Hvala ti za svaku godinu, svaki dan i svaku nježnost koju si nam poklonio. Ljubav prema tebi živjet će u nama dok postojimo. Ana i Srđan Počivaj u miru.

Dragi prijatelju, da postoji zaborav naša srca ne bi danas bila ispunjena tugom. Uspomene na kratko i divno prijateljstvo ne blijede. Fališ nam puno. Fali nam tvoj osmijeh, tvoj vedri duh i ljubav koju si nesebično dijelio. Tvoji prijatelji i kolege iz Ljekarni Čebulc i Com Eng-a

Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe traje vječno. S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe. Počivao u miru Božjem. Tvoji: Branka, Zorica i Nino s obiteljima

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe. Tvoji najmiliji

Godine prolaze, sjećanja ne blijede. Uvijek ste u našim srcima i sjećanjima. Vaši najmiliji

Voljeni moj dundo, godine ne umanjuju ni tugu ni bol za tobom. Sjećanja i lijepe uspomene s ljubavlju i ponosom čuvam zauvijek. Vječno ćeš živjeti u našim srcima voljen i nikad zaboravljen. Počivao u miru Božjem! Tvoja nepuča Ivana s obitelji

Prošlo je pet tužnih godina otkad nisi sa nama voljeni naš brate. Ne postoji vrijeme koje može izbrisati uspomenu, ljubav i sjećanje na tebe. Počivao u miru Božjem! Tvoje sestre Ane i Stane s obiteljima

Voljeni naš, prošlo je tužnih 5 godina od kad nisi s nama. Uspomene i sjećanja na tebe ne blijede, uvijek si u našim mislima i molitvama. Fališ u svemu što dolazi. Počivaj u miru Božjem. Tvoji Nikolina, Miho,  Petra i Ora

Zauvijek u našim mislima i molitvama. Supruga Marija, kćeri  Tihana i Sanja s obitelji

Prošle su tužne dvije godine bez tebe. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima, mislima i molitvama. Počivao u miru Božjem. Tvoji najmiliji

Uvijek u mislima s Vama. Vesna i Željko

Devet godina stara... a još mi se čini da ćeš svaki čas ući kroz vrata. Još te tražim u svakoj tišini, u svakom jutru bez tvojeg glasa. Nedostaje tvoj osmijeh, tvoja riječ, tvoj dodir koji je znao smiriti sve u meni. Kažu da vrijeme liječi, ali ja znam... ne liječi. Samo naučiš nositi tu prazninu pa živiš s njom, dok ti u srcu i dalje odzvanja tvoje ime. Hvala ti za svaki dan koji smo dijelili, za ljubav koja i dalje grije, iako te nema. Zauvijek tvoj suprug Ramiz s djecom, unučadi i praunučadi

U tišini vječnog doma neka Vas prate naše misli, molitve i sjećanja. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Vas. Počivali u miru Božjem. Sinovi Ante i Nikola, kćeri Marija i Diana s obitelji

Draga mama, iako sam bila mala kad si otišla, nikad te nisam zaboravila. Tvoja slika i tvoja ljubav prate me svakog dana. Volim te srcem i dušom i fališ mi više nego što riječi mogu reći. Hvala mojoj najdražoj babi Kati na najvećoj podršci i ljubavi koju mi je uvijek pružala i još uvijek pruža. Bez nje bi sve bilo teže.... Volim te mama. Tvoja Katarina,  s ljubavlju koja nikad ne prestaje...

Kažu vrijeme liječi sve, ali to nije tako... Uhvati nas na trenutke sjetna tuga, pa poneka suza padne niz obraz, al' ne damo se... Dignemo glavu visoko i krenemo dalje. Onako kako bi ti želio i kako si nas učio... Svakoga trena vidimo ono nešto tvoje u nekome od nas, tako da si zauvijek tu dok i mi dišemo. Tvoji najmiliji obitelji  Orepić, Kralj i Karaman

Godine prolaze, a naša bol za tobom ne prestaje. U našim si mislima i molitvama. Počivaj u miru Božjem. Tvoji najmiliji

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostat ćeš zauvijek voljen i nikad zaboravljen. Tvoji Snježana, Marija i Vinko s obitelji Počivao u miru Božjem.

Tvoja obitelj

PERO ŠANJE 6.11.1991. – 6.11.2025. FRANCI LAZIBAT 9.11.1991. – 9.11.2025. MARIO PEZZI 9.11.1991. – 9.11.2025. VEDRAN IVOŠEVIĆ 9.11.1991. – 9.11.2025. ANTONIO VATOVIĆ 9.11.1991. – 9.11.2025. ŽELJKO RAGUŽ 9.11.1991. – 9.11.2025. MATO DAMJANOVIĆ 10.11.1991. – 10.11.2025. MARIO MATANA 10.11.1991. – 10.11.2025. ZDENKO BARIČEVIĆ 12.11.1991. – 12.11.2025. TOMISLAV BENDER 12.11.1991. – 12.11.2025. IVO BOTICA 12.11.1991. – 12.11.2025. MIHO KLEČAK 12.11.1991. – 12.11.2025. PERO NENADA 12.11.1991. – 12.11.2025. IVAN RAIČ 12.11.1991. – 12.11.2025. SINIŠA TKALEC 12.11.1991. – 12.11.2025. ZDRAVKO GAVRIĆ 18.11.1991. – 18.11.2025. NIKO KATIČIĆ 23.11.1991. – 23.11.2025. TIHOMIR ANTUNOVIĆ 25.11.1991. – 25.11.2025. IVICA BUTIGAN 25.11.1991. – 25.11.2025. VLAHO PAVLOVIĆ 24.11.1992. – 24.11.2025. BRANKO BOSNIĆ 13.11.1993. – 13.11.2025. MIRALEM KEKIĆ 30.11.1993. – 30.11.2025.  Vlastitom krvlju ispisali ste slobodu  hrvatskog juga i Lijepe naše.  Počivali u miru Božjem.  Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Dubrovnik

Fališ nam Prijateljice

Dragi Miki, Često te spominjemo i uvijek te se rado sjećamo… Tvoji prijatelji sa Pošte Lapad

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na Tebe. Tvoji najmiliji: sin Tonči, nevjesta Ana i unuka Mihaela

Vrijeme koje prolazi teško je, spomen na tebe bolan je, a ljubav prema tebi vječna je. Za tvoj rođendan tebi idu naše molitve. Počivaj u miru Božjem! Tvoja obitelj

Uvijek ćete biti u našim mislima i molitvama. Počivajte u miru Božjem! Vaša obitelj

S ljubavlju i ponosom čuvamo te u našim srcima. Tvoja obitelj Počivao u miru Božjem. 

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na vas. Jasna, Igor i Jasenka s obiteljima

Devet godina je prošlo,    fališ kao da je prvi dan.  Vole te tvoje Biljana i Tamara

S tugom što te nema među nama čuvamo uspomenu na tvoju dobrotu i lik. Počivala u miru Božjem. Nepuča Ela s obitelji

Prošlo je tužnih 9 godina od kad si nas napustila, tvoja djela i tvoju dobrotu svi pamtimo. Zauvijek si u našim mislima. Tvoji: suprug Ivo, sinovi Nikola, Marijo i Ivica

Hvala vam na svemu! Vaši najmiliji

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe. Počivala u miru Božjem. Tvoj brat Niko s obitelji

Po dobroti i plemenitosti ćemo te pamtiti, s ljubavlju sjećati, u molitvama spominjati, a u srcu zauvijek čuvati. Uvijek voljen, nikad zaboravljen. Tvoja supruga Zdravka s djecom

