Mađarska ostaje bez ruske nafte – i mora da se pomiri s Hrvatskom

Američke mjere protiv Rusije koje prijete da uguše mađarske zalihe nafte ostavljaju Budimpešti samo jedan izbor – da se okrene zemlji koju je dugo izbjegavala: Hrvatskoj, piše Politiko (Politico).

Tri godine mađarski premijer Viktor Orban ponavlja da zemlja ne može prestati da koristi rusku naftu bez ugrožavanja energetske bezbjednosti i rizika od eksplozije cijena goriva. Ali sada , kako američke sankcije prijete da prekinu isporuke jednog od ključnih ruskih dobavljača Mađarske, a Brisel planira da uvede nove carine na rusku naftu. Budimpešta će biti prinuđena da potraži nove izvore uvoza.

„Orban je uradio sve što je mogao da izbjegne odustajanje od ruske nafte,“ rekao je Peter Kreko, direktor nezavisnog budimpeštanskog tink-tenka Political Capital. „Ako sankcije stupe na snagu, Mađarska će morati ozbiljno da počne da traži alternative.“

Pomirenje sa Zagrebom

Da bi se udaljila od Rusije, Budimpešta će morati da zakopa ratnu sjekiru sa Zagrebom. Mađarska je uporno optuživala Hrvatsku da naplaćuje ucjenjivačke tranzitne takse na izvoz, tvrdeći da je to sprečava da promijeni dobavljače. Takođe tvrdi da hrvatski sistem naftovoda fizički nije sposoban da zadovolji njene potrebe za naftom – što susjed oštro osporava.

„Te optužbe su stare i… 100 posto netačne,“ rekao je Ante Šušnjar, hrvatski ministar privrede, za Politiko.

Kaže da je to samo izgovor za kupovinu ruske nafte.

„Nemamo nikakvih prepreka za isporuku nafte,“ dodao je. „Možemo biti spremni za nekoliko minuta.“

Između profita i cijena

Mađarska dilema dolazi u trenutku kada američki predsjednik Donald Tramp pokazuje sve veće nezadovoljstvo zbog ruskog odugovlačenja s postizanjem prekida vatre u Ukrajini. EU je, takođe, posljednjih mjeseci pojačala kampanju za postepeno ukidanje ruskih energetskih uvoza u blok.

Za sada, Mađarska pokušava da obezbijedi izuzeće od Trampovih sankcija. Ali ako one budu sprovedene po planu, Budimpešta neće imati drugog izbora osim da se osloni na Hrvatsku.

Otkako je Vladimir Putin naredio invaziju na Kijev prije više od tri godine, Mađarska se žestoko protivila naporima da se okonča istorijska energetska veza EU s Rusijom.

Kada je Brisel 2022. uveo sankcije ruskoj nafti, Budimpešta je iskoristila svoje pravo veta dok nije dobila izuzeće za isporuke preko cjevovoda Družba, koji transportuje naftu iz Rusije kroz Ukrajinu do centralne Evrope. Od tada je više puta blokirala pokušaje da se ograniče ruski nuklearni i gasni sektori.

Dok je udio ruske sirove nafte u energetskim uvozima EU pao s 26 odsto 2021. na samo 3 odsto prošle godine, Mađarska je, naprotiv, produbila svoju zavisnost — sa 61 odsto prije rata na 86 odsto u 2024.

Budimpešta tvrdi da su joj „ruke vezane“. Kao zemlja bez izlaza na more, Mađarska zavisi od Jadranskog (Adria) naftovoda, koji dovodi uvezenu naftu iz hrvatskih luka kroz zemlju do mađarskih rafinerija.

Ali Budimpešta tvrdi da je Zagreb u posljednjim godinama višestruko povećao tranzitne naknade – navodno pet puta više od evropskog prosjeka – što bi izazvalo rast cijena goriva kod kuće.

„Napori Brisela da se odrekne ruske energije uništili bi bezbjednost našeg snabdijevanja,“ upozorio je nedavno mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto (Peter Szijjarto). Hrvatska, dodao je, „pokušava da profitira od rata u Ukrajini.“

Stručnjaci, međutim, nisu ubijeđeni. „To je potpuna besmislica,“ kaže Tamaš Pletser (Tamás Pletser), analitičar za naftu i gas u Erste banci, jer se konačna cijena goriva u Mađarskoj određuje ne po sirovoj nafti, već prema skupljim derivatima poput dizela po mediteranskom referentnom indeksu.

Dakle, kada cijene sirove nafte porastu, to „nema veći uticaj na krajnju cijenu proizvoda,“ kaže on. Ono što ima uticaj jeste „pad profitnih marži“ za glavnog mađarskog uvoznika nafte MOL, i manji poreski prihodi za Budimpeštu.

