Boris Vujčić ide u Upravu Europske središnje banke 2027. godine?
Prema analizi stručnog europskog portala, Boris Vujčić ili Mārtiņš Kazāks trebali bi naslijediti Philipa Lanea u Upravi Europske središnje banke.
Guverner HNB-a Boris Vujčić potencijalni je kandidat za Upravu Europske središnje banke (ECB).
Kako navodi Econostream-media.com, na to bi mjesto mogao doći 1. lipnja 2027. godine, nakon što prestane mandat Philipa Lanea, bivšeg guvernera središnje banke Irske. Kandidati za to mjesto uz Vujčića su i guverner Latvijske središnje banke Mārtiņš Kazāks ili bivši latvijski premijer Valdis Dombrovskis.
Irska profitirala ulaskom Lanea u ECB
U tom mediju predviđaju kako će Latvija ili Hrvatska dobiti priliku odlaskom Lanea, jer se prije njega oslobađa mjesto potpredsjednika, a nakon njega predsjednika. Prema procjeni Econostreama, ta mjesta će vjerojatno biti rezervirana za veće države članice.
Navode kako Lane uživa velik ugled kao tehnokrat. Irska je postigla značajan utjecaj zahvaljujući njegovoj ulozi glavnog ekonomista, dok baltičke države i Hrvatska još čekaju svoj red.
Male šanse drugih malih država
Dodaju da bi i drugi mogli biti kandidati, ali zbog ograničenog političkog utjecaja (Cipar i Malta), percipirane korupcije i napetih odnosa s EU-om (Slovačka), nedavnog pristupanja (Bugarska) ili jednostavno zbog nemogućnosti da pronađu odgovarajućeg domaćeg guvernera središnje banke (Slovenija), većina novih država članica brzo otpada iz razmatranja. Time u igri ostaju samo Hrvatska i tri baltičke zemlje.
Među baltičkim guvernerima, Gediminas Šimkus, čelnik Banke Litve, trenutačno je relativno nepoznat, što mu ograničava šanse za mjesto u Odboru, čak i ako ostane na sadašnjoj funkciji nakon isteka mandata 30. ožujka 2026.
Njegov estonski kolega, Madis Müller, još je manje poznat izvan granica svoje zemlje, a njegov mandat u Eesti Panku, koji završava 6. lipnja 2026., ne može se obnoviti. Stoga iz užeg izbora isključuju i Šimkusa i Müllera.
Vujčićeva prednost duga i ugledna karijera
Ime guvernera središnje banke Latvije, Mārtiņša Kazāksa, poznatije je, a ovaj cijenjeni dužnosnik ima dodatnu prednost jer je početkom ove godine, u vrlo tijesnom ishodu, osigurao drugi petogodišnji mandat – navode u analizi.
No, kao drugog izglednog kandidata navode Vujčića, kojeg nazivaju još istaknutijim kandidat, koji je također nedavno ponovno imenovan (u nešto manje dramatičnim okolnostima).
Po njihovom mišljenju, Vujčićeva duga i ugledna karijera u središnjem bankarstvu mogla bi mu dati prednost, pod jednakim uvjetima. Također bi se moglo argumentirati da je Hrvatska slabije zastupljena u Bruxellesu nego mnoge druge zemlje. Doduše, analitičari Econostreama vjerojatno ne znaju da Hrvatsku uskoro čeka i pozicija potpredsjednika u EIB-u.
S druge strane, Hrvatska je relativno novi član europodručja (od 1. siječnja 2023.), što bi joj u tom smislu moglo predstavljati određeni nedostatak u odnosu na Latviju, koja se pridružila 2014. – tajming koji bi mogao biti presudan u izravnoj usporedbi.
Je li moguća prednost kandidatkinji?
Ipak, analitičari misle da se odluka neće temeljiti isključivo na individualnim zaslugama. Kao i ranije, ne može se zanemariti mogućnost da politika rodne ravnopravnosti utječe na ishod.
U tom bi slučaju iz temelja promijenila procjena o tome hoće li nova država članica doći u prvi plan, budući da je ravnoteža spolova bila izričito uzimana u obzir pri prethodnim imenovanjima.
S druge strane, dodjela mjesta nekoj novijoj zemlji europodručja mogla bi se prikazati kao zasluženo priznanje – što bi predstavljalo suprotstavljeni moralni imperativ. U takvim okolnostima, pitanja rodne ravnopravnosti mogla bi privremeno pasti u drugi plan.
U igri i bivši latvijski premijer
Još jedna potencijalna prepreka za Kazāksa i Vujčića mogla bi biti ta što je sugrađanin prvoga, dugogodišnji potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis, navodno zainteresiran za mjesto u Odboru – kako se, uostalom, i nagađa.
Dombrovskis bi zasigurno bio ozbiljan kandidat, s obzirom na njegov impresivan niz visokih funkcija i, posljedično, opsežnu mrežu utjecajnih kontakata diljem Europe, na koje bi mogao računati za potporu.
Istodobno, mogao bi se smatrati previše političkom osobom za takvo imenovanje, pri čemu bi njegovo potencijalno imenovanje moglo izazvati percepciju uzajamnog političkog pogodovanja.
Trenutačno je on svojevrsna nepoznanica – ali ona koja baca dugu sjenu.
Nasljednik neće dobiti i poziciju glavnog ekonomista?
Kao i kod drugih visokih imenovanja unutar Europske unije, ishod bi mogao biti oblikovan političkim pregovorima i razmjenom utjecajnih pozicija, jer je mjesto u Upravnom odboru ECB-a tek jedan dio šire slagalice institucionalnih funkcija.
U svakom slučaju, ne očekuje se da će bilo koji od trojice kandidata preuzeti Laneovu trenutačnu funkciju. Za razliku od potpredsjedničke uloge, položaj glavnog ekonomista (njegova trenutna pozicija) nije zasebno definiran u ugovorima EU-a.
Riječ je, zapravo, o funkcionalnom portfelju – konkretno, o unutarnjoj odgovornosti za ekonomske i monetarne analize – koji se dodjeljuje jednom od šest članova Izvršnog odbora.