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe. Ćiro i Kate s obitelji

S tugom smo u Dubrovniku primili vijest da nas je 16. listopada ove godine napustila Snješka Knežević, jedna od najistaknutijih intelektualki hrvatske kulturne scene.  Gospođa Knežević bila je ugledna povjesničarka umjetnosti, doktorica znanosti, vrsna prevoditeljica, iznimna radijska urednica. Ostavila je znatnoga traga djelovanjem u Trećem programu Radio Zagreba, gdje je bila urednica i komentatorica, oblikujući prostor ozbiljne kulturne misli i dijaloga. Ostavila je za sobom golemo nasljeđe: u knjigama, znanstvenim tekstovima, prijevodima i velikom angažmanu na različitim poljima putem kojeg je široku publiku naučila gledati i poznavati grad. Ponajprije svoj rodni Zagreb, čija je jedinstvena kroničarka bila desetljećima. Nitko poput nje nije tako “u dušu” poznavao Zagreb, njegovu povijest, arhitekturu, urbanizam, njegove ljude, arhitekte, graditelje, ideje, osobito njegove mijene kroz vrijeme. Nitko se poput Snješke Knežević nije tako zdušno borio za grad, tako beskompromisno u kritici loših, nedosljednih i nestručnih poteza u uređenju grada. Njen glas i oštro pero vođeno znanjem, uvjerenjem i angažmanom, nadasve srčanošću – iznjedrilo je više knjiga posvećenih urbanističko-arhitektonskim i kulturno povijesnim temama Zagreba: od kojih u ovoj prilici ističemo: Zrinjevac – 1873.–1973.(1994.), Zagrebačka Zelena potkova (1996.), Zagreb u središtu ( 2003.), Zagreb: grad, memorija (2011.) i Zagreb u škarama ( 2018.). Kao osobu sa stavom i istinskom građanskom kulturom veselila je svaka ljepota za vrijednosti i nasljeđe. I to ne samo zagrebačko nasljeđe. Često je i rado dolazila u Dubrovnik, diveći se Gradu i njegovim spomenicima. Znala je uvijek uočiti nedosljednosti i devastacije u urbanom tkivu Dubrovnika, te glasno i bez dlake na jeziku reagirati na poniženja dubrovačke baštine, kao kada je energično reagirala na uporabu Straduna kao gole sirovine i njegovo “kostimiranje”u scenu fiktivnih svemirskih svjetova, filmskih i TV serija, napose njegove jeftine komercijalizacije s kućicama i kobasicama u adventsko vrijeme - što je smatrala hrvatskom sramotom. Svi njeni tekstovi za obranu baštine potaknuti su destruktivnim odnosom prema baštini, bilo da su posrijedi urbani prostori I spomeničke cjeline ili pojedini spomenici i kompleksi. No, u svemu tome Snješka Knežević nije se borila protiv novog, samo je zahtijevala da to novo dobije suvisli kontekst. Bila je kolegica Snješka perfekcionistica u istraživanju i pisanju, osobito vješta i znalački upućena u uredničke strukovne poslove. Tako je odlično uredila zbornik Obnova Dubrovnika 1979-1989 (1989.), za izdavača Zavod za obnovu Dubrovnika, gdje se kao glavna urednica pozabavila izvještajem u prvih deset godina obnove Grada nakon snažne trešnje 1979. godine. Navodi kako je ta publikacija težila ne samo što potpunijem prikazu svih faza obnove, već i intelektualnom potencijalu i ulogu energija na kojima je zasnovan koncept obnove i perspektive koje su joj bile otvorene. Snješka Knežević i Društvo prijatelja dubrovačke starine ostvarili su svoju divnu baštinsku priču i lijepu suradnju, jer su tada znali birati najbolje. Naime, 2003. godine za nakladnike: Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba i Društvo prijatelja dubrovačke starine, Snješka Knežević kao urednica knjige Milan Prelog – Tekstovi o Dubrovniku, ostvarila je impozantno izdanje, objavivši studije, eseje i kulturnopovijesne zapise nadahnute Gradom autora Milana Preloga, barda hrvatske poviiesti umjetnosti, svog pokojnog supruga. Te su dubrovačke studije samo biserje antologijskih Prelogovih misli utkane u nacionalno i internacionalno baštinsko pletivo interpretativno uzdignuto do savršenstva. Suradnja s Društvom nastavila se u velikom projektu 2016. godine kada je u nakladi Društva, a o 65. obljetnici ove unikatne građanske udruge, ostvaren monumentalni Zbornik Društvo prijatelja dubrovačke starine - povijest i rad na spomenicima kulture 1952.-2016. Na čelu ovog zamašnog izdavačkog projekta predano je i s okušanim uredničkim i kreativnim nervom stajala dr. sc. Snješka Knežević, nastojeći da se u formi zborničke spomenice predoči historijat Društva, fiksiraju njegovi važni trenuci kronološkim redom, te istaknu njegovi ljudi koji su mu kroz duga desetljeća doprinjeli. Uspješna realizacija na sistematiziranju goleme građe, popraćene stotinama fotografija, iznjedrila je trajni dokument visoke važnosti i vrijednosti ne samo za djelovanje ove uzorne civilne udruge, već za cjelokupnu hrvatsku kulturnu i građansku javnost. Najposlije, glas Snješke Knežević bespoštedno je odzvanjao u borbi za čast i opstanak Društva prijatelja dubrovačke starine, kada ga je politika željela ukloniti i poništiti. U zemlji nezaštićenih, degradiranih i devastiranih arhitektonskih spomenika i cjelina, Dubrovnik je - čudo izuzetka! A to čudo nastalo je postojanjem i djelovanjem građanskog i volonterskog Društva prijatelja dubrovačke starine, zapisala je tada, 2013. godine. Te su snažne i hrabre riječi svima usprkos, osobito moćnicima, odzvonile, postigle učinak da Društvo nastavi rad u ime općeg dobra. Takve se geste ne zaboravljaju. One traju u sjećanjima, a sjećanja je nužno podijeliti s mlađim generacijama kako bi postale svjesne da ljudima poput gospođe Knežević treba ostati trajno zahvalan. Odlaskom velike povjesničarke umjetnosti Snješke Knežević nestao je glas koji je tijekom više od šest desetljeća neprestano svjedočio o vrijednostima i slojevitosti našeg prostora, i naše kulture. Neumorni rad, nepopustljiva kritičnost i duboko razumijevanje urbanih i kulturnih procesa ostavili su neizbrisiv trag u javnom i stručnom prostoru Hrvatske. Svojom erudicijom i predanošću gradila je most između znanstvenog istraživanja i njegove popularizacije, baštine i suvremenog promišljanja arhitekture i urbanizma. Bila je prisutna u javnosti, željela napredovati, uvijek učiti, širiti spoznaje. Nedostajat će nam gospođa Snješka. Ugledna intelektualka, vjerodostojna zaštitnica baštine, dama i hrabra žena. Maja Nodari U ime Društva prijatelja dubrovačke starine

Vrijeme ne umanjuje tugu, bol, prazninu.  Hvala Ti na beskrajnoj ljubavi i dobroti.  Živiš u našim molitvama, a uspomenu na Tebe čuvamo s ljubavlju.  Zauvijek si s nama, dio nas.  Počivala u miru Božjem.  Sin Željko s obitelji  Misa zadušnica je 2.11.2025. u 9:30 u Liscu.

Prošle su tri tužne godine od našeg rastanka.   Premalo je riječi, a previše tuge da ti kažemo koliko nam nedostaješ   Počivao u miru Božjem.   Tvoj sin Nikica s obitelji

Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi.   Tvoja djeca s obitelji   Počivala u miru Božjem.  

Kad sudbina uzme onoga koga voliš utjehe nema.  Zaborav ne postoji.  Uvijek voljen i nikad zaboravljen.   Počivao u miru Božjem.   Tvoji najmiliji

Vrijeme neumitno prolazi, tuga i praznina ostaju.   Neizmjerno nam nedostaješ!   Tvoj brat i roditelji