U stvarnosti, „najveći finansijski problem odricanja od ruske nafte odnosi se na mađarski budžet,“ kaže Ilona Gžinjska (Ilona Gizińska), ekspertkinja za Mađarsku iz Centra za istočnoevropske studije. U zemlji koja se suočava s ogromnim deficitom, nema „političke volje“ da se odustane od ruske nafte, upravo zato što je i do 30 dolara po barelu jeftinija od alternativnih izvora.

Mađarsko Ministarstvo spoljnih poslova odbilo je da komentariše. Portparol MOL-a izjavio je da je njihov „glavni prioritet bezbjednost snabdijevanja“, ali i dodao da je Hrvatska „gotovo udvostručila“ svoje tranzitne takse krajem 2022.

Ta informacija je poslovna tajna i ne može se provjeriti. Hrvatska negira te tvrdnje.

„Tranzitne takse su iste kao i ranije,“ kaže Šušnjar i dodaje da one čine „samo dva odsto“ konačne cijene nafte i primjenjuju se jednako na sve partnere.

„Od Mađarske često ne dobijamo objektivan prikaz činjenica,“ rekao je jedan diplomata EU, koji je tražio anonimnost.

Ograničenja kapaciteta

Posljednjih nedjelja sukob između Mađarske i Hrvatske se donekle smirio.

„Mađarska će uvijek pružati Hrvatskoj istorijsko poštovanje koje zaslužuje,“ rekao je Orban nakon sastanka s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem ovog mjeseca. „Posvećeni smo smanjenju tenzija.“

Ipak, dvije zemlje i dalje se spore oko tehničkog pitanja — da li Jadranski naftovod (Janaf) može da isporuči dovoljno nafte Mađarskoj.

Tokom testiranja cjevovoda prošlog mjeseca, MOL je tvrdio da je protok dovoljan samo jedan do dva sata zbog „tehničkih problema“. Jamaf, djelimično u državnom vlasništvu, uzvratio je optužbom da je MOL zapravo tražio da se protok smanji.

Od tada su kompanije održale više krugova razgovora o produženju ugovora o tranzitu, koji ističe krajem godine.

„Još nemamo pouzdane informacije o stanju i kapacitetu cjevovoda,“ rekao je portparol MOL-a, dodajući da je firma „otvorena za obnovu odnosa s Janafom“, ali da joj je potreban „detaljan plan održavanja“.

Predsjednik uprave Janafa Stjepan Adanić odbacio je te tvrdnje. „Janaf je u potpunosti spreman – tehnički, organizaciono i na svaki drugi način – da zadovolji sve godišnje potrebe MOL grupe za sirovom naftom od 14,5 miliona tona,“ rekao je.

„Činjenica je da MOL grupa ima određeni popust pri kupovini ruske nafte,“ rekao je Adanić za Politiko. „U njihovom je poslovnom interesu da izuzeća od evropskih sankcija traju što duže.“

Sada Zagreb traži posredovanje Brisela. „Na sljedećem tehničkom testiranju tražimo prisustvo Evropske komisije,“ rekao je Šušnjar.

Evropska komisija nije odgovorila na zahtjev za komentar. Ali evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen rekao je ovog mjeseca za Politiko da je spreman da djeluje kao „posrednik“ za „zemlje koje će biti najviše pogođene“ ukidanjem ruske energije.

Pritisak sa svih strana

Uprkos otporu, Budimpešta će sada morati brzo da reaguje jer se sve više nalazi u ćorsokaku.

Orban će sljedeće nedjelje otputovati u SAD kako bi pokušao da obezbijedi izuzeće od Trampovih sankcija koje stupaju na snagu 21. novembra.

Ali jastrebovi u Vašingtonu pojačavaju pritisak. „Mađarska,“ upozorio je senator Lindzi Grejem (Lindse Graham), „ako mislite da ne pratimo vaše pokušaje da potkopate američke sankcije protiv ruske nafte, varate se.“

Istovremeno, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Ursula von der Leyen) prošlog mjeseca je najavila da će Komisija predstaviti nove carine na rusku naftu, s ciljem da ubrza njeno potpuno ukidanje do 2027.

„Te sankcije bi bile dovoljne da natjeraju Mađarsku da se odvoji od ruske sirove nafte,“ kaže analitičar Pletser. Carine bi „učinile ruske energente nekonkurentnim u odnosu na druge izvore,“ dodaje on, ako budu sprovedene.

Kao rezultat toga, Budimpešta će morati da se pomiri sa Zagrebom, koji za sada ostaje otvoren za saradnju. „Hrvatska je sposobna i voljna da podrži Mađarsku,“ rekao je Šušnjar.

Ali mađarski političari sada „moraju da odluče,“ zaključuje on, „da li smo članovi Evropske unije — ili podržavamo rusku agresiju.“