Eseni
Eseni su bili asketska vjerska sekta u judaizmu, uz farizeje i saduceje, opisana u djelima Josipa Flavija i Filona Aleksandrijskog, koji su djelovali u razdoblju drugog hrama do oko 70. g. Eseni se često povezuju sa svicima s Mrtvog mora.
Eseni su živjeli u zajednicama obilježenima strogom disciplinom, zajedničkom imovinom i naglašenom ritualnom čistoćom, vjerovali su u besmrtnost i božansku kaznu za grijeh. Za razliku od farizeja, odbacivali su uskrsnuće tijela i izbjegavali javni život. Uglavnom su izbjegavali obrede u hramu i živjeli asketskim životom u izolaciji, posvećenim molitvi, radu i proučavanju Tore. Zakletve su smatrali nepoželjnima, ali su vjerovali sa se jednom dana zakletva više ne može povući. Nakon godine dana probacije, pridošlice bi primale esenski znak, no tek nakon dvije godine mogli su sudjelovati u zajedničkim obrocima. Potencijalni članovi su prisezali na pobožnost Bogu, pravdu prema ljudima, mržnju prema laži, ljubav prema istini i vjernost esenskim načelima.[1]
Prema Flaviju, vjerovali su da je duša besmrtna, da sve treba prepustiti Božjoj volji, ali da u životu treba težiti dostizanju pravednosti.[2]
Prema Filonu Aleksandrskog, živjelo ih je oko četiri tisuće u provinciji Syria Palaestina. Živjeli su u monaškim zajednicama koje su uglavnom isključivale žene, a imovina im je bila zajednička. Izbjegavali su gradove i živjeli na selu posvećeni služenju Bogu. Istovremeno su, prema Filonu, odbijali biti slugama čovjeku.[3] Nakon rimskog osvajanja Judeje i razaranja hrama, esenske zajednice nestaju ili se asimiliraju.
Otkrivanjem svitaka s Mrtvog mora (1940. – 1950.) u blizini Kumrana, većina znanstvenika se složila da je zajednica u Kumranu bila esenska, a neki vjeruju da su pronađeni spisi dio esenske biblioteke.[4]
- ↑ Essene. Encyclopædia Britannica. Britannica. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
- ↑ Josephus, Flavius. 1930. 18.11. Antiquities of the Jews. Loeb Classical Library. Prijevod: H. St. J. Thackeray. Harvard University Press. Cambridge, MA. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
- ↑ Philo, of Alexandria. 1929. 75–91. Quod Omnis Probus Liber Sit in Philo, Vol. IX. Loeb Classical Library. Prijevod: F. H. Colson. Harvard University Press. Cambridge, MA. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
- ↑ Dead Sea Scrolls. Encyclopædia Britannica. Britannica. Pristupljeno 27. siječnja 2026.