mogle doneti značajniju ulogu u budućnosti penzionih politika.
"Prvo, problem postaje sve ozbiljniji, a to sve jasnije vide i pojedine nacionalne vlade. Drugo, budimo iskreni, penzije su konačno dospele na dnevni red jer su nam potrebna veća ulaganja. Jedan od načina da obezbedimo ta ulaganja jeste da preusmerimo štednju građana sa bankovnih računa u investicione proizvode," izjavila je Hielkema u intervjuu za Politico.
U narednim mesecima, Evropska komisija planira da izda niz preporuka u vezi sa štednim računima i penzijama, kako bi odgovorila na rastuće demografske i finansijske izazove sa kojima se suočava Evropska unija.
Do kraja godine biće predloženi digitalni računi za štednju i ulaganja svakog građanina, sistemi za praćenje penzija, informativni paneli za bolju komunikaciju o penzionim pravima, kao i poreski podsticaji koji bi građanima olakšali i učinili privlačnijom štednju za starost.
Pored toga, Komisija planira da preispita postojeća pravila Evropske unije koja se odnose na radne penzione fondove i penzione investicione proizvode, kako bi se sistem učinio efikasnijim i otpornijim na izazove budućnosti.
Jedna od ključnih mera u novom paketu predloga jeste automatsko uključivanje radnika u radne penzione fondove, po uzoru na modele koji već funkcionišu u Velikoj Britaniji, Poljskoj i Italiji.
"Bićete automatski uključeni u penzioni fond ako ste zaposleni. Ako to ne želite, moraćete svesno da se isključite," objašnjavaju iz Evropske komisije. Trenutno je pristup dobrovoljan, ali upravo zbog ljudske inertnosti, većina zaposlenih se ne odlučuje da uopšte uđe u sistem dodatne štednje.
Međutim, iskustvo iz zemalja koje su uvele automatsko uključivanje pokazuje da se na taj način značajno povećava nivo štednje kroz rad, što građanima kasnije obezbeđuje dodatna sredstva u starosti. Novi sistem bi, prema najavama, trebalo da obuhvati i samozaposlene, kao i radnike na povremenim i nesigurnim poslovima.
Na kraju, sprovođenje ovih reformi zavisi isključivo od nacionalnih vlada, a penzije su osetljiva i politički izazovna tema. Tako je, na primer, francuska vlada Fransoa Bajrua izgubila podršku socijalista kada sindikati i poslodavci nisu uspeli da se dogovore oko reforme penzionog sistema. U Nemačkoj je kancelar Fridrih Merc ove godine pozvao mlade da sami štede za penziju, što je izazvalo burne reakcije sindikata koji su stali u odbranu državnog sistema.
Ulog je ogroman: u Nemačkoj se u radnim penzionim fondovima nalazi 267 milijardi evra, dok u Švedskoj, zemlji koja ima tek osminu nemačkog stanovništva, štednja u tim fondovima dostiže čak 516 milijardi evra, što predstavlja 92 odsto BDP-a, piše Politico.
Da li planirate da radite u penziji?
(MONDO/Večernji list)
BONUS VIDEO:
