Studia Croatica

Filmska priča pariškoga Slavonca u Firenci do početka studenog

2025-10-31T10:13:00.000-07:00

Filmska priča pariškoga Slavonca u Firenci do početka studenog

Umjetnički opus Slavka Kopača, koji je svojim stvaralaštvom obilježio europsku umjetnost 20. stoljeća, u firentinskoj Akademiji likovnih umjetnosti (Accademia delle Arti del Disegno) do 13. studenog predstavlja udruga ArtRencontre na tromjesečnoj retrospektivi „Skriveno blago. Informalna umjetnost, nadrealizam, art brut“, nakon ljetošnje premijere u Puli dokumentarca posvećenoga tome svestranom Slavoncu, donosi novi broj časopisa „Matica“ u kolumni Globalna hrvatska…

U povodu Svjetskoga dana audiovizualne baštine / World Day for Audiovisual Heritage (WDAVH), koji se na inicijativu UNESCO-a tradicionalno obilježava 27. listopada, ove sezone uočili smo hvalevrijedan napor istarske udruge ArtRencontre bračnoga para poduzetnikā Tamare i Kristijana Floričića, koja s velikim entuzijazmom predstavlja zanemarene umjetnine hrvatskoga slikara i kipara međunarodnoga ugleda s polustoljetnom pariškom adresom - Slavka Kopača (Vinkovci, 21. VIII. 1913. - Pariz, 23. XI. 1995.). Tekuća 2025. istodobno je i posebna godina jer audiovizualni arhivi diljem planeta obilježavaju 20. obljetnicu povelje WDAVH-a o jačanju svijesti o važnosti audiovizualne i filmske baštine, čija multimedijska građa doista otvara prozor u svijet nevjerojatno jedinstvenih priča. Te priče generacijama otkrivaju domišljatost ljudskoga duha koji izranja iz raznolikosti kulturā, potičući bujnu inspiraciju.

Hrvatska kulturna povijest na globalnoj razini, obilježena iseljeničkim sudbinama, takvu inspirativnu audiovizualnu priču ljetos je dobila na Pula Film Festivalu i to na premijeri dvosatnog dokumentarnoga filma o hrvatsko-francuskome umjetniku pod nazivom „Slavko Kopač: Barbarska profinjenost“, snimljenom u produkciji udruge ArtRencontre. Režiju filma potpisuje Dražen Majić, a scenarij Maja Ivić. Film prati slikarev dinamičan životni put, od rodnih Vinkovaca preko Zagreba i Firence, pa sve do Pariza, gdje je postao blizak suradnik Andréa Bretona i Jeana Dubuffeta. Posebna vrijednost filma je što o umjetniku govori čak 21 stručnjak, među kojima su, uz ostale, Annie Le Brun, Michel Thévoz, Lucienne Peiry, Pauline Goutain, Fabrice Flahutez, Roberta Trapani, Piero Nocita te s hrvatske strane novinar i diplomat Mirko Galić, slikar Tomislav Buntak, kustos Željko Marciuš, uz Kopačeva prijatelja iz djetinjstva Dražena Švagelja. Okupiti tako velik broj relevantnih sugovornika koji žive u više država u jednome filmu vrlo je zahtjevno, osobito što su umjetniku Kopaču i sin i supruga ranije preminuli. No, srećom, na aukciji u Drouotu (2017.) supružnici filantropskoga žara Floričić otkupljuju nasljeđe inovativnoga Slavonca s ateljeom i umjetninama – pa priča ide dalje u osvajanje zaslužene umjetničke pozicije Slavka Kopača.

Tako je u Firenci trenutačno od 12. rujna do 13. studenoga u Akademiji likovnih umjetnosti (Accademia delle Arti del Disegno), otvorena velika retrospektivna izložba posvećena Kopaču pod naslovom „Slavko Kopač. Skriveno blago. Informalna umjetnost, nadrealizam, art brut“. Izložba se održava u organizaciji istarske udruge ArtRencontre i firentinske Akademije, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija RH, Regije Toskana i Grada Firence. Prva retrospektivna Kopačeva izložba u Italiji, osamdeset godina nakon njegove prve izložbe u Firenci (1945.), postavljena je oko dva dominantna razdoblja Kopačeva stvaralaštva, firentinskoga i pariškoga, a čini je više od stotinu njegovih remek-djela, kao i arhivska građa te djela drugih umjetnika koji su utjecali na njegov umjetnički razvoj, čime su kustosi Roberta Trapani i Pietro Nocita ponudili jedinstvenu priliku za novo vrednovanje umjetničkoga opusa Slavka Kopača i to u vrhunskim galerijskim uvjetima talijanske Akademije s polutisućljetnom tradicijom.

Slavko je u Firenci boravio od 1943. do 1948., a upravo je firentinska Akademija značajno utjecala na njegov daljnji umjetnički razvoj. Predsjednica Akademije Cristina Acidini istaknula je kako Akademija s posebnim zadovoljstvom ugošćuje izložbu ovoga hrvatskog umjetnika s izrazitim inovativnim nadahnućima, koji zaslužuje da ga se pamti u gradu gdje je „doživio svoje umjetničko oslobođenje“. Izložbu je otvorio hrvatski veleposlanik u Talijanskoj Republici Jasen Mesić, posebno naglasivši potporu Ministarstva kulture i medija izložbi koja briše prašinu zaborava s umjetničkog djelovanja ovog našeg Parižanina, a otkriva još jednu kulturnu poveznicu Hrvatske i Italije. Veleposlanik Mesić zahvalio je udruzi ArtRencontre, odnosno Tamari i Kristijanu Floričiću na uzornome kolekcionarskom angažmanu kojim promiču umjetničku baštinu ovoga velikoga hrvatskog umjetnika.

Nakon izložbe ljubitelje umjetnosti u toj najstarijoj Akademiji na svijetu 17. listopada uživali smo u poslastici - studijskog dana posvećenog Kopaču kao ključnoj figuri na raskrižju europskoga nadrealizma, informela i art bruta. Svestrani umjetnik Slavko Kopač, nakon 47 godina stvaralaštva u Parizu gdje je bio suosnivač La Compagnie de l'Art Brut (Grupe Art bruta), preminuo je u krugu svoje obitelji u francuskoj prijestolnici u 82. godini života prije točno trideset godina. Domovinu je za života često posjećivao, njegujući kulturne veze između Lijepe Naše, Italije i Francuske.

Piše: Vesna Kukavica

Foto: Ustupljene fotografije Ministarstva kulture i medija RH

Vrijedni kroatološki ogledi Milana Bošnjaka o inozemnoj Croatici

2025-10-16T09:32:00.000-07:00

Vrijedni kroatološki ogledi Milana Bošnjaka o inozemnoj Croatici

U povodu manifestacije Mjesec hrvatske knjige, dvije su Matice – Matica hrvatska i Hrvatska matica iseljenika, promovirale Bošnjakovo dvoknjižje koje otkriva osebujno sociokulturno blago naše dijaspore…

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu 14. listopada predstavljene su dvije knjige ogleda o književnom i kulturnom stvaralaštvu te društvenom životu Hrvata izvan Lijepe Naše autora dr. sc. Milana Bošnjaka pod naslovom „Suvremena hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske“ i „Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva“. Objavile su ih Matica hrvatska i Hrvatska matica iseljenika.

Dobrodošlicu brojnoj nazočnoj publici uputio je uime domaćina dr. sc. Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika čestitajući autoru na ustrajnom i temeljitom opisu presjeka aktualnog kulturnog i društvenog stvaralaštva Hrvata izvan domovine.

Prigodnim govorom uvodno se obratio predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Damir Zorić kazavši među ostalim: „Hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske ili u iseljenoj hrvatskoj konstitutivni je dio identiteta hrvatskoga naroda. Zato mi je jako drago da se susrećemo s Hrvatskom maticom iseljenika, Središnjim državnim uredom i drugima, jer posla je puno i ne smijemo rasipati snage, nego ih trebamo udružiti da bismo taj konstitutivni čimbenik našeg suvremenog identiteta podastrli kako ovdje hrvatskoj javnosti tako koliko god je to moguće i onoj inozemnoj osobito kada je riječ o Hrvatima u inozemstvu. Bez toga, nećemo imati svoj cjeloviti suvremeni nacionalni identitet.“

Državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, uz čestitke autoru, naglasio je „kako će ove dvije knjige koje progovaraju o političkim bilateralnim aktivnostima i temama ali i o životu, umjetnosti, kulturi i svemu onome što Hrvati izvan Republike Hrvatske njeguju tamo gdje žive -dakle svim vrijednostima po kojima se prepoznaju kao pripadnici hrvatskoga naroda, biti vrijedan doprinos boljem statusu i položaju hrvatske nacionalne manjine ali i prije svega očuvati hrvatski nacionalni identitet, tj. sve ono što je važno kako bi Hrvati izvan Republike Hrvatske mogli doista sačuvati vrijednosti, kako bi ih mogli prepoznavati po njima, i kako bi to bilo usmjereno na dobrobit i boljitak svega onog što ih okružuje.“

O knjigama su u nastavku govorili, osim autora Bošnjaka, recenzenti prof. dr. sc. Sanja Vulić i prof. dr. sc. Željko Holjevac te urednici dr. sc. Luka Šeput (MH) i mr. sc. Vesna Kukavica (HMI).

Riječ je o dvije zasebne zbirke domišljatih eseja, koje zajedno opsežu više od 400 stranica nevelika formata kojima autor Milan Bošnjak kritički propituje suvremenu interkulturalnu dionicu hrvatske dijaspore – kako u prekooceanskim odredištima tako i u bližem europskome susjedstvu.

Suvremene književne prakse

Prva knjiga usredotočena je na recentno književno stvaralaštvo iseljeništva, uključujući i prevodilačke pothvate pisaca hrvatskih korijena, promišljeno zahvaćajući naše rasuto filološko blago. Druga predstavljena knjiga pak proizlazi iz autorovih neposrednih uvida u društvene, političke, obrazovne i kulturne prilike hrvatske nacionalne manjine u dvanaest zemalja srednje i jugoistočne Europe. U njoj autor donosi inventivan pokušaj konceptualnog određenja te manjine u razdoblju nakon demokratskih preobrazbi u Europi (1989.), koje su otvorile posve nove perspektive za sve narode ovoga dijela Staroga kontinenta.

Prigodni glazbeni program na Bošnjakovoj svečanosti, koju su dvije Matice ciljano zajednički priredile u povodu manifestacije Mjeseca hrvatske knjige, izvela je solistica Nika Pastuović, a promociju je znalački moderirala Ivana Perkovac s Međunarodnog programa Glasa hrvatske HRT-a.

Po riječima recenzentice Sanje Vulić, među koricama knjige „Suvremena hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske“ sabrana su autorova višegodišnja kroatološka propitivanja kao i prikazi djela postmoderne hrvatske beletristike nastale u posljednjih tridesetak godina u hrvatskim manjinskim zajednicama i iseljeništvu. Autor Bošnjak nedvojbeno obogaćuje korpus hrvatske književnosti, uključujući i ona književna djela napisana na engleskom, njemačkom i španjolskom jeziku koja su napisali pisci hrvatskog podrijetla, a koja, osim same korjenike spisatelja, u hrvatsku književnost ugrađuju teme i motive koji se odnose na Hrvatsku i hrvatski narod.

„Nepristrane i na konkretnim činjenicama utemeljene analize u ovoj knjizi omogućuju čitateljima upoznavanje s velikim brojem novih autora i njihovih djela, s estetskom vrijednošću tih djela i njihovim više ili manje uspjelim uključivanjima u suvremene trendove književnih sredina u kojima žive i modernoga svijeta općenito.“

Interkulturalne prakse u Bošnjakovim esejima izgledaju veoma značajne - kada se govori o „društvenoj integraciji i literarnom stvaralaštvu“ u drugoj kulturi, odnosno o prihvaćenosti hrvatskih iseljenika u domicilnome višejezičnom i višekulturnom društvu, primijetili su urednici Bošnjakova dvoknjižja kroatist Luka Šeput i teoretičarka migrantske književnosti Vesna Kukavica, čestitavši autoru na uspjelim i stilski dotjeranim kroatološkim ogledima.

Perspektiva manjinske zajednice u europskome susjedstvu

Građa knjige „Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva“ po riječima recenzenta Željka Holjevca temeljito obrađuje u osam eseja današnje pozitivne kulturne, obrazovne i znanstvene prakse među hrvatskom nacionalnom manjinom. Pripadnici hrvatske manjine, čija ukupna brojnost u 12 europskih država doseže oko četvrt milijuna osoba, žive u slijedećim zemljama: Republika Austrija, Republika Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Talijanska Republika, Republika Kosovo, Mađarska, Rumunjska, Republika Sjeverna Makedonija, Slovačka Republika, Republika Slovenija i Republika Srbija. Knjiga opseže 228 stranica i bogato je ilustrirana te opremljena pouzdanim znanstvenim aparatom koji sadrži, osim sažetaka na hrvatskom i engleskom jeziku, izabranu literaturu, odabrane predmetne međunarodno-pravne dokumente s manjinskom tematikom i ostala usporedbena vrela te Popis institucija i udruga hrvatske nacionalne manjine u 12 europskih država, kojih ima više od 220 raznih organizacija. „Članci, eseji, studije, prezentacije, izlaganja, govori i intervjui, objedinjeni u ovom djelu Milana Bošnjaka o statusu i perspektivi hrvatske manjine u europskome susjedstvu, ukazuju na razgranatu institucionalnu suradnju Republike Hrvatske s hrvatskom manjinom u okolnim zemljama. S druge strane, prilozi uvršteni u ovu knjigu posreduju zanimljive uvide u značaj koji imaju hrvatske manjinske zajednice u spomenutih 12 europskih zemalja kao mostovi između država, društava i kultura u polivalentnom europskom okruženju. Povezujući razvoj raznih oblika djelovanja s bogatim i raznovrsnim manjinskim iskustvima na koncepcijski osmišljen i komunikativan način, autor omogućava bolju procjenu postojećeg modela aktivnosti i doprinosi prepoznatljivosti razvoja optimalne participacije hrvatskih manjinskih perspektiva u mozaiku suvremenih europskih izazova“, zaključio je recenzent Željko Holjevac.

U Bošnjakovoj knjizi prvi su put u nas na jednome mjestu opisane prednosti i mane aktualnih modela manjinske regulative u odnosu na dva bitna multilateralna ugovora Vijeća Europe kakvi su Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992) te Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina (1994.) – kako u 12 europskih zemalja gdje živi hrvatska manjinska zajednica tako i u modelu manjinske zastupljenosti koji primjenjuje Republika Hrvatska za predstavnike 22 manjine koje žive na njezinu državnome teritoriju. Kuriozitet je što autor Bošnjak uspijeva s vremenske okomice od pola tisućljeća skicirati složenost i društveno-povijesnu uvjetovanost etnokulturnih zajednica naše korjenike označenih pojmom nacionalne manjine te ukazati na mjestimičan izostanak njezine šire prihvaćene manjinske zbilje u društvenoj praksi domicilnih sredina srednje i jugoistočne Europe. Usto, Bošnjak je zamijetio vrlo korisno djelovanje međuvladinih mješovitih odbora za zaštitu nacionalne manjine/nacionalnih manjina, izdvojivši uzorne prakse i to između Hrvatske i Mađarske, uz prvoklasno manjinsko zakonodavstvo koje se primjenjuje u Republici Hrvatskoj.

Zahvala autora

U završnici svečane promocije autor Milan Bošnjak, nadahnutim je riječima zahvalio nakladnicima – Matici hrvatskoj i Hrvatskoj matici iseljenika – što su prepoznale zrelost njegovih interpretacija kulturnog i društvenog te napose književnog života Hrvata izvan Lijepe Naše. Učinak tih interpretacija, drži Bošnjak, mogao bi pomoći svima nama iz akademske zajednice da u budućnosti razvijamo što bolje institucionalne interkulturalne modele, koji će jačati suvremeno hrvatsko kulturno zajedništvo na globalnoj razini. „Mislim da je koncept, paradigma, model hrvatskoga globalnoga zajedništva, jedini održivi koncept razvoja hrvatskoga naroda, hrvatske nacije, hrvatske države u 21. stoljeću. I to je nešto što nije invazivno, agresivno, što ne propituje nikoga, ali što isto tako ne postavlja granice onoga tko želi pristupiti onome što globalno hrvatsko zajedništvo jest. Na svima nama je, na način na koji to možemo, da mu doprinosimo i da ga razvijamo.“ – kazao je Bošnjak.

Svečanosti su prisustvovali brojni uglednici iz javnog života, među kojima su bili: Jasna Vojnić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora; Ivan Gugan, predsjednik Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine i predsjednik Hrvatske državne samouprave iz Mađarske; ravnateljica I. Uprave za Europu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Terezija Gras; Milan Kovač, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika; Mirjana Piskulić, ispred Ministarstva kulture i medija; ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje mr. sc. Katarina Milković; dopredsjednica Društva hrvatskih književnika za međunarodnu suradnju i prevoditeljica dr. sc. Željka Lovrenčić; Marija Žebec, ispred ravnateljstva Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu; prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; akademkinja dr. sc. Jasna Čapo iz Instituta za etnologiju i folkloristiku, bivši ravnatelji Hrvatske matice iseljenika Ante Beljo, Nikola Jelinčić i Marin Knezović te brojni drugi predstavnici političkih i kulturnih institucija i udruga.

Tekst: Snježana Radoš / Foto: Jurica Galoić, ustupljene fotografije HMI-ja

Zdeslav Milas novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika

2025-07-21T13:36:00.000-07:00

Zdeslav Milas novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika

Mr. sc. Zdeslav Milas stupio je 20. srpnja na čelo Hrvatske matice iseljenika na mandat od četiri godine. Milas je bogatu karijeru izgradio u sustavu visokog obrazovanja, od 2013. radio je kao prodekan za akademske poslove na Veleučilištu Algebra Bernays te kao pročelnik Sveučilišnog odjela komunikacijskih znanosti

Hrvatska matica iseljenika, koja sljedeće godine bilježi 75 godina postojanja, dobila je novog ravnatelja. Sljedeće četiri godine Maticu će voditi mr. sc. Zdeslav Milas koji je tu dužnost preuzeo od bivšeg ravnatelja Mije Marića. Svečana primopredaja obavljena je u uredu ravnatelja HMI-ja i tom prigodom ravnatelj Milas zahvalio je svom prethodniku na osam godina uspješnog vođenja ove institucije. Naime, prema riječima Mije Marića, Matica je svojim programima te stručnim i složnim timom susretište domovine i Hrvata izvan Republike Hrvatske i upravo takvu naslijedit će je novi ravnatelj Milas.

Po riječima ravnatelja Milasa: „U svijetu danas živi više od tri i pol milijuna Hrvata i njihovih potomaka, od iseljenika u Europi i prekomorskim zemljama do hrvatskih manjina u susjednim državama. Svi čine neraskidiv dio jedinstvenoga hrvatskoga nacionalnog bića; čuvari su jezika, tradicije i kulturne baštine, bez kojih naša samobitnost ne bi bila potpuna. Poseban je pak položaj, a onda i naš odnos prema Hrvatima koji su u Bosni i Hercegovini najstariji konstitutivni narod. U tom smislu, Hrvatska matica iseljenika u ovom razdoblju modernoga hrvatskog suverenizma ima posebnu i nezamjenjivu ulogu: biti most između domovinske i izvandomovinske Hrvatske, povezivati srca i ljude, prenositi znanja i iskustva, čuvati i promicati ono što nas čini Hrvatima; naš jezik, našu kulturu, našu vjeru i našu pripadnost jedinstvenome hrvatskom narodu.

Svjesni smo da pripadnost hrvatskome narodu nadilazi granice formalnog državljanstva. Hrvat je svatko tko nosi hrvatske korijene, bilo da je potomak iseljenika druge, treće ili četvrte generacije, bilo da tek otkriva svoju vezu uz jezik, kulturu ili osjećaj zajedništva. Mi smo u tom smislu samo simbol uvijek pružene ruke domovinske Hrvatske svima koji žele produbiti svoju povezanost sa svojim iskonskim naslijeđem i vrijednostima. Tu poglavito mislimo na mlade, koji su naša budućnost i jamstvo očuvanja hrvatstva u svijetu“, rekao je prilikom primopredaje dužnosti ravnatelj Milas.

Nakon primopredaje dužnosti ravnatelj Milas susreo se s voditeljima podružnica HMI-ja Split, Dubrovnik, Rijeka, Pula i Vukovar te zaposlenicima Matice s kojima je proveo vrijeme u ugodnom druženju i informiranju o njihovu dosadašnjem radu. Na taj način ravnatelj Milas preuzeo je novo radno mjesto s velikim entuzijazmom i veseljem.

Mr. sc. Zdeslav Milas rođen je 1969. u Zagrebu, a od 1975. do 1991. živio je i školovao se u Beču, gdje je maturirao u katoličkoj gimnaziji Schulbrüder Strebersdorf. Diplomirao je novinarstvo, a znanstveni stupanj magistra znanosti stekao je 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru iz znanstvene grane odnosi s javnošću. Kao povratnik iz Austrije, početkom 1990-ih bio je suosnivač i prvi predsjednik Hrvatskoga međunarodnog zbora mladeži (HMZM), udruge koja je okupljala mlade hrvatske iseljenike i povratnike. U tom okviru pokrenut je projekt „Task Force“, koji je od 1995. prešao pod okrilje Hrvatske matice iseljenika kao današnji Eco-Heritage Task Force.

Milas je od 2013. prodekan za akademske poslove na Veleučilištu Algebra Bernays, koje je u postupku integracije sa Sveučilištem Algebra Bernays te je pročelnik Sveučilišnog odjela komunikacijskih znanosti. Predaje kolegije iz područja odnosa s javnošću i korporativne komunikacije. Autor je prve knjige o korporativnoj komunikaciji na hrvatskome jeziku. Član je Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj RH. Kao vanjski suradnik predaje komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Od 2020. do 2024. bio je predsjednik Suda časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću, a jedan je od autora novoga Hrvatskoga etičkog kodeksa za odnose s javnošću (2023.) koji regulira profesionalnu etiku komunikacijskih praktičara u Hrvatskoj. Obnašao je i dužnost potpredsjednika i člana Izvršnog odbora granske Udruge poslodavaca u obrazovanju pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (2017. – 2024.).

Milas je društveno, strukovno i politički angažiran. Počasni je predsjednik Hrvatske akademske zajednice, najveće studentske i akademske organizacije u Hrvatskoj, čiji je nacionalni predsjednik bio od 2016. do 2022. godine. Član je Zakladne uprave Zaklade hrvatskoga državnog zavjeta, Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja”, Matice hrvatske, European Public Relations Research Association (EUPRERA), Kulturno-umjetničkog društva Dikovača iz Zmijavaca, Hrvatskoga seljačko-pjevačkog društva Podgorac iz Gračana i Šahovskog kluba Posavac iz Ruščice. Od listopada 1989. član je Hrvatske demokratske zajednice, osnivač je Kroatische Demokratische Gemeinschaft in Österreich (HDZ u Austriji), a trenutno obnaša dužnost glavnog tajnika Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“.

Tekst: HMI

Foto: Krasnodar Peršun

Javni poziv za likovni natječaj “Moja Hrvatska” učenika hrvatske nastave u inozemstvu

2025-05-26T06:24:00.000-07:00

Javni poziv za likovni natječaj “Moja Hrvatska” učenika hrvatske nastave u inozemstvu

Pozivamo učitelje i učenike na sudjelovanje u likovnom natječaju “Moja Hrvatska – izložba likovnih radova učenika hrvatske nastave u inozemstvu”, koji organizira Hrvatska matica iseljenika.

Cilj i program izložbe

Cilj izložbe “Moja Hrvatska” je promovirati kreativnost i likovni izričaj djece i mladih koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu, potaknuti osjećaj pripadnosti domovini te osnažiti veze između hrvatskog iseljeništva i matične domovine kroz umjetnički doživljaj Hrvatske očima djece.

Izložba će biti otvorena u prostorima Hrvatske matice iseljenika od 2. srpnja 2025., a moći će je razgledati učenici tijekom posjeta domovini za vrijeme ljetnih praznika, kao i članovi njihovih obitelji i svi zainteresirani posjetitelji.

Najuspješniji radovi bit će objavljeni u časopisu Matica, a svi sudionici dobit će priznanja za sudjelovanje.

Sudjelovanje

Na izložbi mogu sudjelovati svi učenici koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu – od predškolske dobi do srednje škole, neovisno o zemlji u kojoj žive.

Tema i naziv izložbe: “Moja Hrvatska”

Učenici mogu interpretirati jedan od sljedećih motiva:

– Što je za mene Hrvatska

– Moja domovina

– Zašto volim Hrvatsku

– Najljepše u Hrvatskoj

Likovna tehnika i format:
– Kombinirana tehnika: vodene boje / tempere i flomaster
– Minimalna veličina papira: A4

Na poleđini rada obavezno priložiti ispunjeni formular s podacima:

Ime i prezime učenika
Razred
Naziv koordinacije hrvatske nastave
Ime i prezime učitelja/mentora

Rok za dostavu radova: Radove je potrebno dostaviti poštom najkasnije do 23. lipnja 2025. na adresu: Hrvatska matica iseljenika
(za likovnu izložbu „Moja Hrvatska“)
Trg Stjepana Radića 3
10 000 Zagreb
Hrvatska

Dodatna pitanja i informacije: sara.mardetko@matis.hr

*Svi radovi ostaju u vlasništvu Hrvatske matice iseljenika te se ne vraćaju autorima.

Otvorenje izložbe i objava rezultata

Svečano otvorenje izložbe održat će se 2. srpnja 2025. u Hrvatskoj matici iseljenika s početkom u 17:00 sati.
Tom prilikom bit će proglašeni i nagrađeni najbolji radovi u sljedećim kategorijama:

Predškolska skupina
1.– 4. razred
5.– 8. razred
Srednja škola

Nagrade za najbolje radove

Najuspješniji učenici dobit će vrijedne nagrade:
– Knjige
– Godišnja pretplata za najuspješniju koordinaciju na časopis Matica

Stručni žiri

Ocjenjivanje radova povjereno je stručnom žiriju u sastavu:

Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Odjela znanosti obrazovanja
Lucija Starčević, rukovoditeljica Odjela kulture
Sara Marđetko, viša savjetnica Službe za znanost, obrazovanje, znanost i nakladništvo

FORMULAR ZA POLEĐINU LIKOVNOG RADA

PODACI O UČENIKU I RADU (ispuniti čitko, tiskanim slovima i zalijepiti na stražnju stranu rada)
Ime i prezime učenika: _______________________________________________
Razred: ____________________________________________________________
Naziv koordinacije hrvatske nastave: __________________________________
Ime i prezime učitelja/mentora: _______________________________________
Naziv rada / podteme: ________________________________________________

Javni poziv

Više: https://matis.hr/novosti/javni-poziv-za-likovni-natjecaj-moja-hrvatska-ucenika-hrvatske-nastave-u-inozemstvu/

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

2025-05-16T07:16:00.000-07:00

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

U sklopu festivala povijesti Kliofest u srijedu 14. svibnja 2025. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje knjige „Boje hrvatske Moravske“, fokusirano na povijest, kulturu, tradiciju i jezik moravskih Hrvata. Knjigu je objavila Udruga građana hrvatske narodnosti u Češkoj uz potporu Hrvatske matice iseljenika, a preveo ju je povjesničar i bohemist Marijan Lipovac.

Zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika povjesničar dr. sc. Ivan Tepeš, u pozdravnom govoru je istaknuo: „Sa zadovoljstvom smo dočekali izlazak iz tiska hrvatskog prijevoda knjige, čiju je građu ispisalo 16 najboljih poznavatelja povijesnih, socio-kulturnih i eko-lingvističkih fenomena u hrvatskoj manjini u Češkoj, a na vremenskoj okomici od gotovo pola tisućljeća. Urednice knjige Lenka Kopřivová Kasper i Eliška Leisserová napravile su pravi nakladnički pothvat bez jezične barijere“, ocijenio je dr. Tepeš, dodavši kako je ova jedinstvena knjiga tiskana na češkom, njemačkom i naposlijetku hrvatskom jeziku. „Riječ je o prvoj opsežnoj i bogato ilustriranoj sintetskoj monografiji - o povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku moravskih Hrvata iliti o hrvatskoj manjini u Češkoj Republici - u kojoj je svoje studiozne priloge objavio niz hrvatsko-čeških autora različitih struka i to u posve modernom narativu i dojmljivom dizajnu. Hrvatska matica iseljenika financirala je prijevod na hrvatski jezik koji potpisuje Marijan Lipovac, kojem čestitam na izvrsno priređenom prijevodu“, zaključio je dr. Tepeš.

Izaslanik državnog tajnika Zvonika Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, voditelj Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine Vedran Iskara pridružio se čestitkama timu ovoga nakladničkog pothvata usredotočenog na revitalizaciju hrvatske manjine u Češkoj, te na njezin što sretniji suživot s domicilnom sredinom u zajedničkoj nam europskoj obitelji naroda.

Knjigu su predstavili recenzenti povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar; etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; te prevoditelj knjige Marijan Lipovac, uz urednicu Lenku Kopřivovu Kasper, istaknutu aktivisticu Udruge građana hrvatske narodnosti u Češkoj.

Precizno interpretirana povijesna građa

Prema mišljenju povjesničara Holjevca historiografska građa je precizno interpretirana. Moravski Hrvati su hrvatska etnička skupina u Češkoj, najsjeverniji ogranak gradišćanskih Hrvata, koji su živjeli na području južne Moravske (od 1530.) odakle su krajem četrdesetih prošlog stoljeća raseljeni u 118 mjesta sjeverne Moravske. U jezičnom smislu moravski Hrvati bliski su gradišćanskim Hrvatima, i to njihovoj najsjevernijoj skupini koja se zove Haci. Govore arhaičnim hrvatskim jezikom (ikavska čakavština), s mnogo čeških i njemačkih posuđenica. U 16. i 17. stoljeću spominje se desetak hrvatskih sela južne Moravske, dok su se do 20. stoljeća održala samo tri sela: Dobro Polje, stanovništvom najveća Jevišovka (ranije Frielištof) i Nova Prerava.

Spomenuta sela leže u zapadnim dijelu okruga Břeclav, odnosno u upravnom području općine s proširenim ovlastima Mikulov. Posrijedi je pretežito ruralno stanovništvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno vinogradarstvom u specifičnoj graditeljskoj baštini. Polovicom 19. stoljeća na području sva tri sela živjelo je 2,2 tisuće stanovnika. Nakon pada Berlinskoga zida u Europi, primjerice 1991. popis stanovništva je zabilježio u tim selima samo 1,3 tisuće stanovnika. Ulaskom Češke u Europsku uniju, a kasnije i u Schengenski prostor te razvojem turizma i procesom suburbanizacije broj stanovnika počeo je opet rasti pa je pri posljednjem popisu stanovništva (2011.) zabilježeno 1,4 tisuće stanovnika hrvatskih korijena, podsjetio je recenzent Holjevac, zaključujući kako je ova knjiga svojom sveobuhvatnošću i sažetom dosadašnjom literaturom – novi međaš od kojeg mogu pouzdano teći sva daljnja istraživanja o moravskim Hrvatima, ali i našim dvjema suvremenim europskim nacijama, i hrvatskoj i češkoj.

Raritetni etnografski prinosi i suvremeno stvaralaštvo

Vodeća hrvatska etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta pridružila se pohvalama prevoditelju i uredničkom dvojcu - gospođama Lenki Kopřivovoj Kasper i Eliški Leisserovoj - što su oplemenile ovu iznimno dragocjenu knjigu, opremivši je pouzdanim znanstvenim aparatom. „Kroz prikaz poglavlja knjige – dodala je Rajković Iveta – vidljivo je da su uvršteni stručnjaci, različitih znanstvenih disciplina sabrali impresivnu arhivsku dokumentaciju (zapise, litografije, fotografije), muzejske predmete koje su od 16 do 21. stoljeća prikupljali sakupljači različitih narodnosti. Usto, građa je dopunjena i kontekstualizirana i intervjuima sa samim moravskim Hrvatima koji su živjeli ovu kulturu.

Osim tradicijske kulture u monografiji saznajemo i o suvremenosti, a da identitet Hrvata u Moravskoj živi svjedoči ova impresivna monografija. Ova knjiga ima ogromnu važnost za cjelokupno razumijevanje hrvatske kulture, ali i povijest života u ruralnim sredinama Austro-Ugarske Monarhije. Monografija predstavlja i odličan primjer prekogranične suradnje dviju manjina, odnosno dviju suvremenih europskih nacija, češke i hrvatske. Mogu sa sigurnošću reći, da je ovo izvrstan primjer kako bi trebale biti obrađene i napisane monografije manjinskih zajednica. U ovu knjigu uloženo je puno interdisciplinarnih spoznaja, povjesničara, etnologa, jezikoslovaca, sa znanjima češkog i hrvatskog jezika, ona pokazuje veliko kulturno naslijeđe i minucioznost autora svih 16 priloga“, poručila je recenzentica Rajković Iveta.

Uz predstavnike akademske zajednice, promociju su u sklopu prestižnog 12. Kliofesta patili brojni uglednici iz javnog života Zagreba te diplomatskog kora akreditiranog u RH među kojima su bili Nj. e. veleposlanik Češke Republike, gospodin Milan Hovorka i njegov zamjenik Jiří Hušnera. Veleposlanik Hovorka pohvalio je slojevite kulturne, društvene i gospodarske veze Hrvatske i Češke, čestitavši na temeljito obavljenom poslu nakladniku Udruzi građana hrvatske narodnosti u Češkoj te su-nakladniku hrvatskog izdanja knjige Hrvatskoj matici iseljenika, kao i svim autorima ove sveobuhvatne studije o hrvatskoj manjini u Češkoj.

Višestruke tragedije i svjetlo nade s novim generacijama

Prevoditelj i povjesničar eruditske naobrazbe Marijan Lipovac u svome je govoru istaknuo: „Ovdje sam u trostrukoj ulozi, kao prevoditelj knjige, kao netko tko se bavi poviješću hrvatsko-čeških odnosa i kao predsjednik Hrvatsko-češkog društva, udruge koja sustavno radi na promicanju veza Hrvatske i Češke, ali nastojat ću to nekako povezati. Kao prevoditelj, zahvalan sam Hrvatskoj matici iseljenika što mi je povjerila ovaj posao. Prevodeći ovu knjigu spoznao sam to da zapravo tragedija moravskih Hrvata nije počela 1948. kada je krenulo njihovo sustavno iseljavanje, već da je zapravo povijest moravskih Hrvata sastavljena od više nepovoljnih elemenata koji će u konačnici dovesti do njihove tragedije. Kao prvo, treba reći da je Češka, točnije pokrajina Moravska, najudaljenija lokacija gdje su se Hrvati u 16. stoljeću, uslijed osmanskih osvajanja, iselili iz svoje domovine. Prema tome, od svih hrvatskih manjinskih zajednica moravski Hrvati imali su najslabije veze s Hrvatskom, što je svakako nepovoljna okolnost za očuvanje hrvatskog identiteta. (…)

U svakom slučaju, moravski Hrvati prihvatili su Čehoslovačku kao svoju državu, poistovjetili se s njome, na izborima glasali za češke ili njemačke stranke, ali one koje su bile državotvorno orijentirane, prihvatili su i kult osnivača Čehoslovačke Tomáša Masaryka, međutim, 1938. doživjeli su teško razočaranje. Nakon Minhenskog sporazuma pogranično područje Češke i Moravske pripojeno je Njemačkoj pa tako i tri sela moravskih Hrvata, i to se sve dogodilo mirno, bez ispaljenog metka, iako su Česi govorili da će se braniti. I moravski Hrvati, kako doznajemo u ovoj knjizi, to su ne bez razloga doživjeli kao izdaju, a kasnije će doživjeti to da se njih s češke strane optužuje da su oni bili izdajice, da su podržavali Nijemce. No ako znamo i površno kakav je bio odnos nacističke ideologije prema Slavenima, naravno da ju Hrvati nisu mogli podržavati, tim više što je bila zabranjena javna upotreba hrvatskog. (…) Sažeto, jedna tragedija slijedila je drugu, a ona prava tek je slijedila: u obnovljenoj Čehoslovačkoj ojačao je češki nacionalizam, a time i mržnja i revanšizam prema Nijemcima, što se nažalost odrazilo i na Hrvate. Na koncu, sudbina moravskih Hrvata zapečaćena je u lipnju 1948. kad je Zemaljski narodni odbor u Brnu. donio odluku da se iseli 306 hrvatskih obitelji. U odluci se daje vrlo perfidno obrazloženje da su Hrvati, iako Slaveni, pod utjecajem dugogodišnjeg boravka u ponijemčenoj okolini djelomično podlegnuli njemačkom utjecaju, te ih stoga, radi njihovog dobra, treba raseliti i pomiješati s Česima da bi se izliječili od njemačkog utjecaja. Iz vinorodnoga kraja južne Moravske Hrvati su preseljeni na sjever gdje prevladavaju šume. Naoko se to ne čini velikom tragedijom, no treba se staviti u kožu tih ljudi koji su nečijom odlukom preko noći ostali bez svojih domova, vinograda i polja i naseljeni u potpuno drugačiji ambijent. (…) Svojevrsna tragedija je i to što se u samoj Češkoj, pa i u samoj Moravskoj, slabo zna za moravske Hrvate, pa tako i za njihovu tragediju, iako u posljednje vrijeme ima pozitivnih pomaka pa se o njima snimaju i dokumentarni filmovi, piše u medijima…

Ako ovu tragediju moravskih Hrvata sagledamo u ukupnom kontekstu hrvatsko-čeških odnosa, onda možemo reći da je to zapravo jedina mrlja u inače prijateljskim odnosima Hrvata i Čeha, ali treba istaknuti da se danas nitko od Čeha time što se dogodio Hrvatima ne ponosi, nitko to ne opravdava, a i češka vlada se 1999. ispričala moravskim Hrvatima“, naglasio je prevoditelj Lipovac, dodavši u svom izlaganju i nekoliko kurioziteta.

Zanimljivosti

„Prvi je od Čeha o moravskim Hrvatima 1848. pisao profesor slavistike u Beču Alois Šembera, koji je o svojim istraživanjima obavijestio Stanka Vraza u Zagrebu i predložio mu da pošalje hrvatske knjige. Zatim, prvu knjigu na moravskohrvatskom objavio je 1895. Čeh Alois Malec, župnik u Dobrom Polju, i to Molitvenik i pjesme pro ljud hrvatski v Moravi. Malec je o moravskim Hrvatima, njihovom životu i običajima pisao i u češkim časopisima i tako ih popularizirao u češkoj javnosti. Zatim, 1910. pjesme moravskih Hrvata snimio je na fonograf Čeh František Pospišil, a slike iz njihovog života u prvoj polovici 20. stoljeća kojima se i danas divimo napravio je Othmar Ružička, Čeh iz Beča. Česi su bili i istraživači povijesti moravskih Hrvata, primjerice Adolf Turek koji je 1937. ustanovio da su se doselili već tridesetih godina 16. stoljeća, a ne pola stoljeća kasnije kako se smatralo.

Od navedenih Alois Malec svakako zaslužuje poštovanje jer je svojim molitvenikom stvorio temelj za ono što je možda moglo postati književni moravskohrvatski jezik. Koristio je crkvenu literaturu dostupnu i u štokavskoj i u čakavskoj varijanti i književni hrvatski jezik spojio s fonološkim specifičnostima čakavskog ikavsko-ekavskog narječja moravskih Hrvata,“ naveo je prevoditelj eruditske naobrazbe Marijan Lipovac.

„Kako sam rekao, u školi i javnoj komunikaciji koristili su uglavnom njemački ili češki i pomalo paradoksalno, prva književna djela na moravskohrvatskom nastaju nakon 1945., pod dojmom tragedije. Tu se ističe pjesnik Milo Vašak, autor zbirke pjesama Va Frielištofi, i Joza Lavička koji je napisao i himnu moravskih Hrvata (Rodili sme se na Moravi) i nekoliko autobiografskih pjesama.

Inače, govorni moravskohrvatski uz brojne arhaizme karakteriziraju i mnogi germanizmi i bohemizmi, a nema turcizama, ističe poliglot Lipovac.

„Na kraju, mogu reći da je ova knjiga koju su iznjedrili sami moravski Hrvati, i to njihova mlada generacija, jamstvo da će ova hrvatska manjina opstati, čak i ako ne živi kompaktno na jednom mjestu, čak i ako njeni pripadnici više neće govoriti hrvatski, ali će barem zadržati svijest o svom hrvatskom porijeklu i identitetu i za desetak godina proslaviti i 500. godišnjicu početka doseljavanja u Moravsku. A prognoze prije tridesetak godina bile su dosta crne. Kad je 1994. izašla knjiga Moravski Hrvati Dragutina Pavličevića, malo je tko mogao očekivati da će 2017., odnosno 2025., izaći nova, modernija i sveobuhvatnija monografija o njima, i to zahvaljujući dvjema tadašnjim djevojčicama koje su tek išle u osnovnu školu. Pavličević je u uvodu svoje knjige napisao: „Sada, kada smo ipak uspostavili slobodnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku, za spas moravskih Hrvata već je bilo prekasno. Nažalost, i ovaj moj rad ima samo ulogu spomenika, a oni se podižu obično onima kojih više nema, ali govore da su bili, živjeli i ostavili iza sebe tragove svojeg života i samosvojne kulture.“, a na kraju knjige piše: „Razbili su, uništili jedan mali narod, zapravo jednu njegovu granu koja još nije, ali će uskoro trajno uvenuti i nestati. Ostat će samo nadgrobni spomenici s hrvatskim prezimenima, pokoji spomenik i knjige poput ove.“ Međutim, nije baš tako. Asimilacija je nezaustavljiva, ali imamo i suprotne procese gdje se ljudi vraćaju svojim hrvatskim korijenima, i to najčešće unuci korijenima svojih djedova i baka. A i kiritof se svake godine krajem kolovoza ili početkom rujna održava u Jevišovki. Stare generacije Hrvata koji još pamte progon odlaze, ali dolaze nove. Za zaključak – rekao je prevoditelj Marijan Lipovac, pada mi na pamet završni stih pjesme Augusta Šenoe Smrt Petra Svačića koji bi mogao postati svojevrsno geslo današnjih moravskih Hrvata, a on glasi: „Mi? Satrli smo grobu vrata. Da, još nas ima – još Hrvata.“

U finalu svečanosti nazočnima se obratila urednica Lenka Kopřivová Kasper, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli izlasku ove knjige na tri jezika češkom, njemačkom i hrvatskom jeziku, uz molbu da lingvisti iz Hrvatske nastave istraživanje hrvatske manjine u Češkoj i njezin idiom temeljem više od stotinu intervjua koje su autori ove knjige prikupili u terenskim istraživanjima.

Kao izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova promociju je pratila gospođa Ljerka Brdovčak, savjetnica za Češku i Slovačku suradnju, dok je u ime Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo promociji prisustvovala voditeljica Odjela za nacionalne manjine gospođa Tanja Horvatin.

Festival povijesti uspješno organiziraju punih dvanaest godina, uz Kliofest udrugu za promicanje kulture povijesti, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Društvo za hrvatsku povjesnicu, dok su među suorganizatorima Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski državni arhiv, Hrvatski institut za povijest, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Poljska kulturna udruga Mikolaj Kopernik, Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA, kao i Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore. Pokrovitelji programa Kliofesta su: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih RH, te Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA. Utemeljitelj Festivala povijesti Kliofest i njegov dobri duh, koji privlači mnoštvo studenata i ljubitelja historiografskih tema, je agilni povjesničar prof. dr. sc. Damir Agičić.

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Lada Kanajet Šimić

Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi

2025-05-11T15:41:00.000-07:00

Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi

U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu 8. i 9. svibnja održana je Međunarodna konferencija “Globalne dijaspore Europske unije – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi”

Vodeći stručnjaci i gosti ove međunarodne konferencije, koju je organizirao Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, dva su dana raspravljali o aktualnoj i kompleksnoj migrantskoj tematici s obzirom na sadašnje složene geopolitičke okolnosti i izazove u kojima se cijeli svijet nalazi, pa tako i Republika Hrvatska. Konferencija čiji su suorganizatori bili Institut za istraživanje migracija, Hrvatska matica iseljenika i Ekonomski fakultet u Osijeku, propitivala je postojeće stanje i kroz diskusiju ponudila rješenja koja bi mogla pridonijeti zaustavljanju iseljavanja, ali i povratku onih hrvatskih građana koji su domovinu napustili u posljednjih dvadesetak godina.

Na konferenciji su sudjelovali najveći stručnjaci u ovom području, usredotočivši se na učinke imigracijskih politika unutar EU-a. Razgovaralo se o globalnim i europskim trendovima u odnosu na migracijsku radnu snagu, demografskim izazovima i potencijalima dijasporā u 21. stoljeću, integracijskim i asimilacijskim procesima u europskim zemljama, o multikulturalizmu u Europi i Australiji, ali i budućem razvoju dijasporā i njihovim političkim pravima.

Konferencija je započela 8. svibnja, a među uglednicima koji su otvorili ovu dinamičnu konferenciju bio je dr. sc. Mladen Vedriš s Visoke škole Effectus. U svom uvodnom govoru istaknuo je kako je tema migracija jedna od gorućih tema vremena u kojem živimo. „Kao što je nogomet zanimljiva igra, ali igraju je uglavnom oni koji su profesionalno spremni, izuzetno mi je zadovoljstvo kako je Hrvatska država prepoznala institucije poput Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine, te Hrvatske matice iseljenika, a posebice što je formirala Ministarstvo demografije i useljeništva da zajedno sa znanstvenim i stručnim institucijama poput Instituta za istraživanje migracija - kako bi se ovim fenomenom ozbiljno bavili“, rekao je između ostalog dr. sc. Vedriš.

Ravnateljica Instituta za istraživanje migracija, dr. sc. Marina Perić Kaselj istaknula je kako migracije nisu samo izazov, već i potencijal. „Ova konferencija, koja je okupila stručnjake i znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva da zajedno raspravljaju o ovom slojevitom pitanju - hrvatskoj dijaspori u globalnoj perspektivi. A, što je zapravo dijaspora? Dijaspora je jedna od najjačih pokretačkih sila u globalnome svijetu i na neki način, ona je važan element u strategijama i razvojnim politikama. Dijaspora kao vezivno tkivo služi za povezivanje zemalja, regija i kontinenata. Samim time postavlja se pitanje kako kreatori politike odgovaraju na dijasporu. Gledaju li je kao partnera, kao investiciju ili možda kao gubitak. To su različiti pristupi“, rekla je između ostalog dr.sc. Perić Kaselj, te dodala kako se Hrvatska suočava s novom situacijom. Od iseljeničke zemlje, sada je postala i useljenička zemlja.

U ime organizatora, Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva okupljene goste, visoke uzvanike i stručnjake pozdravio je dr. sc. Marin Sopta.

Gospodin Dario Magdić, izaslanik državnog tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog urade za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svome je izlaganju istaknuo kako smatra da je tema konferencije višeslojna jer se radi o usporedbi lokalnih i globalnih primjera. „Globalni odnos s dijasporama sve češće dolazi u fokus javnosti i odnosi država s dijasporama su važniji no ikad. No, politika prema dijasporama se razlikuje među državama Europske unije i globalno, te ovise o mnogim čimbenicima koji uključuju povijesne, demografske i ekonomske faktore. Hrvatska u globalnoj perspektivi ima visoko mjesto zbog svog sustavnog i kontinuiranog pristupa u odnosu s Hrvatima koji žive izvan njezinih granica“, između ostalog je naglasio Dario Magdić.

Na otvorenju konferencije je bio Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva koji je također pozdravio okupljene. „Hrvatski narod diljem svijeta obogaćuje kulturu, povijest i tradiciju ondje gdje su ljudi naših korijena integrirani, ondje gdje su prihvaćeni, ondje gdje stvaraju dodatnu vrijednost - u tuđoj, ali svojoj domicilnoj zemlji jer gdje god su došli uvijek su imali dvije zastave. Simbole pripadnosti svom narodu, ali i pripadnosti naroda domicilne države u kojoj žive. Narod ne čine samo brojke, već mu veličinu daje ono kakav on je. A hrvatski čovjek se prije svega pokazao čovjekom “, rekao je između ostalog ministar Šipić koji je istaknuo kako Mministarstvo djeluje s različitim demografskim mjerama, te da će nastaviti u tom smjeru. Dodao je zanimljiv podatak, kako je lani više od 400 djece povratnika upisano u domovinske osnovne i srednje škole.

Iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u radu konferencije sudjelovale su i Croatiana Gregurić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva i Klara Kamenar, suradnica u Službi za projekte i programe hrvatskog iseljeništva.

Svečanom otvorenju nazočila je i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH zastupnica mr. sc. Zdravka Bušić, kao i posebna izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova, prof. dr. sc. Vanda Babić Galić. Među uzvanicima bili su predstavnici diplomatskog zbora akreditirani u RH i to iz Australije, Turske, Češke, Bosne i Hercegovine, Portugala, Rumunjske, Kosova, Crne Gore i Mađarske.

Ministar Šipić je uručio godišnju nagradu „Kardinala Stepinca“ povratnicima Dennisu i Bernadette Šimić koji su - kako su istaknuli organizatori -svojim nesebičnim zalaganjem, doprinosom i dobročinstvima značajno pridonijeli napretku Hrvatske, ali i vlastite hrvatske zajednice u Australiji. Naime, kako je otkrio pravnik i aktivist Don Markušić, upravo je bračni par koji se nedavno s troje djece vratio u Hrvatsku, u Australiji pomogao pri obnovi hrvatske crkve. Maksimalno su se dali u realizaciju tog velikog i posebnog projekta.

Dijaspora – katalizator poslovnog rasta

Nakon uvodnih izlaganja konferencija je nastavljena s predavanjima stručnjaka koje je u prvoj sesiji moderirao dr.sc. Marin Sopta. Mr Russell Dalgleish iz Škotske poslovne mreže, imao je predavanje na temu „Dijaspora kao pokretač stvaranja vrijednosti“. Između ostalog Russel je govorio o snazi koju ima mreža dijaspore, te kako globalne zajednice dijasporā zapravo djeluju kao katalizatori poslovnog rasta, ulaganja i međunarodne trgovine. Na primjeru Škotske poslovne mreže objasnio je kako su uspješno povezali škotske poduzetnike s prilikama širom svijeta.

Dr. sc. Sanja Klempić Bogadi s Instituta za istraživanje migracija u svom predavanju o „Demografskim promjenama u Hrvatskoj: izazovi i perspektive“ između ostalog pokazala je dio rezultata projekta „Kako se stari u Hrvatskoj (DOBHR), financiranog iz sredstava Europske unije – NextGenerationEU. Svoje izlaganje je imala i gošća iz Belgije, Mirana Rajoharison iz Alefa Diaspora Non-profit Organizacije koja je izlagala na temu iskustva te organizacije koja okuplja pripadnike dijaspore. Također, imali smo priliku poslušati i predavačicu iz Njemačke, Paddy Siyangu Knudsen iz M&E-a. Ona je izlagala na temu „Premošćivanje raskoraka u migracijskoj diplomaciji: dijaspora kao posrednik za razvoj“.

Uzorne prakse australskog multikulturalizma

Na konferenciji je svoje izlaganje imao i NJ. E. Richard Rodgers, veleposlanik Australije u Republici Hrvatskoj koji je govorio o migracijama iz australske perspektive.

„Multikulturalna politika Australije u središtu je migracijskog programa od 70-ih godina 20. stoljeća. Ta politika znači da svi Australci trebaju imati pravo zadržati svoj kulturni identitet bez predrasuda ili negativnih posljedica i da ih treba poticati na razumijevanje i prihvaćanje drugih kultura. To je pomoglo u oblikovanju pružanja posebnih usluga i programa za migrante kako bi im se osigurao jednak pristup vladinim uslugama koje su inače dostupne cijeloj zajednici. Migracije predstavljaju jedan od središnjih elemenata australske nacionalne priče te će i dalje predstavljati značajan čimbenik u oblikovanju australskog nacionalnog karaktera i osiguravanju našega gospodarskog rasta u budućnosti“, između ostalog rekao je veleposlanik Australije.

Maria Levačić s Freie Universität iz Berlina osvrnula se na dva izazova „Od fenomena gastarbajtera do odljeva mozgova? Dinamika i prepoznatljivost nove hrvatske dijaspore u Njemačkoj“. Inventivna studentica diplomskog studija sociologije na Freie Universität Berlin je govorila o istraživanju kojeg je provela za diplomski rad. Maria je predavanje posvetila i bivšem ravnatelju Hrvatske matice iseljenika, velikom pjesniku Borisu Maruni te je izlaganje započela recitiranjem njegove pjesme.

Hrvatske (i)migrantske prakse

Tim znanstvenica s Instituta za istraživanje migracija u sastavu dr. sc. Margareta Gregurović, dr. sc. Simona Kuti, dr. sc. Snježana Gregurović, dr. sc. Sanja Klempić Bogadi i dr. sc. Sonja Podgorelec predstavile su istraživanje „Izazovi integracije stranih radnika u Hrvatskoj – ekspertne perspektive“. Dr.sc. Stjepan Šterc, posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva bavio se temom „Vječni iseljenički san o povratku – Jednog dana“, dok je dr. sc. Snježana Gregurović s Instituta za istraživanje migracija posebnu pažnju posvetila „Imigracijskoj politici Hrvatske“, izdvajajući prednosti i zamke „laissez-faire modela“.

Mr. sc. Dragana Otašević iz podgoričkog Centra za politike migracija s okupljenima je podijelila svoje iskustvo o izazovima u suradnji s dijasporom - Slučaj Crne Gore i njezinog iseljeništva u Latinskoj Americi. Dr. sc. Katica Jurčević, dr. sc. Viktorija Kudra Beroš i dr. sc. Krešo Bušić s Institut za istraživanje migracija bavili su se temom hrvatskih iseljenika u njemačkim gradovima dolaska. Sonja Breljak, glavna urednica portala Hrvatski glas Berlina propitivala je „Život u iseljeništvu na primjeru Berlina – paralelni svijet ili realitet?“, oplemenjujući konferenciju praktičnim iskustvima inventivne publicistkinje s bogatim migrantskim iskustvom. Svoje izlaganje je imala i dr. sc. Kristina Posavec koja je zajedno s mr. sc. Dorom Bagić iz Teva Pharm obradila temu „Izazovi i prilike u useljavanju, zapošljavanju i integraciji hrvatskih povratnika i njihovih potomaka.

Moderator četvrte konferencijske sesije bio je pravnik s višegodišnjom australskom adresom i povratnik Don Markušić. U panel diskusiji na temu „Život i poslovanje u Hrvatskoj“ sudjelovali su uz Dona, odvjetnika u tri jurisdikcije - Australije, Velike Britanije i Hrvatske; James Dabny useljenik iz SAD-a; glazbenik, skladatelj i glumac, Mike Hoosen; mladi glazbenik i reper koji je useljenik iz Australije te bračni par Bernadette i Denis Šimić, poduzetnici i povratnici iz Australije.

Usto, uručena je i druga nagrada „Kardinala Stepinca“ i to fra Josi Peraniću koji već više od 40 godina služi Hrvatima u Argentini. Nagradu je u njegovo ime preuzela njegova sestra. Svi panelisti iskreno su s nazočnim znanstvenicima podijelili svoja iskustva, pojasnivši zašto su upravo odabrali Hrvatsku za život. Konferencija je nastavljena druženjem na svečanoj večeri.

Demografska revitalizacija Hrvatske i migracije

Drugi dan konferencije započeo je novim setom predavanja. Renomirani znanstvenici dr. sc. Dražen Živić i dr. sc. Sandra Cvikić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar propitivali su „Migracije i demografsku revitalizaciju Hrvatske“, temeljem vlastitih istraživačkih projekata. Dr. sc. Mislav Rubić iz Ministarstva demografije i useljeništva govorio je o povratku hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u Republiku Hrvatsku, analizirajući aktualno stanje. Povratnica iz Austrije mag. sc. Maja Grošinić iz Centra za društvena i humanistička istraživanja u Šibeniku bavila se temom „Jačanje mostova: Projekt za bolju povezanost Hrvatske i dijaspore“.

Pater Stanko Perica iz Isusovačke služba za izbjeglice izlagao je na temu „Katolička crkva i migranti“. Gosti su imali priliku saznati nešto više i o osobnom migrantskom iskustvu u Hrvatskoj, koje je podijelio Saghar Manzoor, useljenik i zaposlenik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Razgovaralo se i o mjeri Vlade RH „Biram Hrvatsku: Povratne migracije i razvoj u slabije razvijenim područjima“, čije su rezultate predstavile etablirane znanstvenice dr. sc. Caroline Hornstein-Tomić s zagrebačkoga Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Janine Pinkow-Läpple s Instituta za razvoj poljoprivrede u tranzicijskim ekonomijama prestižnog Humboldtova sveučilišta u Berlinu te Ana Budimir s Fakulteta političkih znanosti,

Odsjek za javne politike i političku ekonomiju Sveučilišta u Zagrebu. Potom su gosti i sudionici konferencije imali priliku saznati nešto više o socijalno-psihološkoj pozadini hrvatskog nacionalnog manjinskog identiteta koje su istraživali dr. sc. Natasha Kathleen Ružić s Institut za istraživanje migracija, dr. sc. Mario Bara s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu te dr. sc. Zlatko Šram iz Hrvatskog centra za društvena istraživanja Šibenik. Razgovaralo se i o Hrvatima u Bavarskoj u kojoj trenutačno živi jedna od najbrojnijih hrvatskih zajednica na tlu Njemačke. Točnije, dr. sc. Monika Balija i dr. Tamara Bodor s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar govorile su o toj temi, ali i namjerama povratka ljudi hrvatskih korijena iz Bavarske.

Mag. soc. Jana Kapeter iz Intellias Hrvatska d.o.o Zagreb i dr. sc. Ana Malnar s Instituta za istraživanje migracija govorile su na temu “LinkedIn i emigracija: Digitalni most između Hrvatske i globalnih prilika za visoko obrazovane stručnjake”. Diplomatkinja i publicistkinja dr. sc. Tuga Tarle iz Matice hrvatske govorila je o „Metamorfozama hrvatske dijaspore“. Izvršni direktor Zaklade za repatrijaciju Armenaca Vartan Marashlyan, govorio je na temu „Dilema dijaspore: ulagači ili dobročinitelji? Ključni čimbenici za postizanje održivosti i učinka“. Doktorandica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Anja Vlašić, predstavila je temu „Očuvanje hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta u Južnoafričkoj Republici – primjer Hrvatske katoličke misije sv. Jeronima u Johannesburgu. Dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac s Instituta za istraživanje migracija govorila je o „Kršćanskom potencijalu u suočavanju s klimatskim migracijskim izazovima“.

Ekonomist Verko Kutleša iz Udruge za povratak Hrvata u Hrvatsku izlagao je o temi „Rješenje za brži i masovniji povratak Hrvata u Hrvatsku“. Dr. sc. Matijas Baković s Instituta za istraživanje migracija i dr. sc. Petar Bilobrk sa Sveučilišta u Zagrebu prezentirali su poetski narativ o iseljeništvu znakovito naslovljen “Pismo iz Dojčlanda” / “Pismo u Dojčland”, temeljem objavljenih humorističkih zapisa u zavičajnom listu „Naša ognjišta“ o stvarnim problemima duvanjskih iseljenika. dr. sc. Marinko Vuković s Instituta za istraživanje migracija izlagao je na temu „Hrvatski subetnički identitet Bosanske Posavine i sjeveroistočne Bosne“.

Sve u svemu, na ovoj konferenciji zadivljuje respektabilan broj predavača i stručnjaka koji su ponudili zanimljive, ali i vrlo inspirirajuće odgovore na aktualnu migrantsku fenomenologiju o kojoj će se sigurno i dugo nakon konferencije razgovarati. Zaključno, dvodnevna Međunarodna konferencija “Globalne dijaspore Europske unije – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi” u više je sadržajnih sesija odnosno setova inventivnih predavanja donijela autentičan opis složenih migracijskih fenomena našeg vremena u Europskoj uniji i napose Republici Hrvatskoj, izdvajajući najuspješnije integracijske prakse poželjnih migrantskih odredišta Staroga kontinenta. Među prekooceanskim migrantskim odredištima posebno je bilo korisno izlaganje o uzornim praksama australskoga modela multikulturalizma, čijem je uspjehu doprinijela i hrvatska iseljenička zajednica Australije. Uz znanstvenike, svoj su obol uspjehu konferencije dali i sami iseljenici s povratničkim iskustvima od Njemačke do Sjeverne i Južne Amerike, Australije te juga Afrike – ukazujući na korisnost mjera Vlade RH fokusiranih na demografsku revitalizaciju Lijepe Naše i povratničke inicijative hrvatske dijaspore.

Tekst: Željka Sablić Odrljin i Vesna Kukavica; Foto: Snježana Radoš

Popisi fotografija

1 Svečano otvorenje konferencije, ministar Ivan Šipić

2 Znanstvenici i uzvanici na konferenciji, koja je održana u Hrvatskoj matici iseljenika koja je bila suorganizator ove međunarodne konferencije

3 dr. sc. Mladen Vedriš

4 dr. sc. Marina Perić Kaselj

5 dr. sc. Marin Sopta

6 Dario Magdić

7 Don Markušić

Matičin ljetopis i vitalni interesi hrvatske dijaspore - Hrvatski iseljenički zbornik 2025.

2025-02-17T13:10:00.000-08:00

Matičin ljetopis i vitalni interesi hrvatske dijaspore

Trojezični Hrvatski iseljenički zbornik, pokrenut 1955., profilirao se kao ključna serijska publikacija u nas koja redovito propituje stvaralaštvo heterogenih skupina hrvatskog izvandomovinstva

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je održano 13. veljače svečano predstavljanje Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2025. Nakon uvodnog obraćanja ravnatelja HMI-ja profesora Mije Marića, o Zborniku su govorili povjesničar dr. sc. Željko Holjevac (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) i kroatist dr. sc. Milan Bošnjak (Središnji državni ured za Hrvate izvan RH) te urednica HIZ-a profesorica Vesna Kukavica. Promociju je znalački vodila Tatjana Rau s Međunarodnog programa Glasa Hrvatske (HRT), dok je prigodni glazbeni program izvela mlada solistica Nika Pastuović.

Ravnatelj Mijo Marić, pozdravljajući nazočne, istaknuo je kako sam dolazak velikog broja gostiju svjedoči o važnosti Matičina godišnjaka, koji je ove godine doživio svoje sedamdeseto izdanje.

On nije samo kroničar hrvatskog iseljeništva, već i nastanka hrvatske države. U velikom dijelu, to je priča o neraskidivoj vezi između hrvatskog iseljeništva i domovine. Sedamdeset brojeva, od kojih je čak 26 nastalo pod vještom dirigentskom palicom naše drage Vesne. Moj osobni dojam je da Vesna poznaje svakog iseljenika na svijetu, a velik dio tih priča zabilježila je u Zborniku. Stoga, Vesna, odajem vam posebno priznanje – ne samo za vaše znanje, već i za sustav koji ste izgradili, zahvaljujući kojem je kroz Hrvatski iseljenički zbornik prošlo više od tristo suradnika, među kojima su eminentna imena, vrhunski poznavatelji i stručnjaci“- kazao je Marić

Sedam tematskih cjelina Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2025. – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Znanost te Nove knjige – sadrže ukupno 25 zasebnih autorskih priloga koji povezuju s više ili manje informacija hrvatske zajednice s četiri kontinenta. Građa je, uz sažetke na engleskome i španjolskome jeziku, raspoređena na 320 stranica i ilustrirana s gotovo stotinu fotografija iz autentičnih dijasporskih odredišta ljudi naših korijena.

Matičin ljetopis, pokrenut 1955., profilirao se kao ključna trojezična serijska publikacija u nas koja bez jezične barijere redovito zastupa i autorski propituje stvaralaštvo heterogenih skupina hrvatskoga iseljeništva s udaljenih meridijana u raznim granama ljudske djelatnosti, donoseći iz godine u godinu domišljate opise specifičnih selilačkih fenomena kako na društvenom tako i kulturnom planu, ocijenio je dr. sc. Željko Holjevac, predstavljajući autorske priloge objavljene u tematskim cjelinama Znaci vremena, Mostovi, Povjesnica i Baština. O tematskim cjelinama Kroatistički obzori, Znanost i Nove knjige opširnije je govorio promotor dr. sc. Milan Bošnjak, izdvajajući internetska i klasična udžbenička postignuća u poučavanju Croaticuma – Centra za hrvatski kao drugi i strani jezik, Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sadržajno blago sedamdesetog sveska HIZ-a

Iščitavajući tematiku jubilarnog 70. Matičina godišnjaka, promotori Holjevac i Bošnjak skrenuli su pozornost nazočnoj publici na uvodni esej o „Izazovima i zadaćama novog saziva Europskog parlamenta“ koji potpisuje naš europarlamentarac Davor Ivo Stier. O dvosmjernoj mobilnosti i povratničkim praksama njemačkih Hrvata, prema ocjeni obaju promotora, poticajan je izvorni znanstveni rad Monike Balija s Fakulteta hrvatskih studija. Panoramu recentnog kulturnog stvaralaštva i prekogranične kulturne razmjene naših umjetnika opisuje Ivana Bašić, ističući uspjehe našeg dirigenta s njemačkom adresom Ivana Repušića. Croaticum ove nove materijale za učenje hrvatskoga jezika i kulture studiozno su opisali etablirani poznavatelji dodirne kroatistike Ana Grgić i Darko Matovac s zagrebačkog Filozofskoga fakulteta, dok se mladi informatičar Josip Mihaljević usredotočio na „Igrifikaciju Hrvatskoga mrežnog rječnika s pomoću videoigara“. O statusu hrvatskoga jezika u europskome susjedstvu pouzdano izvještava u jezikoslovnom ogledu Milan Bošnjak, dok vrsna filologinja Jasna Novak Milić opisuje „Perspektive hrvatskoga jezika u Australiji i Novome Zelandu“.

Lektorat hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu u Rosariju čitateljstvu HIZ-a zorno približuje Anamaria Sučec, ističući njegov djelokrug aktivnosti u toj udaljenoj hispanofonoj sredini.

Opus hrvatsko-američkog kipara Josipa Turkalja u prigodi umjetnikove stote obljetnicu rođenja sintetski je obradio Stan Granic, ukazujući na kiparevu neprocjenjivo vrijednu umjetničku ostavštinu, izdvajajući profinjenu dosad neobrađenu sakralnu Turkaljevu dionicu – vidljivu u javnim vjerskim objektima diljem metropolitanskih područja Amerike. Stručnjakinja s područja informacijskih znanosti Ivana Hebrang Grgić s vremenske okomice od gotovo dva stoljeća studiozno očitava tragove Hrvata na Novome Zelandu putem bibliografija iseljeničkog tiska te putem spomen-obilježja, tj. postavljenih ploča na autentičnim lokalitetima drevnih dalmatinskih kopača kauri smole.

Karakteristike hrvatske zajednice u Sjevernoj Makedoniji, gdje trenutačno živi 2.145 Hrvata, propituje autorica Rebeka Mesarić Žabčić, slijedom rezultata istraživačkog projekta „Društvene, kulturne i demografske odrednice očuvanja i promicanja nacionalnog identiteta Hrvata u Republici Sjevernoj Makedoniji“ što ga je netom proveo Institut Pilar u suradnji s Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan domovine. Znanstvenik Tado Jurić, savjetnik aktualnog ministra demografije i useljeništva, piše u Matičinu godišnjaku o „Izazovima depopulacije u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske“.

Autorica s diplomatskom karijerom Bernardica Periš u svom Zborničkom preglednom članku ukazuje na golemu ulogu sjevernoameričkih Hrvata u stvaranju suvremene Republike Hrvatske. Gospodarstvenik Jerko Čutura kao autentični sudionik objavljuje dnevnički zapis s dokumentacijom o humanitarnim i lobističkim aktivnostima njemačkih Hrvata tijekom oslobodilačkog Domovinskoga rata i rađanja hrvatske države devedesetih. „Rani bilten za hrvatske radnike u Kanadi - Neuposleni radnik“ analitički obrađuje u izvornom znanstvenom članku Stan Granic, otkrivajući burnu sindikalnu aktivnost našijenaca diljem Kanade kako bi se učinkovitije mobilizirao radnički otpor golemoj nezaposlenosti i općoj bijedi za vrijeme Velike svjetske gospodarske krize.

Povjesničar Ante Čuvalo istražuje gradišćanske Hrvate, nastanjene desetljećima u američkoj saveznoj državi Indiani, među kojima su poneki uspjeli ostvariti američki san. Znanstvenica s britanskom adresom Blanka Matković ispisuje izvorni znanstveni rad o Bleiburškoj tragediji u prošlostoljetnom međunarodnom geopolitičkom kontekstu i to u prigodi dolazeće 80. obljetnice Križnoga puta civilnih i vojnih žrtava nakon druge svjetske kataklizme, usmjeravajući potpuno novo svjetlo na taj najtraumatičniji dio hrvatske povijesti. O proslavi tisućugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva čitateljstvo HIZ-a saznaje iz opsežnog članka povjesničara

Marijana Lipovca, uz nadahnutu najavu aktualne 1100. obljetnicu spomena prvog hrvatskog narodnog vladara kralja Tomislava. Snježana Radoš usredotočuje se na „Baštinsku riznicu hrvatskoga izvandomovinskog školstva“ na sjeverno-američkome kontinentu prigodom zlatnog jubileja HIŠAK-a iliti sustava Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade, kojima i danas ravna franjevačka Kustodija Sv. obitelji u Chicagu, okupljavši na godišnjoj razini više tisuća djece američkih Hrvata iz najmnogoljudnijih mega-polisa Sjeverne Amerike. Nagrađivana znanstvena novinarka Tanja Rudež opisuje karijere dvoje vrsnih hrvatskih znanstvenika iz SAD-a i to kroz hvalevrijednu inicijativu u transferu znanja neurologinje Ksenije Kos, te nam skreće pozornost na inventivne iskorake hrvatsko-američkoga sociologa iz New Yorka Valeria Baćka koji se učinkovito bori protiv društvene nejednakosti.

Suvremeni narativi o hrvatskom iseljeništvu

Hispanistica široke erudicije i prevoditeljica Željka Lovrenčić, prema ocjeni promotora Milana Bošnjaka, ispisuje sjajan ogled o recentnom antologijskom izboru čileanskih književnika hrvatskih korijena, kojeg je u Santiagu priredio tim prozaiste Guillerma Mimice. Izdvojeni čileansko-hrvatski spisatelji čitateljima HIZ-a tradicionalno poručuju da se kulturne veze uspostavljene prije nekoliko stoljeća i dalje uspješno njeguju, poglavito među piscima poput Juana Mihovilovicha, Astrid Fugelie Gezan, Nicolóa Gliga, Andrésa Moralesa Milohnica, Ramóna Díaza Eterovica, Christiana Formosa Babicha ili pak stogodišnjeg znanstvenika i spisatelja Alejandra Violića.

Najmlađa autorica u promoviranom Matičinu ljetopisu doktorica hispanistike iz Santiaga de Chilea Marta Tomić napisala je nekrolog o zaokruženom opusu najslavnijeg pisca hrvatske dijaspore Antonia Skármete. Nadahnut ogled o stoljećima hrvatskog pjesništva u Crnoj Gori napisao je Domagoj Vidović s zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik, a povodom knjige „Poezija bokeljskih Hrvata. Antologija hrvatskog pjesništva Boke“ priređivačkog dvojca B. Proročić i Ž. Lovrenčić.

Priređivači su ponudili impresivnu panoramu lirskih dragulja napisanih od 1532. do danas, s posebnim osvrtom na vrhunac tamošnje književnosti u djelima Frana Alfirevića, Viktora Vide i Vjenceslava Čižeka. Promovirani svezak HIZ-a znakovito zatvara „Vodič za povratnike iz Južne Amerike“ kojega opisuju u jubilarnom 70. Matičinu ljetopisu vrsni poznavatelji naših migrantskih mreža i to dr. sc. Milan Puh iz Brazila i etnologinja s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Marijeta Rajković Iveta.

U završnici promocije nazočnoj publici se obratila urednica Zbornika i rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo Vesna Kukavica, zahvalivši za suradnju svim svojim kolegama iz HMI-ja, autorima i autoricama ove dugovječne Matičine serijske publikacije koja je njihovom kreativnošću uistinu osuvremenila narativ o hrvatskome iseljeništvu, čiji je prinos u svim razvojnim procesima Republike Hrvatske neprocjenjiv kako u ljudskom kapitalu tako i u materijalnim dobrima, uključujući dragocjena umjetnička, sportska i znanstvena inozemna postignuća što Lijepu Našu čini još vidljivijom na karti svijeta.

Promociji su, uz autore, nazočili i brojni uglednici iz javnog i akademskog života, među kojima su bili: izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, Zdravka Bušić, predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH; izaslanik predsjednika Vlade RH i ujedno izaslanik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH dr. sc. Milan Bošnjak; izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana dr. sc. Vanda Babić Galić; izaslanik ministra obrane Ivana Anušića, gospodin Željko Janković; izaslanica ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, gospođa Marija Trogrlić; ispred Ministarstva demografije i useljeništva Pablo Alejandro Sepulveda Rosso i Laura Kujundžić; izaslanik preuzvišenog mons. Dražena Kutleše, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. sc. Tomislav Markić; akademik Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske; članovi Upravnog vijeća HMI na čelu s predsjednikom Milanom Kovačem i ostali visoki uzvanici i sveučilišni profesori koji su ranijih godina surađivali u ovoj serijskoj publikaciji.

Zaključno, Matičin godišnjak podjednako ažurno prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda kao i onih koji su svoj novi dom našli diljem Starog kontinenta.

Naslovnica HIZ-a je inspirirana minulom Godinom Marka Marulića, oca hrvatske književnosti pa je krasi detalj novog zastora HNK u Zagrebu kojeg je Maruliću u čast naslikao slikar Zlatko Kauzlarić Atač. S druge strane, u knjižnom bloku bogato su ilustrirane baštinske teme vezane uz aktualnu 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva.

Tekst i fotografije: Snježana Radoš

Generacijski pothvat Kulturne federacije američkih Hrvata

2024-07-25T18:42:00.000-07:00

Globalna Hrvatska

Generacijski pothvat Kulturne federacije američkih Hrvata

Zajedništvo, solidarnost i darivanje tri su vrline koje nam otkrivaju nepresušna izvorišta magičnog potencijala međugeneracijske dobrobiti, koju 130 godina uspješno njeguje Hrvatska bratska zajednica u najrazvijenijoj zemlji svijeta

Ovogodišnji Tamburaški festival američkih Hrvata, održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 28. – 29. lipnja, po ocjeni Michaela Riccija predsjednika CFU Junior Cultural Federation of America predstavlja priliku „jednom u generaciji“ objediniti u jedinstvenoj baštinskoj svečanosti djecu i odrasle, prikazujući publici golem potencijal međugeneracijsokoga kreativnog djelovanja s rekordnim brojem izvođača i ansambla sa sjevernoameričkog kontinenta i to na jednoj pozornici u elitnoj dvorani Lijepe Naše u glavnome gradu svih Hrvata - Zagrebu. Ovaj festivalski pothvat moćne Zajednice fascinantan je primjer kreativnog iseljeničkog turizma u kome je putovanje usmjereno na angažirano i autentično iskustvo, s participativnim učenjem kroz umjetnost, nasljeđe te otkrivanje posebnih karakteristika drevnih zavičaja predaka, a to nedvojbeno omogućuje stvaranje spontanije veze s onima koji danas žive na tom znanome mjestu Stare domovine i kreiraju njegovu životnu kulturu, živući identitet suvremene Republike Hrvatske. Uz predsjednika Riccija uspjehu ovog generacijskog pothvata Kulturne federacije HBZ-a, pored ostalih, doprinijeli su: Ted Sebetich, Natalie Kosta, Robert Keber i Linda Spudic; te odbornici Michele Janicki, Rudi Pesut, Timothy Komara, Michael Vucinic, Joe Grman, Janet Craig, Donald Weakley, Virginia Michtich, Ivan Begg, Emil Riccio i agilni Derek Hohn. Zadovoljstvo izvedbama svih ansambla nisu krili ni glavni predsjednik HBZ-a Edward W. Pazo, ni poduzetni podpredsjednik Franjo Bertović ni glavna tajnica i rizničarka Bernadette Luketich Sikaras, uključujući i sve pristigle Zajedničare i iz SAD-a i Kanade. Spomenuti ljudi, uz roditelje svih izvođača, su najzaslužniji za uspjeh ovog dvostrukog festivalskog spektakla koji se odvijao pod sloganom „Tambure kroz generacije“.

U svečanom finalu Festivala svi su sudionici (juniori i seniori) odjeveni u narodne nošnje virtuozno izveli tri suvremene tamburaške skladbe (autora iz SAD-a i RH – T. Poslon, D. i M. Kochis, D. Bačić i V. Dimter) kojima je maestralno ravnao počasni dirigent Derek Hohn (Pittsburgh, PA), izazvavši ovacije publike - kojoj se pridružio s neskrivenom radošću i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

Američki Hrvati vratili su na ovom Festivalu dostojanstvo tamburi -najraširenijem hrvatskom glazbalu, koje nerijetko stereotipno omalovažavamo kao neki tip popularne kulture ili popijevke, približivši nam zvuk suvremenih skladbi vodećih hrvatskih ličnosti tamburaške glazbene scene poput Vjekoslava Dimtera.

Identitet, pa u sklopu njega i osjećaj etničke pripadnosti, kao što je poznato, živi u objektivnome kulturnom sadržaju čovječanstva u kojem tradicija ima bazični status jer se još uvijek najvećim dijelom iz nje selektiraju etničke i kulturne značajke i to kao svojevrstan medij za identifikaciju. U to smo se osvjedočili uživajući u svim dvanaestominutnim izvedbama prikazanih festivalskih sadržaja američkih Hrvata u Zagrebu, čiji je domaćin bila Hrvatska matica iseljenika. Nesumnjivo, identitet živi i u lokalizmu i u globalnosti istodobno, dok se svaka generacija ogleda u suvremenosti. U globalnome selu koje često nalikuje virtualnome svijetu skloni smo se prikloniti promišljanjima kako je prije više od tristo godina govorio znameniti hrvatski polihistor Pavao Ritter Vitezović: „Upečatljivi narodni običaji svjedoče da stabilnost procesa identifikacije, kao i njegova krajnjeg rezultata, identiteta, svemu usprkos, dugo vremena može biti neupitna“. I danas nam je važno pitanje podrijetla, tko smo i odakle dolazimo?! Tragom toga propitivanja dolazi se do itekako bitnoga socijalnog kapitala hrvatskog iseljeništva, ali i suvremenog hrvatskoga zajedništva u cjelini. Pokazalo se, naime, da identifikacijske strategije kao što su međusobna solidarnost, suradnja ili pak zajedničko dugoročno planiranje destabiliziraju teorije o deetnizaciji i paralelno kreiraju inovativne pomake sa željom za zajedništvom u svojoj grupi, pa onda i s grupama u interakciji. Zaključno, najmanje su u pravu oni koji su tradicijsku kulturu, folklor, proglasili anakronizmom, tj. neprimjerenim medijem za suvremene identifikacijske prakse. U većini hrvatskih dijasporskih zajednica posvuda po svijetu uočljivo je da interes za folklorom ne jenjava. Naprotiv, susrećemo naše folklorne i tamburaške skupine na gotovo svim meridijanima. Također primjećujemo da se folklor transformira, retradicionalizira i, što je najvažnije, internacionalizira. Nema fraternalističkoga središta Sjeverne Amerike gdje etničke udruge sa svojim aktivnostima ne ističu kako su među pripadnicima hrvatskih dijasporskih zajednica identifikacijske strategije usmjerene koliko na vlastitu zajednicu, toliko i na transnacionalno povezivanje. Američki bratski savez ujedinjuje 54 dobrotvorna društva, koja umrežavaju više od 7 milijuna pojedinaca, što ih čini jednom od najvećih američkih mreža volontera, među kojima su članovi Hrvatske bratske zajednice još od 1894. Kulturna federacija mladih Hrvatske bratske zajednice Amerike tijekom 66 godina raznih preobrazbi i sama se mijenjala, afirmiravši se na koncu kao pouzdan promicatelj hrvatskoga kulturnog nasljeđa na sjevernoameričkome kontinentu, kako je to osmislio vizionar Bernard M. Luketich.

Pište: Vesna Kukavica

Foto: K. Peršun, HMI, ustupljena fotografija

- - - - - -

Global Croatia

The Generational Venture of the Cultural Federation of American Croats

Unity, solidarity, and giving: three important virtues that communicate the inexhaustible font and magic power of intergenerational well-being, successfully nurtured over the past 130 years in America, the world's most developed country, by the Croatian Fraternal Union

CFU Junior Cultural Federation of America president Michael Ricci called this year's tamburitza festival, bringing together Americans of ethnic Croatian extraction, a "once in a generation" opportunity to unite children and adults in a singular heritage ceremony, demonstrating the vast potential of intergenerational creative activity. The event, featuring a record number of performers and ensembles from North American, was staged from June 28 to 29 at the Vatroslav Lisinski concert hall, certainly the best-known venue of its kind in the national capital of Zagreb and in Our Beautiful Homeland as a whole. This festival, staged by the CFU - a dominant force among Americans who nurture and cultivate their Croatian background, serves as a fascinating example of creative émigré tourism in which travel is focused on an engaged and authentic experience, with participatory learning through art, heritage, and the discovery of the particular characteristics of the homeland of their distant ancestors. This certainly engenders a more spontaneous connection with the people who inhabit and inform the living culture and identity of modern Croatia. Contributing to the success of this CFU Cultural Federation event along with Mr Ricci were Ted Sebetich Jr, Natalie Kosta, Robert T. Keber, Linda Spudic, and other CFU officers, including Michele Janicki, Rudi Pesut, Timothy Komara, Michael Vucinic, Joe Grman, Janet Craig, Donald Weakley, Virginia Michtich, Ivan Begg, Emil Riccio and the agile Derek Hohn. CFU president Edward W. Pazo, the organisation's enterprising vice president Franjo Bertović, and national secretary and treasurer Bernadette Luketich Sikaras were clearly delighted with the performances of the folklore ensembles, as were all of the other CFU members from the United States of America and neighbouring Canada on hand for the event. The CFU members, in particular the parents of the youthful performers, all contributed greatly to the success of this festive double event, staged under the motto “Tambura Across Generations”.

The gala finale of the event saw all of the participants (juniors and seniors) in folklore costume presenting a masterful rendition of three contemporary compositions for tamburitza (penned by musicians from the USA and Croatia: T. M. Poslon, D. Kochis, M. Kochis, D. Bačić and V. Dimter…) under the consummate leadership of honorary conductor Derek Hohn (from Pittsburgh in the state of Pennsylvania), earning an ovation from the gathered audience, joined by the also clearly delighted Andrej Plenković, the current Croatian prime minister.

With this performance the gathered Americans of Croatian extraction once again restored the tamboura to its rightful place and dignity as our most prevalent folklore instrument, often stereotypically disparaged as an artefact of pop culture, providing a deep dive into the sound of contemporary compositions by leading figures of the Croatian tamboura and traditional music scene like Vjekoslav Dimter.

Identity, and the sense of ethnic affiliation attached to it, is said to live in the objective cultural content of humanity, in which tradition has significant status given that the features of ethnicity and culture remain largely drawn from it, as a medium of sorts for identification, as we bore witness to while revelling in each of the twelve-minute performances presented at this festival, hosted by the Croatian Heritage Foundation (Hrvatska matica iseljenika), and bringing to Zagreb Americans of Croatian background. Identity, clearly, lives concurrently in localism and globalism, with each generation looking to its own time. In a global village that often appears to be a virtual world it seems easy to agree with the thought expressed over three hundred years ago by that eminent Croatian polymath Pavao Ritter Vitezović: "Remarkable folk customs testify to the notion that the stability of the process of identification, and its ultimate outcome - identity, in spite of it all, may long remain unquestionable." The issue of origin remains important to us to this day; who are we and where do we come from? In following this line of questioning we come to the certainly significant social capital of the communities of people of Croatian background abroad, and to the overall issue of modern Croatian unity. It turns out, namely, that identification strategies such as mutual solidarity, cooperation, and shared long-term planning destabilize theories of de-ethnicization and concurrently create innovative shifts in the desire for unity within one's group, and then with groups in interaction. In conclusion, it seem evident that those who would declare traditional culture -folklore, an anachronism, i.e., an inappropriate medium for identification practices in the present day, are least in the right. Across the majority of the communities of Croatian background around the world it is clear that the interest in folklore is not withering. Quite the contrary; we find groups celebrating Croatian folklore and tamburitza bands across almost every meridian. We also see that folklore is transformed, re-traditionalised, and -

what is most important - internationalised. There is no fraternal organisation in North America where the ethnic associations, through their activities, do not emphasize that among the members of the communities of Croatian extraction the identification strategies are focused as much on their own community as on transnational connections. Over its sixty-six years the CFU Junior Cultural Federation of America has undergone a range of transformations that have seen its own identity change, ultimately establishing itself as a reliable promoter of Croatian cultural heritage on the North American continent, as conceived by the visionary Bernard M. Luketich.

By: Vesna Kukavica

Foto by K. Peršun, Hrvatska matica iseljenika

Euharistijsko slavlje za članove Hrvatske bratske zajednice Amerike

2024-07-25T18:35:00.000-07:00

Euharistijsko slavlje za članove Hrvatske bratske zajednice Amerike

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u nedjelju 30. lipnja 2024. misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi prigodom obilježavanja 130. obljetnice Hrvatske bratske zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik vlč. Kristo Brkić, zaželjevši dobrodošlicu svim prisutnim članovima i prijateljima Hrvatske bratske zajednice. U propovijedi je nadbiskup Kutleša istaknuo da „Hrvatska bratska zajednica na poseban način zahvaljuje Bogu za 130 godina svoga djelovanja, za mnoštvo inicijativa i plemenitih nadahnuća koja je zajedničkim zalaganjem svojih članova provela u djelo. Dragi članovi Hrvatske bratske zajednice, pozvani ste svjedočiti svoju vjeru i domoljublje kako u privatnom, tako i u javnom životu. Pozvani ste biti predani roditelji, supružnici i prijatelji. Vjerujem da se svim silama trudite oko toga”.

Nadbiskup je naglasio kako je istina o čovjekovom biću „da smo iz ljubavi stvoreni, da po ljubavi živimo i da samo u izlaženju iz sebe i darivanju drugima ljudski život iznova poprima onaj smjer koji mu je odredio njegov Stvoritelj. Hrvatska bratska zajednica nastala je iz te duboke ljudske potrebe za zajedništvom, solidarnošću i darivanjem. Njezini su osnivači shvatili da u uvjetima nesigurnosti i oskudice zajedno mogu učiniti ono što bi bilo teško ili neostvarivo svakom pojedinačno. To se uvijek iznova potvrđivalo u zbivanjima kako među hrvatskim iseljeništvom, tako i u Domovini”.

„Život nam, draga braćo i sestre, ne proizlazi iz obilja materijalnog bogatstva, već iz ljubavi Božje kojom nam se bogatiti. Stoga, ne iznenađuje učestali poziv pape Franje na ‘otvorenost transcendenciji kako bi se stvorio novi politički i ekonomski mentalitet koji bi pomogao prevladati silan jaz između gospodarstva i općeg dobra društva’ (Evangelii gaudium, 205). Ne iznenađuju ni prijedlozi suvremenih mislilaca da se s gospodarskom krizom suočimo dragovoljnom uzdržljivošću, skromnošću i odricanjem u korištenju materijalnih dobara”, poručio je nadbiskup Kutleša.

Nadalje, govoreći o dobrostivosti, nadbiskup Kutleša istaknuo je kako se dobrostivost ne može narediti. „Ona proizlazi iz stava koji imamo prema drugima. Samo velikodušno srce prepoznaje veličinu u drugome i u konačnici veličinu milosrđa samoga Boga”, rekao je.

Dodao je kako je dobrostivost „ili biblijskim rječnikom rečeno darežljivost ili velikodušnost, dio je programa vašega djelovanja. Kao što sam istaknuo na početku, Hrvatska bratska zajednica je nastala iz povjerenja u snagu solidarnosti i zajedništva utemeljenog na istoj kulturnoj i nacionalnoj baštini. Vaši su prethodnici redovito izražavali i izgrađivali dobre odnose s Crkvom koja je svojom pastoralnom skrbi pratila iseljenike na svim kontinentima. I danas mnogi od vas svoju vjeru svjedoče kao aktivni članovi katoličkih ili drugih vjerskih zajednica, zalažu se za vjersku slobodu. Dobrostivost koja vas okuplja ne odnosi se samo na materijalna dobra nego i na duhovna i kulturna, na sve što čini našu baštinu”, rekao je nadbiskup Kutleša.

„Moja je želja i molitva danas da se okoristite duhovnim plodovima vaše dobrostivosti i da u izrazito složenom vremenu u kojemu živimo svi zajedno uvidimo potrebu spašavanja svijesti o vrijednostima koje su oblikovale naš narod. Među njima su svakako vjera, obitelj, čovjekoljublje i domoljublje. Tim su vrijednostima vaši prethodnici bili bogati i unatoč materijalnom siromaštvu njima su obogatili prostore i kulturu nove domovine koju su nastanili. Zahvaljujući tim vrijednostima vi ste danas ovdje, a u mjeri u kojoj im se posvetite u budućnosti, vaše će društvo trajati i ispunjavati svoje ciljeve”, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnoga slavlja zahvalu je uputio glavni predsjednik Hrvatske bratske zajednice u Americi Edward W. Pazo. Na misnom slavlju koncelebrirali su vojni ordinarij u miru Juraj Jezerinac, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić, dekan Remetsko-dubravskog dekanata preč. Vinko Tomić, župnik vlč. Kristo Brkić, župni vikar hrvatske Župe sv. Ćirila i Metoda u New Yorku fra Lovro Šimić, umirovljeni svećenik biskupije Youngstown vlč. Joseph Rudjak, nadbiskupski tajnik vlč. Andrija Miličević i mladomisnik vlč. Krešimir Cervelin.

Prisustvovali su ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, Nj. E. veleposlanica SAD-a u Republici Hrvatskoj Nathalie Rayes, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić, vodstvo Hrvatske bratske zajednice i drugi gosti.

Liturgijsko sviranje i pjevanje predvodili su Tamburaški orkestar Hrvatske bratske zajednice i Klapa Janjevo. Ovim misnim slavljem zaključen je dvodnevni kulturni festival „Tambure kroz generacije”, čiji je organizator Hrvatska bratska zajednica Amerike koja slavi 130 godina postojanja, a suorganizator Hrvatska matica iseljenika, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Izvor: IKA

Foto: IKA

Interkulturalni aspekti u prozi pisca Guillerma Mimice iz Čilea

2024-06-13T08:37:00.000-07:00

Interkulturalni aspekti u prozi pisca Guillerma Mimice iz Čilea

Pisac dvostruke karijere Guillermo Mimica piše efektnim stilom. Svoje teme obrađuje znalački; zapaža se da se za njihovu obradu pomno priprema, povezujući u fabuli kulturne fenomene dviju udaljenih zemalja Hrvatske i Čilea…

U Zagrebu je održana svečana promocija romana Guillerma Mimice „Lutajuće duše“ u izdanju zagrebačke Naklade Litteris i u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, 6. VI. 2024. Roman je, u prijevodu dr. sc. Željke Lovrenčić, objavio ugledni zagrebački nakladnik Litteris, čiji je glavni urednik istaknuti hrvatski pisac i prevoditelj Dražen Katunarić. U ime Hrvatske matice iseljenika nazočnima se obratio prigodnim govorom ravnatelj profesor Mijo Marić, ističući značaj književnog stvaralaštva Guillerma Mimice, podsjetivši i na Mimičin nesebični aktivizam u hrvatskoj zajednici u Čileu na diplomatskom i kulturnom planu. Uz nakladnika Katunarića i samog autora, o prozi čileansko-hrvatskog pisca Mimice govorila je nagrađivana hispanistica i književna teoretičarka dr. sc. Željka Lovrenčić, ističući interkulturalnost Mimičina romanesknog narativa.

Promociji romana autora Mimice u Matičinoj dvorani nazočili su odabrani uzvanici, predstavnici akademskog, političkog i kulturnog života Hrvatske, te ljubitelji čileansko-hrvatske književnosti među kojima je bila i zastupnica Danijela Blažanović, članica saborskog Odbora za Hrvate izvan domovine; te izaslanica ministrice kulture i medija ujedno i načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Mirjana Ana Maria Piskulić; kao i NJ. E. gospodin Rodrigo Donoso, veleposlanik Čilea u Republici Hrvatskoj; dok su iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine svečanosti nazočile Iva Budimir i Andrea Jakopiček. Svečanošću je znalački moderirala hispanistica Ela Varošanec Krsnik.

Čileansko-hrvatski pisac Guillermo Mimica, rođen je u Punta Arenasu 1952. godine, a danas živi u Santiagu de Chileu - nakon višedesetljetnog diplomatskog i poslovnog izbivanja u Parizu, gdje je ostvario zapaženu diplomatsku i poslovnu karijeru. Slijedom uspješne dvostruke karijere - diplomata i pisca, trenutačno gospodin Guillermo Mimica obnaša dužnost predsjednika Udruge stručnjaka i poduzetnika hrvatskog podrijetla u višemilijunskome glavnom gradu te najrazvijenije južnoameričke zemlje - Santiagu de Chileu, gdje se ističe raznim akcijama suvremenog približavanja Čilea i Hrvatske, a koje provode institucije tamošnje etablirane čileansko-hrvatske zajednice od gospodarske suradnje do međudržavne kulturne razmjene. Mimica je objavio više knjiga, uglavnom romana.

Promotorica Željka Lovrenčić publici je eruditski približila neveliki opus Guillerma Mimice, osvrnuvši se pri tome opširnije na migrantski kontekst nastanka pravog filološkog fenomena - hrvatske književnosti na španjolskom jeziku u zemljama Južne Amerike s vremenske okomice od 130 godina. Ta etablirana teoretičarka dr. sc. Željka Lovrenčić tako je podsjetila kako se među čileanskim književnicima hrvatskih korijena osobito ističu oni pisci koji dolaze iz najjužnijeg dijela zemlje – pokrajine Magallanes. Među njima su zapažena djela ostavili Eugenio Mimica Barassi, Nicoló i Ágata Gligo, Nicolás i Domingo Mihovilovic, ali i živući čileanski klasici hrvatskoga podrijetla kao što su Ramón Díaz Eterovic, Juan Mihovilovich, Óscar Barrientos Bradasic i mnogi drugi. Ovaj uspješni niz, prema ocjeni Lovrenčićeve, nastavlja i Guillermo Mimica koji je počeo pisati kasno, nakon što je ostvario uspješnu karijeru na drugom području.

„Mimica je pravnik i međunarodni savjetnik koji je gotovo četrdeset godina živio u Francuskoj gdje je radio na raznim projektima. Više od dva desetljeća bio je direktor Agencije za suradnju poduzetnika CODIFOR sa sjedištem u Parizu. Obnašao je mnoge dužnosti vezane uz savjetovanje vlada, institucija i tvrtki u različitim državama Europe, Afrike i Latinske Amerike. Sada živi u Santiagu, uspješno djeluje u nizu neprofitnih organizacija i piše. Predsjednik je Udruženja stručnjaka i poduzetnika hrvatskih korijena“, dodala je Lovrenčić. Sažeto, na hrvatski je do sada prevedeno sedam Mimičinih priča objavljenih u knjizi Troje iz plemena (Naklada Bošković, 2019., prijevod Dora Jelačić Bužimski) i roman Lutajuće duše (Litteris, 2023., prijevod Željka Lovrenčić), čije je predstavljanje privuklo veliku pozornost medija. Po riječima prevoditeljice Lovrenčić: „U svojim pričama Mimica obrađuje uglavnom univerzalne i urbane tema, a radnja se često događa u glavnome čileanskom gradu. Tematika romana mu je raznolika – biografski elementi, prognaničke i iseljeničke teme, fantastika, životopisi…

Roman „Lutajuće duše„ djelo je s elementima fantastike odnosno, kako ističe Dražen Katunarić urednik hrvatskog izdanja, „priča je to o lutajućoj duši, duši koja žaluje, i ubrzo je prerasla u legendu koja se proširila čak do Amerike“.U ovom romanu Mimica na zanimljiv način povezuje dva udaljena svijeta – Dalmaciju i južni dio Čilea – i dokazuje da su neke stvari bez obzira na udaljenost zemalja slične, konstatirao je Katunarić. „Jedan dio radnje smješten je u imaginarno selo Tikeja koje se nalazi između Omiša i Makarske. Tu živi neobična djevojka Vedrana Kuzmanić čija je baka Ana poznata po vradžbinama. Zaljubljuje se u Stanka Cvitanića i udaje se za njega, no umire vrlo mlada. Njezina duša ne nalazi spokoj i neprestano luta. Priča o ženi - anđelu širi se svijetom pa ju je u rodnom Punta Arenasu u mladosti čuo i jedan od likova u njemu, William (odnosno autor). On tijekom rata u Hrvatskoj sa svojim hrvatskim prijateljem Mirkom istražuje događaje vezane uz Vedranin život i iznenadnu smrt. Njezin suprug Stanko 1910. odlazi u Patagoniju gdje, se kao i većina Hrvata, dobro snašao. Počinje raditi na brodu i s kapetanom Triviñom, koji je nekada bio vrač i liječio Indijance, plovi kanalima. Postaju prijatelji, a kapetanova obitelj srdačno i prijateljski prihvaća doseljenika iz Europe“, kazala je dr. sc. Lovrenčić. Čitatelji se u ovom romanu susreću s mnoštvom tajanstvenih mitova i vradžbina te narodnim vjerovanjima. U usporednim radnjama upoznajemo i druge likove – Gorana, Raquel, Santosa Brita, luđaka s plaže… Osim o fantastičnim događajima, pisac govori i o onima stvarnima: dolasku hrvatskih useljenika u Magallanes, o njihovim običajima i životu daleko od domovine, o socijalnim borbama u Puerto Natalesu, o istrebljenju autohtonog stanovništva, rađanju fašizma u Europi i ratu u bivšoj Jugoslaviji, rečeno je na promociji.

U finalu današnje svečanosti govorio je pisac i diplomat Guillermo Mimica, zahvalivši Matičinu ravnatelju Mariću, prevoditeljici Lovrenčić i nakladniku Draženu Katunariću. Zaključno, Guillermo Mimica piše jednostavnim jezikom i pristupačnim stilom. Svoje teme obrađuje znalački; zapaža se da se za njihovu obradu pomno priprema. U njegovim djelima ima puno poveznica s drugim čileanskim književnicima hrvatskih korijena koji se rado dotiču povijesti doseljavanja Hrvata u Čile i opisa njihova života i običaja u novoj domovini.

Tekst: Vesna Kukavica

Fotografije: Snježana Radoš

Veličanstveno djelo i čin milosrđa u bezgraničnoj ljubavi

2024-04-19T07:47:00.000-07:00

Intervju: fra Ivica Perić, misionar u Africi

Veličanstveno djelo i čin milosrđa u bezgraničnoj ljubavi

Velečasni Ivica Perić, svećenik franjevac Provincije Bosne Srebrene, već 34 godine djeluje kao hrvatski misionar u Africi. Prvih 13 godina proveo je u Ugandi, sljedećih 19 u Ruandi, a od kolovoza 2022. godine u Zambiji. U razgovoru za časopis „Maticu“ svjedoči o hrvatskim misionarima koji desetljećima djeluju na Crnom kontinentu gdje se susreću s brojnim izazovima i opasnostima, ali ne odustaju od pronošenja Radosne vijesti i nade na duhovnim i egzistencijalnim periferijama. Širokim spektrom aktivnosti, od izgradnje škola i bolnica do pružanja duhovne potpore i podizanja svijesti o važnosti zdravstvene skrbi i obrazovanja, njegova neumorna predanost transformira živote ljudi diljem Afrike, ostavljajući trajni pečat ljubavi i nade.

Razgovarala: Snježana Radoš, časopis „Matica“ HMI

Foto: ustupljene fotografije

Kada ste prvi put krenuli u misije i što Vas je potaknulo da se posvetite službi u najsiromašnijim državama svijeta?

Dugo je u meni tinjala želja da budem fratar. Unatoč tome, nakon srednje škole upisao sam ekonomski fakultet. Negdje u proljeće 1978. godine, sveta Majka Terezija posjetila je Sarajevo, gdje sam studirao, te je s misionarom slugom Božjim Antom Gabrićem iznijela svoje svjedočanstvo u prepunoj katedrali Srca Isusova. Nakon tog susreta, još sam više i češće razmišljao o fratarskom pozivu. Dok konačno na trećoj godini ekonomije nisam prelomio i odlučio – idem na teologiju i u fratre. A sve to je nekako vodilo mome misionarskom pozivu, pomaganju siromašnima, djeci, nemoćnima.

Kad je, nakon završene teologije, ređenja, odrađenih priprema i učenja engleskog jezika, došlo vrijeme da krenem u Afriku, nisam htio ništa čitati o Africi jer sam želio sve to doživjeti, onako, u originalu. Znao sam da ću, ako bilo što budem čitao, otići s nekim stavom koji će mi biti 'nametnut'. A moja je želja bila upoznati Afriku onakvu kakva jest. Na licu mjesta. Kao jedan od Afrikanaca.

Kako su izgledali prvi misionarski dani? Prvih trinaest godina proveli ste u Ugandi?

Tako je. Moja prva misija bila je u Ugandi, ali kad sam sletio u Afriku, prvo sam otišao u Ruandu posjetiti fra Vjeku Ćurića i fra Peru Vrepca, koji su tada bili u Kivumuu te dom Sebastijana Markovića koji je bio u Kigaliju. Vrijeme će pokazati kako će upravo moje prijateljstvo s velikim fra Vjekom uvelike utjecati na moj misionarski put.

Uganda i Ruanda bitno su se promijenile u odnosu na vrijeme kad sam došao. Rado se prisjetim tih mojih prvih misionarskih dana, kad u selu oko sebe vidiš samo par kolibica. A kad padne noć, nigdje svjetla, osim malih vatrica pred kolibicama gdje se kuhala večera i to kod onih koji su imali što za skuhati. Danas kad pogledaš oko sebe u selu, teško je vidjeti zemljište bez kućice, a na večer gori svjetlo, jer sad već brojne kuće imaju i struju. U Africi sam bio 21 godinu bez struje i iako nije bilo lako priviknuti se na takav život, sad ga se prisjećam sa sjetom. Teško sad možete vidjeti svjetlo od vatre kad se sprema večera, a i pjesme se ne čuju kao što su se nekada čule kad nije bilo struje i kad se kuhala večera. Uz pripremu večere mogla se čuti pjesma sa svih strana. Došla struja, nesta pjesme.

Na mome putovanju sa fra Tomom Anđićem, koji je tada bio u Ugandi, od aerodroma iz Entebbea do Mbarare, što je nešto više od 300 kilometara, mogle su se vidjeti samo kuće ispred kojih su se prodavali mrtvački lijesovi. U Europi se u to vrijeme tek počelo govoriti o AIDS-u, dok je u Africi to već naveliko bila stvarnost i bolest od koje se svakodnevno umiralo. Uganda je u to vrijeme bila još dobro uništena od 40-godišnjeg rata, koji je završio četiri godine prije moga dolaska.

Prva župa u kojoj sam radio bila je Kashekuro, udaljena 50 kilometara od Mbarare. Lijepo je bilo raditi na selu, ljudi su bili susretljivi, otvoreni i opušteni i sve ih je zanimalo. Dosta su propatili u vrijeme rata i nama je bilo puno lakše raditi s njima jer smo bili stranci, pa su imali više povjerenja u nas nego u domaće svećenike. Najviše smo tada radili u pastoralu, jer je to bilo dosta zapostavljeno zbog rata, a i nedostatka svećenika. U to sam vrijeme radio s jednim Amerikancem, koji je prije dolaska u Ugandu bio misionar 25 godina u Brazilu. Župa nam je bila dosta prostrana, imali smo 25 filijala. Pokrenuli smo i dosta katoličkih grupa: Marijina legija, Klanjatelji srca Isusova i razne katoličke udruge za mlade. Isto tako smo imali dosta dobre pjevačke zborove i razne sportske klubove.

Tu sam ostao do veljače 1995. godine, nakon čega sam prešao u selo Rushooku. Novo mjesto, novi izazovi. U ovome novome mjestu trebalo je opet sve pokrenuti ispočetka. Izgradili smo župnu kuću, crkve, ambulantu, a istodobno nismo smjeli zapostaviti pastoralni posao. Došlo nas je pet fratara i posao je bio podijeljen tako da su oni radili s raznim grupama, a ja najviše s katehistima, jer ih je trebalo spremiti za nedjelje za one filijale na koje nisam mogao doći. I u ovoj smo župi imali 25 filijala. Mnogi dijelovi bili su jako zapušteni, tako da u nekim filijalama nisu vidjeli svećenika godinama.

Posebno je bilo lijepo kad su se pripremale neke procesije ili slično, a najsvečanije je bilo za Veliki petak kad je put križa išao od jedne od filijala do crkve – u njemu su svi sudjelovali, katolici, protestanti, muslimani – svi su nosili križeve i sve se završilo na misnom slavlju u župnoj crkvi.

U Ruandu ste došli na mjesto ubijenoga hrvatskog misionara o. Vjeke Ćurića?

Dok sam još bio u Kashekuru, u travnju 1994. godine izbio je krvavi rat u Runadi. Trajao je kratko, ali je u četiri mjeseca pobijeno milijun ljudi. Posljedice su bile strašne i neshvatljive. U tom bezglavlju strahota, naš fra Vjeko Ćurić ostao je cijelo vrijeme u Ruandi. O fra Vjekinoj ulozi u ruandskom genocidu i poraću trebalo bi stalno govoriti, jer njegova djela bila su nevjerojatna. Bio je jedini bijelac koji je ostao u Ruandi tijekom pokolja i aktivno sudjelovao u spašavanju stotinjak tisuća ljudi od sigurne smrti. Pritom je riskirao svoj život, ali nije htio uzmaći ni milimetar od zadaće spašavanja, što je postala njegova ratna misija.

Često sam dolazio k njemu dok je bio živ. Nedjeljom završim mise, sjednem na motor te ravno za Ruandu kod fra Vjeke. Jednu večer, oko tri sata ujutro, budi on mene i govori mi - Odvedi ovog momka u bolnicu. Momak je bio prostrijeljen na tri mjesta, s desne strane trbuha. Bježao je od vojske koja ga je gonila. Kad sam odvezao momka, na povratku pitam fra Vjeku što će reći ako saznaju da pomaže nekome iz plemena koje je činilo genocid, a on mi kaže - Ja samo pomažem čovjeku u potrebi.

I tako je to trajalo do njegova ubojstva 1998. Svoj život nesebično je posvetio služenju drugima no, na žalost, u tom teškom razdoblju ruandskog poraća fra Vjeko je ubijen u 41. godini života ispred crkve sv. Obitelji u Kigaliju, a ubojica do danas nije otkriven. Pokopan je u Kivumuu, u crkvi koju je izgradio zajedno s vjernicima.

Osim što ste ga naslijedili, nastavili ste i njegov rad. Sigurno ste nailazili na brojne izazove i opasnosti…

Nakon fra Vjekine smrti, župa Kivumu ostala je bez čovjeka koji ih je učio kako graditi bolji život, a njegov san o izgradnji škola i školovanju siromašne djece u župi Kivumu ostao je nerealiziran. Vrijeme kao da je stalo. Nitko nije imao hrabrosti doći i preuzeti župu Kivumu, pa sam se ja prijavio. U toj poslijeratnoj situaciji čuo sam mnoge priče. Ljudi su imali potrebu pričati o onome što su vidjeli i doživjeli. Vidjeli su puno zla, mnogima su stradale cijele obitelji, ali nisu zbog straha to imali s kim podijeliti. Zato su na nas strance gledali kao potencijalne sugovornike kojima su mogli otvoriti dušu.

Moj cilj bio je u Kivumuu nastaviti slijediti san našeg fra Vjeke te siromašnoj djeci omogućiti da idu u školu i da svaki dan jedu barem jedan topli obrok. U to vrijeme u Ruandi je bio policijski sat i nakon šest na večer nije bilo kretanja, samo je danju bilo sigurno putovati. Policija je stajala na svakom koraku, naoružani kalašnjikovima. Često se događalo da čujemo pucnjavu, tako da smo zalijegali na pod. Nije bila rijetkost da je onaj ili ovaj župljanin 'samo' nestao. Poštovao sam pravila tako da nisam dolazio u neke posebno opasne situacije...

U devetnaest godina djelovanja u Ruandi puno ste toga dobroga napravili na duhovnom, humanitarnom, obrazovnom i kulturnom planu.

Prvo sam, nakon dolaska u Kivumu i preuzimanja župe, pokrenuo strukovnu školu Centar „Otac Vjeko“ koja je imala samo tri odjeljenja – za krojače, zidare i stolare. Želja mi je bila izgraditi i opremiti moderan školski centar, no znao sam da je riječ o golemom ulaganju. Trebalo je zatvoriti financijsku konstrukciju, naći donatore, pronaći ljude koji će pratiti naše projekte i to ne jednokratno, nego dugoročno. Jer, nije trebalo samo izgraditi školu, nego i osigurati školi pokrivanje redovitih troškova: za školsko osoblje, za školski pribor, materijale za praksu, za hranu za učenike, za funkcioniranje školske kuhinje.

A onda su u siječnju 2007. godine u Kivumu prvi put došli Maja i Željko Garmaz, bračni par iz Osijeka. Njihov dolazak donio nam je veliko prijateljstvo, a oni su se u Kivumu počeli vraćati svake godine tražeći najbolji način kako animirati ljude da pomognu u provedbi naših projekata. Iz toga našeg prijateljstva izrodila se Humanitarna udruga „Srce za Afriku“, putem koje su počeli skupljati donacije za Centar „Otac Vjeko“, a krajem 2011. godine izdali su i knjigu o mome misionarskom radu „Naš čo'ek u Africi“, koja je prodana u nevjerojatnih 6000 primjeraka i donijela nam, jer su se odrekli čitave zarade od knjige, prva veća sredstva za izgradnju naše moderne srednje škole. Nakon toga Željko je napisao i knjigu „Fra Vjeko Ćurić - svetac našeg doba“ od koje je prihod također namijenjen za naš školski centar, a istodobno su stalno poticali ljude da pomognu našoj misiji brojnim drugim projektima u Hrvatskoj, BiH te drugim europskim zemljama.

Od tada do mog odlaska iz Ruande izgradili smo brojne objekte, u Centru „Otac Vjeko“ u Kivumuu izgradili smo i opremili dvije srednje škole - strukovnu i tehničku, vrtić i osnovnu školu, zatim sportsku dvoranu, kao i kuhinju s blagovaonicom od 1000 mjesta, jer za sve je učenike osiguran i topli obrok. Izgradili smo i opremili učeničke domove za djevojke i mladiće iz udaljenih mjesta, kuće za učitelje, potpuno smo opremili radionice za stolare, zidare, krojače, električare i informatičare, knjižnice za srednju i osnovnu školu, terene za košarku i odbojku, dvoranu za stolni tenis te kustodijalnu kuću i Centar „Sv. Franjo za mir i pomirenje“. Uveli smo struju i osigurali vodu, izgradivši tri velike podzemne cisterne za vodu.

Dok sam bio u Kivumuu, odškolovali smo nešto više od 3000 mladih ljudi koji su primili državne diplome i kojima smo obrazovanjem omogućili bolju budućnost. Naime, prije samo deset godina većini djece u Kivumuu srednja škola bila je nedokučiv san. Tri stotine eura, koliko tamo treba godišnje izdvojiti za srednjoškolsko obrazovanje, većini je roditelja nezamisliv novac tako da je većina djece, nakon osnovne škole, ostajala bez obrazovanja i mogućnosti da nešto postignu u životu.

Učinili smo da naš školski Centar „Otac Vjeko“ postane jedna od najmodernijih obrazovnih ustanova u Ruandi. Država Ruanda prepoznala je sve to što je napravljeno u Kivumuu i našoj školi dodijelila, u konkurenciji između njih 290, status „uzor škola u Ruandi”, dok smo u Hrvatskoj Željko, Maja i ja primili nagradu - Ponos Hrvatske.

Nakon što ste u Kivumuu (Ruandi) izgradili sve što je bilo potrebno, od sredine 2022. godine djelujete u Zambiji. Znači li to da ponavljate opet sve ispočetka?

Upravo tako. Jesam li tako nešto planirao kad sam odlučio biti misionar? Nisam. Prepustio sam se u Božje ruke, pa neka me On vodi. Moj subrat, fra Aloys Hakizimana, koji je iz našeg Kivumua u Ruandi premješten u selo Mwakapandula u Zambiji da pripremi dolazak fratara, jer je ovo prva naša zajednica u Zambiji, preminuo je od posljedica koronavirusa. Nakon njegove smrti razgovarao sam s provincijalom i budući da smo u Kivumuu izgradili cijeli školski centar te ga postavili na noge, došli smo na ideju da prijeđem u Zambiju postaviti još jednu zajednicu 'na noge'. Smatram da imam dovoljno volje, snage, a nakon toliko godina rada u Africi i potrebnog iskustva, da još jednu župu podignem od nule. Centar „Otac Vjeko“ u Kivumuu predan je u najbolje ruke i sad njime upravlja moj dugogodišnji zamjenik, gvardijan samostana Innocent Harelimana.

I tako sam u ljeto 2022. godine stigao u Mwakapandulu gdje me dočekalo 56 hektara praznog zemljišta, tek jedna mala kućica koju je fra Aloys uspio izgraditi prije smrti. I eto, još sam jednom, u još jednoj afričkoj zemlji, krenuo od nule - bez struje i vode, odnosno ikakve infrastrukture.

Situacija u Zambiji je puno drukčija od one u Ugandi i Ruandi. Manje je napetosti, narod je otvoreniji, jer ipak nisu iskusili onakva ratna zla. Zemlja je jako bogata rudama, ali narod po selima je dosta siromašan. Kuće i dalje grade od blata, a krovovi su im od trske, dok se prijevoz obavlja volovima, koji im služe i za oranje.

Veliki problem su im školstvo i zdravstvena skrb. Kako je zemlja golema i narod je dosta raštrkan, tako djeca do škola moraju svaki dan pješačiti i desetke kilometara. Mnogi zbog toga odustaju i jako veliki broj djece ne ide u škole. Žalosno je vidjeti djevojčice od 13, 14 godina koje su već i same majke, a većina njih nije završila niti osnovnu školu.

Humanitarna udruga „Srce za Afriku“ nastavila mi je pomagati i nakon prelaska u Zambiju, Željko i Maja te njihova djeca, a moja kumčad Grga i Greta, došli su u Ruandu u ljeto 2022. te su mi pomogli u preseljenju u Zambiju.

Do sad smo u Mwakapanduli, u nepune dvije godine, uspjeli napraviti višenamjensku dvoranu u kojoj smo pokrenuli vrtić te školu krojenja i šivanja za žene iz sela. Izgradili smo i samostan kako bismo mogli dovesti još fratara koji bi pomogli u radu, a u tijeku je i izgradnja crkve. Nabavili smo mlinove za žitarice i stroj za izradu ulja kako bismo pomogli narodu. Doveli smo struju, osigurali vodu.

Kada završimo izgradnju crkve, u planu nam je izgradnja školskog centra, kao u Ruandi, jer seoska škola koju imaju u Mwakapanduli je takva da djeca sjede na prašnjavom podu, ili na cigli, ili na gumi od automobila, a nekoliko uzrasta ide u isti razred. Planiramo izgraditi sve – od vrtića do srednje škole, školske domove za učenike iz udaljenijih mjesta, sportska igrališta, kuhinju i blagovaonicu, smještaj za učitelje. Također, u planu nam je i izgradnja ambulante. Planova je puno. Ali idemo dan za danom.

Možete li usporediti ove tri države? Sigurno svaka ima svoje specifičnosti…

Da, svaka ima svojih specifičnosti, nešto sličnosti, dosta razlika. Slično je u Ugandi i Ruandi bilo nakon njihovih ratova, jer su ljudi bili dosta zatvoreni, oprezni i morali su paziti što pričaju. Pa bi im razgovori s nama strancima dobro došli, jer su se mogli barem malo opustiti.

Ruanda je, recimo, iznimno čista i uredna zemlja. Rijetko gdje ćete vidjeti smeće, puno se pažnje usmjerava na to da sve bude uredno. Čak se svaku zadnju subotu u mjesecu održava radna akcija 'umuganda'. Na umugandu su se obvezni odazvati svi punoljetni Ruanđani, a samo dobri učenici pošteđeni su te obveze. U vrijeme umugande, a to je od sedam sati ujutro do podneva, u Ruandi ništa ne radi, auti se ne smiju kretati cestama, čak se ne smije ni besposleno šetati. Ljudi su angažirani na čišćenju ulica, plijevljenju trave, kopanju kanala, sadnji stabala. Uvedene su i kartice u koje se evidentiraju oni koji dolaze na umugandu i zahvaljujući kojima ti savjesni i lojalni građani kasnije sebi ostvaruju olakšice u probijanju državne birokracije.

U Ugandi je puno opuštenije što se toga tiče i poprilično neurednije. Čim prijeđete granicu možete vidjeti smeće po ulicama. Ni približno uredno kao u Ruandi.

Uganda i Ruanda su puno izgrađenije od Zambije, jer u ruralnim dijelovima Zambije ljudi i dalje žive u malim kućicama prekrivenim trskom. Gradovi su dosta dobro organizirani, ali sela su još dosta u 'zaostatku'. U Zambiji je narod puno otvoreniji, veseliji i slobodniji. Za prijevoz i obradu zemlje i dalje se koristi volovska zaprega. U Zambiji ima još naših Hrvata i često se posjećujemo, pa je i u tom pogledu ljepše.

Postoji li hrvatska zajednica, kako se snalaze i čime se bave Hrvati u Zambiji?

U Zambiji ima određeni broj Hrvata, koji ovdje žive već drugu, treću generaciju. Njihova djeca i unuci rođeni su u Zambiji. Svi imaju svoje uspješne privatne poslove i sa svima sam u kontaktu, rado se nađemo i podružimo, iako sam dosta udaljen od njih. Morate znati da je Zambija 15 puta veća od Hrvatske, raštrkani smo na više strana, ali nađem vremena da ih posjetim, kao i oni mene. Tu je i misionar don Boris Dabo, no njegova je misija stvarno jako daleko od moje, pa se još nismo susreli. Jedina hrvatska zajednica za Hrvate u cijeloj Africi postoji u Južnoafričkoj Republici.

Kako ste se uspjeli prilagoditi različitim kulturama i tradicijama tijekom godina boravka na Crnom kontinentu? Kojim jezikom komunicirate?

Sada u Zambiji komuniciram engleskim jezikom, koji je službeni, u Ruandi je do 2010. godine službeni bio francuski, pa nakon toga engleski, a oni imaju i svoj jezik kinyarwandu, dok sam u Ugandi solidno svladao njihova dva plemenska jezika.

Kako u samome početku nisam imao nikakva očekivanja, sve sam učio na terenu. Svako pleme ima svoje običaje. Kada dođete u drugo pleme, treba se prilagoditi i tu znaju biti dosta velike razlike iako geografski nisu daleko jedni od drugih. Imao sam par svećenika u posjetu i kažu oni meni - Ja ne bih mogao ovdje raditi, jer ne mogu gledati ovu bijedu. A ja im kažem - Nemoguće je pomoći svima, ali ako pomognem i samo nekolicini, to je veliki pomak. Najbolji je primjer iz Ruande gdje je više od 90 posto učenika koji su završili našu školu našlo posao i danas žive jedan bolji život. Ne treba ljude sažalijevati, nego im pomoći da stanu na svoje noge, a ključ je u obrazovanju.

Uz pastoralni rad, dosta sam toga naučio u Africi te sam razbio mnoge predrasude o afričkim vjerovanjima. Učili smo da je afrička religija animizam, što znači vjerovanje u sve objekte, pa čak i da svemir ima dušu. No, u svim tradicionalnim afričkim religijama vjeruje se u vrhovno biće. On je tu i sve drugo je usmjereno prema tom biću. Religije nisu univerzalne već su plemenske. Isto tako, religija ovisi i o zanimanju plemena. Nije isto jesu li stočari ili ratari, žive li na brdu ili ravnici. Same religije su sveobuhvatne u svim oblicima društvenog života, sve ima religiozno obilježje, ne postoji razlika između svetog i profanog. Afrička vizija života je spiritualistička jer sve određuje prema transcendenciji. Život je u harmoniji sa svijetom. Žele harmoniju s čovjekom, životinjskim i biljnim svijetom, sa zemljom i elementima prirode.

Htio ja ili ne, to je dosta utjecalo i na moju vjeru. Rekao bih da je dosta pročišćena i puno više evanđeoska. U zapadnoj kulturi religija je opterećena pravom, etikom i moralom te na neki način nije slobodna.

Možete li podijeliti neku posebnu priču ili iskustvo koje Vam je ostalo u sjećanju tijekom Vašega misijskog rada u ovim zemljama?

Ima ih dosta, ali posebno mi je ostalo urezano u srcu i duši kada sam našao bebu umotanu ispred vrata samostana…. kao Mojsije iz Biblije. O bebi su brigu preuzele naše časne sestre.

Isto tako, par puta su mame donosile izgladnjelu djecu da ih nahranim. Vjerujem da će se to sada događati i u našoj novoj misiji u Zambiji. Naime, kišna sezona je potpuno zakazala, suša je poharala sve poljoprivredne usjeve i već se osjeća glad. U planu nam je nabavka kukuruznog brašna, koje bismo podijelili mještanima, a od kojega oni ovdje prave palentu i to im je i inače svakodnevna hrana. Kako biste dobili uvid u cijene, jedna vreća kukuruznog brašna od 25 kg košta 12 eura. Također, želimo instalirati jednu pumpu za vodu u selu kako bi narod mogao doći barem do vode za piće. Jedna pumpa koštala bi nas oko 3500 eura.

Na koji način gradite mostove između hrvatske kulture i kultura zemalja u kojima djelujete?

Sam rad nas misionara učinio je mnogo toga da narod u mnogim afričkim zemljama zna puno o Hrvatskoj. Tu nam pomaže i golemi uspjeh naše nogometne reprezentacije, o kojoj u Africi svi sve znaju. Prije petnaestak godina na spomen Hrvatske svi su vikali - Šuker, a danas je to rezervirano za Luku Modrića.

Vrlo često, kad odlazim na odmor u BiH i Hrvatsku, povedem nekoga od subraće s Crnog kontinenta kako bi ih upoznao s našom kulturom i običajima, znali smo dovoditi i učitelje iz naše škole, a prije godinu i pol dana uspio sam dovesti četiri bogoslova iz Ruande, Burundija, Ugande i Malavija da studiraju teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Da vidite kako su dobro svladali jezik!

Više od pola života ste u Africi. Koliko često dolazite u Hrvatsku, odnosno u rodnu Bosnu i Hercegovinu?

U početku misionarskog rada dolazio sam svake 3-4 godine. Kako je svjetsko zanimanje za Afriku raslo, tako se povećao i broj letova koji su postali povoljniji i brži, pa od 2010. godine dođem i češće od toga, ovisno o događaju i potrebi.

Dugogodišnji ste primatelj našeg časopisa - Matice. Na koji način zajedno s našim čitateljima možemo podržati Vaš rad i pridonijeti radu misije?

Zahvaljujući hrvatskome narodu već smo doista puno toga učinili, a učinit ćemo i još više, jer nam se i dalje ljudi javljaju i žele pomoći. Tu se vidi dobrota hrvatskoga naroda, jer narod koji je prošao svoje patnje uvijek je spreman pomoći drugome u potrebi. Maja i Željko su i dalje 'motor' cijeloga projekta, tako da se sve donacije mogu uplatiti preko naše Humanitarne udruge „Srce za Afriku“.

Udruga se ove godine prijavila i na Javni poziv za financiranje projekata međunarodne razvojne suradnje organizacija civilnog društva Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, te je naš projekt „Skrojimo ženama u Zambiji bolju budućnost” odabran među ostalih jedanaest. Ovim ćemo projektom u sljedećih godinu dana opremiti i pokrenuti školu za krojenje i šivanje za žene koje nisu imale mogućnost završiti školu i steći osnovno obrazovanje. Na ovaj ćemo im način pomoći da izuče barem jedan zanat i tako im omogućiti bolju budućnost.

Neizmjerno hvala svima onima koji nam pomažu, kao i onima koji će se priključiti ovome našem lancu dobrote. Želim vas sve, koji ste u mogućnosti, pozvati da nam se priključite i pomognete u provedbi naših projekata. Sve informacije možete dobiti na mailu srce.za.afriku@gmail.com ili na Facebook stranici Srce za Afriku.

LEAD 1

„Moj cilj bio je u Kivumuu nastaviti slijediti san našega fra Vjeke te siromašnoj djeci omogućiti da idu u školu i da svaki dan jedu barem jedan topli obrok.“

LEAD 2

„Ne treba ljude sažalijevati, nego im pomoći da stanu na svoje noge, a ključ je u obrazovanju.“

Potpisi pod fotografije:

Fra Ivica Perić, hrvatski misionar u Africi

Školski centar „Otac Vjeko“ u Kivumuu kojemu je dodijeljen status „uzor škola u Ruandi”

Fra Ivica sa Željkom i Majom Garmaz, autorima knjige „Naš čo'ek u Africi“

Posjet hrvatskoga ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana Centru „Otac Vjeko“ u Ruandi koji djeci osigurava da svaki dan imaju topli obrok

U Centru „Otac Vjeko“ u Kivumuu izgrađene su i opremljene dvije srednje škole, osnovna škola, vrtić, sportska dvorana i kuhinja s blagovaonicom od tisuću mjesta

06, 07, 08, 09

U nepune dvije godine u Mwakapanduli u Zambiji napravljena je višenamjenska dvorana u kojoj je pokrenut vrtić i škola krojenja i šivanja za žene iz sela, izgrađen je samostan, a u tijeku je i gradnja crkve

10 – unutar OKVIRA

11, 12

Iako je Zambija jako bogata rudama, narod po selima je dosta siromašan - kuće se i dalje grade od blata s krovovima od trske, a prijevoz se obavlja volovima koji služe i za oranje

„Nemoguće je pomoći svima, ali ako pomognem i samo nekolicini, to je veliki pomak“

Predstavljen Hrvatski iseljenički zbornik 2024.

2024-02-22T05:16:00.000-08:00

Predstavljen Hrvatski iseljenički zbornik 2024.

Aktualni svezak Matičina ljetopisa efektno propituje raspoložive podatke o novim oblicima mobilnosti u Hrvata, zahvaćajući raznolikim stilovima života našeg čovjeka uključenog u tokove planetarnog umreženoga društva, obuhvaćajući cirkulaciju, ali i privremenost izbivanja Hrvata izvan Republike Hrvatske.

Hrvatska matica iseljenika je danas svečano predstavila novo izdanje Hrvatskog iseljeničkog zbornika za 2024. godinu. Novi svezak Matičina ljetopisa uz pozdravni govor ravnatelja HMI-ja prof. Mije Marića predstavili su dr. sc. Ivan Hrstić, viši znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, dr. sc. María Florencia Luchetti, viša stručna savjetnica iz Instituta za istraživanje migracija, te urednica Vesna Kukavica. Promociju je vodila prof. Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Matičina Odjela za znanost i obrazovanje, uz prigodni glazbeni program sopranistice Katarine Margetić u pratnji Lucije Matković.

Okupljenima na svečanom predstavljanju obratili su se Zvonko Milas, izaslanik predsjednika Vlade RH i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH te Zdravka Bušić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i saborska zastupnica koji su ukazali na značaj ove serijske publikacije čija se promocija simbolično održava na Međunarodni dan Materinskog jezika kao glavne sastavnice identiteta.

Svečanom predstavljanju nazočili su Anto Zelić, izaslanik ministra hrvatskih branitelja; general bojnik u mirovini Željko Živanović, izaslanik ministra obrane; članovi Upravnog vijeća HMI-ja i predsjednik Milan Kovač; dr. Željka Josić, državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade; dr. sc. Filip Hameršak, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; akademik Mislav Ježić ispred Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; Maša Pipić Glavač, viša stručna savjetnica u Službi za bilateralnu i multilateralnu kulturnu suradnju Ministarstva kulture; Milana Vuković Runjić iz Ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba; dr. sc. Sofija Klarin Zadravec, pomoćnica glavne ravnateljice NSK te brojni drugi predstavnici baštinskih, kulturnih, obrazovnih i znanstvenih ustanova.

Hrvatski iseljenički zbornik 2024. sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku ima šest tematskih cjelina – naslovljenih Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Znanost te Nove knjige – koje se sastoje od 27 samostalnih autorskih priloga, uključujući pregled suvremenog kulturnog i umjetničkog stvaralaštva hrvatske dijaspore. Građa je raspoređena na 304 stranice i ilustrirana s 98 fotografija. Simbolično – naslovnicu ovogodišnjega Matičina ljetopisa krasi darovana skulptura „Daleki akordi“ znamenitoga kipara Ivana Meštrovića, koji je modernu hrvatsku umjetnost upisao na kartu svijeta.

ŠEST TEMATSKIH CJELINA

Uvodno poglavlje „Znaci vremena“ usredotočeno je na recentne reprezentativne hrvatske kulturne prakse koje nastaju s obje strane granica. Tako „Fragmente suvremenoga hrvatskoga kulturnog zajedništva na globalnoj razini“ opisuju kroatisti dr. sc. Milan Bošnjak i Vedran Iskra, izdvajajući ponajviše one koje je financirao Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine. Lingvist Domagoj Vidović analizira prednosti Zakona o hrvatskome jeziku u višejezičnome okružju hrvatske inojezične zajednice. Razvoj mrežne Hrvatske enciklopedije i inih digitalnih sadržaja Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža opisuju Irina Starčević Stančić i Cvijeta Kraus. Opus Ivana Meštrovića kao dio kolektivnog identiteta hrvatskog naroda raščlanjuje povjesničarka umjetnosti Irena Kraševac slijedom 140. obljetnice rođenja Ivana Meštrovića i studiozno priređene aktualne izložbe u Zagrebu.

Suvremeni oblici prostorne mobilnosti svojom raznolikošću, fleksibilnošću, opsegom, brzinom i ustrajnošću nude brojne mogućnosti razvoja u višejezičnome ozračju - kako matične zemlje i europskog susjedstva tako i domicilnih društāva našijenaca s udaljenih prekooceanskih odredišta hrvatske dijaspore od Sjeverne i Južne Amerike, preko juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda. Stoga se druga tematska cjelina „Kroatistički obzori“ fokusira na „Stanje i perspektive Hrvatske nastave u inozemstvu“ u 23 zemlje svijeta, slijedom istraživanja generacije Z autorskog trojca Rone Bušljete Kardum, Renate Burai i Ivane Skender.

Priručnik o neformalnim oblicima poučavanja i ovladavanja kulturološkom komponentom hrvatskoga kao inoga jezika, jedinstven novi metodički prinos stručnjaka Hrvatske matice iseljenika, prikazuje Tamara Turza Bogdan s Katedre za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Hispanistica Željka Lovrenčić znalački se osvrće na nadahnutu prozu više pisaca hrvatskih korijena od Kanade do Čilea, preporučujući posebno romane Juana Mihovilovicha.

Slijedi esej Ozane Ramljak i Katice Jurčević koji dublje propituje književnost posredovane memorije, a na primjeru dvaju romana najčitanijeg čileanskoga pisca bračkih korijena Antonija Skármete „La boda del poeta“ i „La chica del trombón“, argumentirajući pojedine efektne mogućnosti interpretacije interkulturalnog koncepta. „Citiranje digitalnih izvora u istraživanjima tema povezanih s hrvatskim iseljeništvom“ u fokusu je informatologinje s Filozofskoga fakulteta Ivane Hebrang Grgić. „Put prema hrvatskoj digitalnoj knjižnici zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice“ znalački je opisala Sofija Klarin Zadravec, izdvajajući digitalne repozitorije namijenjene našemu iseljeništvu i inozemnim stručnjacima zainteresiranim za hrvatsku kulturu, uz vrlo korisnu interaktivnu kartu hrvatskih baštinskih ustanova koje su dio netom ostvarenog Projekta e-Kultura – „Digitalizacija kulturne baštine“.

Treća tematska cjelina pod naslovom „Mostovi“ analizira „Zajedništvo američkih Hrvata nove generacije“ iz autorske vizure etnologa i povjesničara Ivana Tepeša, dok se pisac hrvatskih korijena iz Montevidea Eduardo R. Antonich usredotočuje na ishode „Sedmog susreta Hrvata Južne Amerike“, održanog nedavno u Urugvaju. Izazovi zastupljenosti dijaspore u parlamentu Republike Hrvatske u fokusu su istraživača Tade Jurića, dok se Snježana Radoš bavi „Postignućima demografske mjere Biram Hrvatsku!“. Značajke hrvatske zajednice u Sloveniji obradila je Rebeka Mesarić Žabčić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Tematska cjelina „Povjesnica““ donosi na početku izvorni znanstveni rad Ivice Miškulina posvećen slučaju pečalbara Antuna Mikića iz Batrine s australskim iskustvom iz doba hladnoratovske podjele svijeta. Australski Dalmatinac Walter Vori Lalich opisuje fascinantna migrantska iskustva na stazi prema multikulturalnoj Australiji Aboridžina Charlesa Perkinsa u Nogometnom klubu „Croatia Adelaide“.

Vodeći kanadskih povjesničar hrvatskih korijena Stan Granic rekonstruira gotovo filmsku sudbinu „Doseljenika u Sjevernu Ameriku - aljaškog rudara Paula Draženovića“. Publicist iz Švicarske Tihomir Nuić obrađuje bogati opus povjesničara, arhiviste i pisca s polustoljetnom bavarskom adresom dr. sc. Joze Džambe, izdvajajući posebno njegovu nedavno prevedenu historiografsku monografiju „Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni“ .

Refleksije časopisa „Osoba i duh“ hrvatskih emigranata iz Španjolske tema su izvornog znanstvenog rada Tamare Bodor. Danas je taj časopis svjedočanstvo visoke intelektualne produkcije dijela hrvatskih emigranata koji su unatoč teškim egzistencijalnim uvjetima stvarali i dostojno promicali ugled svoga naroda u svijetu. Rad je fokusiran na djelovanje organizacije Croatia Academica Catholica (CAC) i spomenutog njezina časopisa. Organizaciju su osnovali i časopis pokrenuli dominikanac Franjo Hijacint Eterović i laik Luka Brajnović koji su u Madridu našli utočište nakon Drugog svjetskog rata. Organizacija je imala podružnice u gotovo svim zemljama u kojima su boravili naši egzilanti.

U petoj tematskoj cjelini „Znanost“ Matičin ljetopis redovito donosi seriju članka nagrađivane znanstvene novinarke Tanje Rudež o karijerama hrvatskih znanstvenika u inozemnim centrima izvrsnosti. U ovome svesku je opisan „Američki san dalmatinske kardiologinje Ane Barać iz Washingtona“, te „Josip Glaurdić, vizionar s Instituta za političke znanosti Sveučilišta u Luksemburgu“.

Šesta tematska cjelina izdvaja recentnA divot izdanja posvećena kulturnome stvaralaštvu Hrvata izvan Republike Hrvatske, među kojima su ove godine „Leksikografski prinosi podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca“ iz pera Maria Bare, uz „Rasvijetljenu izbjegličku dramu egzilanta s višedesetljetnom argentinskom adresom Stjepana Horvata“ iz pera prikazivačice s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Martine Grahek Ravančić i vrijedan prolog Borisa Becka o knjizi „Hrvatska u trideset priča“, autorskoga dvojca Zvonimira Frke Petešića i Bože Skoke.

Nakladnik Hrvatskog iseljeničkog zbornika je Hrvatska matica iseljenika. Urednica ove čitane serijske publikacije od 1999. je zagrebačka publicistkinja i kulturna djelatnica Vesna Kukavica.

Digitalni repozitorij HIZ - Dabar:

https://hit.repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/hit:150

Tekst i foto: Snježana Radoš

Promocija Hrvatskog iseljeničkog zbornika 2024.

2024-02-18T15:47:00.000-08:00

Promocija Hrvatskog iseljeničkog zbornika 2024.

Novi svezak Hrvatskog iseljeničkog zbornika za 2024. godinu ima šest tematskih cjelina, koje se sastoje od ukupno 27 samostalnih autorskih priloga. Obimna građa je raspoređena na više od tristo stranica i ilustrirana s gotovo stotinu fotografija, kao i desetak grafikona pratećih tabelarnih prikaza. Promocija se održava u prigodi Međunarodnoga dana materinskog jezika u srijedu, 21. veljače 2024., s početkom u 13 sati, u Hrvatskoj matici iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

Uz pozdravni govor ravnatelja HMI-ja profesora Mije Marića, Matičin ovogodišnji ljetopis predstavit će dr. sc. Ivan Hrstić, viši znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i dr. sc. María Florencia Luchetti, viša stručna savjetnica iz Instituta za istraživanje migracija, te urednica Vesna Kukavica.

Prigodni glazbeni program izvest će sopranistica Katarina Margaretić. Voditeljica promocije je profesorica Lada Kanajet Šimić.

UKRATKO O ZBORNIKU

Hrvatski iseljenički zbornik najčitanija je iseljenička serijska publikacija! Aktualni svezak Matičina ljetopisa efektno propituje raspoložive podatke o novim oblicima mobilnosti u Hrvata, zahvaćajući raznolike stilove života našeg čovjeka uključenog u tokove planetarnog umreženoga društva (obuhvaćajući cirkulaciju, ali i privremenost izbivanja naših selilaca izvan RH)…

Suvremeni oblici prostorne mobilnosti svojom raznolikošću, fleksibilnošću, brzinom i ustrajnošću nude brojne mogućnosti razvoja u višekulturnome ozračju - kako matične zemlje i europskog susjedstva tako i domicilnih društāva našijenaca s udaljenih prekooceanskih odredišta od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda. Hrvatski iseljenički zbornik 2024. sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku ima šest tematskih cjelina - naslovljenih Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Znanost te Nove knjige - koje se sastoje od 27 samostalnih autorskih priloga, uključujući pregled suvremenog kulturnog i umjetničkog stvaralaštva hrvatske dijaspore. Građa je raspoređena na 304 stranice i ilustrirana s 98 fotografija. Simbolično - naslovnicu ovogodišnjega Matičina ljetopisa krasi skulptura „Daleki akordi“ znamenitoga kipara Ivana Meštrovića, koji je modernu hrvatsku umjetnost upisao na kartu svijeta.

ŠIRI PRIKAZ SVIH 27 SAMOSTALNIH AUTORSKIH TEMA HRVATSKOG ISLEJNIČKOG ZBORNIKA 2024.

Novi svezak Hrvatskog iseljeničkog zbornika za 2024. godinu ima šest tematskih cjelina, koje se sastoje od ukupno 27 samostalnih autorskih priloga. Obimna građa je raspoređena na više od tristo stranica i ilustrirana s gotovo stotinu fotografija, kao i desetak grafikona pratećih tabelarnih prikaza. Promocija se održava u prigodi Međunarodnoga dana materinskog jezika u srijedu 21. veljače s početkom u 13 sati u Hrvatskoj matici iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

Lingvist Domagoj Vidović analizira prednosti Zakona o hrvatskome jeziku u višejezičnome okružju hrvatske inojezične zajednice. Razvoj mrežne Hrvatske enciklopedije i inih digitalnih sadržaja Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža koji su dostupni u otvorenom internetskom pristupu hrvatskoj dijaspori opisuju Irina Starčević Stančić i Cvijeta Kraus.

Opus Ivana Meštrovića kao dio kolektivnog identiteta hrvatskog naroda raščlanjuje povjesničarka umjetnosti Irena Kraševac slijedom 140. obljetnice rođenja Ivana Meštrovića i studiozno priređene aktualne izložbe u Zagrebu (Galerija Klovićevi dvori, 22. XI. 2023. - 3. III. 2024.), koja je pružila sjajnu prigodu da se nova generacija stručnjaka ponovno suoči s Meštrovićevom impozantnom umjetničkom ostavštinom u više država s dva kontinenta.

Hispanistica Željka Lovrenčić znalački se osvrće na nadahnutu prozu više pisaca hrvatskih korijena od Kanade do Čilea, preporučujući posebno romane Juana Mihovilovicha. Slijedi esej Ozane Ramljak i Katice Jurčević koji dublje propituje književnost posredovane memorije, a na primjeru dvaju romana najčitanijeg čileanskoga pisca bračkih korijena Antonija Skármete „La boda del poeta“ i „La chica del trombón“, argumentirajući pojedine efektne mogućnosti interpretacije interkulturalnog koncepta. „Citiranje digitalnih izvora u istraživanjima tema povezanih s hrvatskim iseljeništvom“ u fokusu je informatologinje s Filozofskoga fakulteta Ivane Hebrang Grgić. „Put prema hrvatskoj digitalnoj knjižnici zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice“ znalački je opisala Sofija Klarin Zadravec, izdvajajući digitalne repozitorije namijenjene našemu iseljeništvu i inozemnim stručnjacima zainteresiranim za hrvatsku kulturu, uz vrlo korisnu interaktivnu kartu hrvatskih baštinskih ustanova koje su dio netom ostvarenog Projekta e-Kultura - „Digitalizacija kulturne baštine“.

Treća tematska cjelina ovogodišnjeg Matičina ljetopisa pod naslovom „Mostovi“ analizira „Zajedništvo američkih Hrvata nove generacije“ iz autorske vizure etnologa i povjesničara Ivana Tepeša, dok se pisac hrvatskih korijena iz Montevidea Eduardo R. Antonich usredotočuje na ishode „Sedmog susreta Hrvata Južne Amerike“, održanog nedavno u Urugvaju. Izazovi zastupljenosti dijaspore u parlamentu Republike Hrvatske u fokusu su istraživača Tade Jurića, dok se Snježana Radoš bavi „Postignućima demografske mjere Biram Hrvatsku!“. Značajke hrvatske zajednice u Sloveniji obradila je Rebeka Mesarić Žabčić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Vodeći kanadskih povjesničar hrvatskih korijena Stan Granic rekonstruira gotovo filmsku sudbinu „Doseljenika u Sjevernu Ameriku - aljaškog rudara Paula Draženovića“, samohranog oca i prvog filantropa ličkih korijena na Aljaski u doba Zlatne groznice. Publicist iz Švicarske Tihomir Nuić obrađuje bogati opus povjesničara, arhiviste i pisca s polustoljetnom bavarskom adresom dr. sc. Joze Džambe, izdvajajući posebno njegovu nedavno prevedenu (s njemačkoga na hrvatski jezik) historiografsku monografiju „Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni“ .

Organizaciju su osnovali i časopis pokrenuli dominikanac Franjo Hijacint Eterović i laik Luka Brajnović koji su u Madridu našli utočište nakon Drugog svjetskog rata. Organizacija je imala podružnice u gotovo svim zemljama u kojima su boravili naši egzilanti. Širenjem mreže suradnika, časopis postaje interdisciplinarna revija koja iz broja u broj donosi visokokvalitetne članke iz raznih područja. Ključna svrha časopisa bila je predstaviti Hrvatsku, njezinu povijest i kulturu strancima.

Šesta tematska cjelina izdvaja recentan divot izdanja posvećena kulturnome stvaralaštvu Hrvata izvan Republike Hrvatske, među kojima su ove godine „Leksikografski prinosi podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca“ iz pera Maria Bare, uz „Rasvijetljenu izbjegličku dramu egzilanta s višedesetljetnom argentinskom adresom Stjepana Horvata“ iz pera prikazivačice s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Martine Grahek Ravančić i vrijedna prolog Borisa Becka o knjizi „Hrvatska u trideset priča“, autorskoga dvojca Zvonimira Frke Petešića i Bože Skoke.

Nakladnik Hrvatskog iseljeničkog zbornika je Hrvatska matica iseljenika. Urednica ove čitane serijske publikacije od 1999. je zagrebačka publicistkinja i kulturna djelatnica Vesna Kukavica.

Tekst: Snježana Radoš

Foto: Naslovnica HIZ-a, design Luka Gusić

Filološke studije i povijesno-kulturološka sinteza hrvatske dijaspore autorice Sanje Vulić

2023-10-23T08:11:00.002-07:00

Filološke studije i povijesno-kulturološka sinteza hrvatske dijaspore autorice Sanje Vulić

Promocija dvoknjižja „Blago rasutih. Jezik Hrvata u dijaspori“ održana je u sklopu ovogodišnjeg Matičina programa u Mjesecu hrvatske knjige

Svečano predstavljanje dvoknjižja „Blago rasutih. Jezik Hrvata u dijaspori“ autorice prof. dr. sc. Sanje Vulić održano je u nazočnosti brojne publike u organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu 18. listopada 2023. Nazočnima se prigodnim govorom obratila izaslanica predsjednika Sabora Republike Hrvatske Gordana Jandrokovića saborska zastupnica i predsjednica Odbora za Hrvate izvan domovine mr. sc. Zdravka Bušić, ističući značaj filoloških studija znanstvenice Vulić za očuvanje materinskoga jezika među Hrvatima u dijaspori. Nakon uvodnih riječi zamjenika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika dr. sc. Ivana Tepeša, u predstavljanju dvoknjižja sudjelovali su doc. dr. sc. Milan Bošnjak, izv. prof. dr. sc. Marko Alerić i autorica prof. dr. sc. Sanja Vulić.

Među uzvanicima iz akademskog i političkog života, uz predstavnike Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, bili su: predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora izv. prof. dr. sc. Vesna Bedeković; načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Ministarstva kulture i medija profesorica Mirjana Ana Maria Piskulić; ravnatelj Instituta Ivo Pilar prof. dr. sc. Željko Holjevac; prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak; član Upravnog vijeća HMI književnik i diplomat Đuro Vidmarović, predstavnici HDA-a, IHJJ-e, MH, HAZU-a, HDK-a, Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, kao i predstavnici brojnih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Promociju je pratila književnica Ana Kumarić iz Australije, čije je pjesničko djelo obrađeno u dvoknjižju slavljenice Vulić.

Promociju knjige „Blago rasutih. Jezik Hrvata u dijaspori“ (dio I. 2021.; dio II, 2022.), koja je održana u sklopu ovogodišnjeg Matičina programa u Mjesecu hrvatske knjige, vodila je Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI. Knjige je objavio Književni krug Split.

Posrijedi je, po riječima dr. sc. Ivana Tepeša, jedinstveno dvoknjižje iz dosad nedovoljno istraženog područja jezikoslovne kroatistike s odabranom povijesno-kulturološkom sintezom hrvatskih zajednica izvan Republike Hrvatske, koje donosi obilje spoznaja o hrvatskome jeziku u prekooceanskom iseljeništvu te među pripadnicima hrvatske autohtone manjine iz 12 zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Dvoknjižje renomirane kroatologinje Vulić, pisano temeljem autoričinih neposrednih terenskih istraživanja posljednja dva desetljeća 20. i prvih dvadesetak godina 21. stoljeće zaslužuje, prema mišljenju doc. dr. sc. Milana Bošnjaka, svaku pohvalu, kako za impresivne prinose dijalektologiji hrvatske manjine iz 12 zemlja europskoga susjedstva, tako i za sociolingvističku sintezu aktualnih tendencija višejezične Europe, koja načelno zagovara bogatstvo različitosti, dok praktične životne prilike dvojezičnog školstva primjerice ili uporabe materinskoga jezika u lokalnim zajednicama, manjinskim časopisima i kulturnim organizacijama, pokazuju posve drukčiju sliku. Profesor Marko Alerić s Odsjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskoga fakulteta dvoknjižje znanstvenice Vulić ocijenio je prvoklasnim prinosom jezikoslovnoj kroatistici i kroatologiji općenito.

Iseljeništvo i jezična tematika

Prvi dio dvoknjižja „Blago rasutih…“, istaknuli su promotori, za razliku od drugog dijela fokusiranog na europsko susjedstvo, donosi recentne informacije o jezičnim prilikama naših iseljenika na svim kontinentima, osobito o njihovoj brzi za osnivanje škola hrvatskoga jezika u anglofonom i hispanofonom svijetu, o priručnicima i glasilima koji su im poslužili u očuvanju materinskoga jezika u višejezičnome okružju tuđine, o zaslužnim pojedincima i njihovoj književnoj produkciji na hrvatskom jeziku, o kojoj u matičnoj kulturnoj sredini moramo znati više. „Radi se doista o iscrpnom filološkom istraživanju znanstvenice Vulić, koje će nam pomoći da shvatimo koliko su Hrvati i u domicilnim višestoljetnim destinacijama ostali vjerni hrvatskomu jeziku i hrvatskoj kulturi, te koliko su se trudili da ih očuvaju za sebe i za svoje potomke“, naglasio je doc. dr. sc. Milan Bošnjak.

Hrvatska manjina iz 12 zemalja Srednje i Jugoistočne Europe i jezična analiza

Sažeto, metodom znanstvene naracije Sanje Vulić u drugome dijelu dvoknjižja „Blago rasutih…“ usredotočena je isključivo na hrvatsku autohtonu manjinu iz 12 zemalja europskoga susjedstva, donoseći povijesni pregled s vremenske okomice od pola tisućljeća i jezičnu analizu svih migracijskih autohtonih manjinskih zajednica koje su nastale do zaključno 20-ih godina 19. stoljeća. To su: moliski Hrvati u Italiji; gradišćanski Hrvati (u četirima današnjim državama: Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj); bunjevački Hrvati u Bačkoj (u dvjema današnjim državama: Srbiji i Mađarskoj); šokački Hrvati (u trima državama: Mađarskoj, Srbiji i Rumunjskoj); Hrvati u Baćinu i Dušnoku u Mađarskoj, bošnjački Hrvati u Mađarskoj, Hrvati u Hajmašu u Mađarskoj, Hrvati u Budimpešti i južno od Budimpešte te južno od Balatona u Mađarskoj, Hrvati Dalmatini u Mađarskoj; karaševski Hrvati u Rumunjskoj; Hrvati kajkavci u Banatu (u dvjema državama: Srbiji i Rumunjskoj); ostali Hrvati u Banatu (u dvjema državama: Srbiji i Rumunjskoj), te Hrvati na Kosovu. Najopsežnija je cjelina o gradišćanskim Hrvatima zbog različitih narječnih i dijalektnih značajki njihovih mjesnih govora, ali i geografske raspršenosti gradišćanskih Hrvata od austrijskoga Burgenlanda (hrvatski Gradišća) do područja zapadne Ugarske, Donje Austrije, južne Moravske, okolice Požuna i Malih Karpata.

Tragom triju hrvatskih narječja na panonskome tlu Srednje Europe

Na to prostrano srednjoeuropsko područje doselili su govornici svih triju hrvatskih narječja: čakavskoga, štokavskoga i kajkavskoga. Među njima je bilo najviše govornika čakavskoga ikavsko-ekavskoga dijalekta, zatim govornika čakavskoga ikavskoga dijalekta, također ikavaca koji su govorili štokavsko-čakavskim hibridnim idiomom te arhaičnih štokavaca ikavaca, podsjetila je autorica Vulić. Budući da gradišćanski Hrvati prednjače među manjinskim zajednicama svojom iznimno plodnom književnom i općenito publicističkom, prosvjetnom i kulturnom djelatnošću, nakon opisa i analize organskih idioma posebno je predstavljen gradišćanskohrvatski književni jezik, pojasnila je kroatologinja Vulić.

„I moliški Hrvati i bunjevački Hrvati govore novoštokavskim ikavskim dijalektom, ali međusobno se njihovi govori znatno razlikuju zbog brojnih posebnosti uvjetovanih povijesnim okolnostima i utjecajima susjednih jezika u njihovoj novoj domovini“, uz ostalo kazao je izv. dr. sc. Marko Alerić, ističući eruditsku strast filologinje Vulić, koja se iščitava sa svake stranice njezinoga dvoknjižja.

„Prema klasičnoj podjeli kajkavskoga narječja dijalektologa Stjepana Ivšića, govori Hrvata kajkavaca u Banatu pripadaju turopoljsko-posavskoj skupini govora. Ostali Hrvati u Banatu ili su štokavci (u Srbiji) ili su bili govornici čakavskoga ikavsko-ekavskoga dijalekta (Čenej u Rumunjskoj)“ napomenuli su promotori.

O metodama očuvanja hrvatskoga jezika u dvojezičnom sredinama

Osim dijalektoloških analiza i opisa, Vulićeva u dvoknjižju izdvaja najučinkovitije vidove promicanja hrvatske pisane riječi u razmatranim manjinskim zajednicama. Promotori su zamijetili kako je autorica Vulić temeljito obradila i nemigracijske hrvatske manjinske zajednice, tj. manjinske zajednice koje su nastale promjenom državnih granica te su na taj način odvojene od matične domovine. To su: podravski i pomurski Hrvati u Mađarskoj; Hrvati u Boki kotorskoj i Baru u današnjoj Crnoj Gori; Hrvati u istočnom Srijemu u današnjoj Srbiji i nemigracijske autohtone manjinske zajednice Hrvata u današnjoj Sloveniji.

Dvoknjižje o Hrvatima izvan domovine za laike i stručnjake

Jezgrovite rečenice dvoknjižja Sanje Vulić i pouzdan znanstveni aparat, po riječima jezikoslovca Alerića, čine ovo jedinstveno djelo zanimljivim i stručnjacima i laicima, studentima i znanstvenicima, koje će podjednako zanimati što se danas zbiva s mjesnim govorima Hrvata u Mađarskoj; što se dogodilo s Hrvatima u Hajmašu; koje su posljedice nesretne sudbine južnomoravskih Hrvata koji su između 1945. i 1948. prisilno raseljeni…Nadalje, uzroci nestanka pojedinih nekoć snažnih zajednica, kao npr. Hrvata Dalmatina u Segedinu u Mađarskoj, još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.

Izazovi suvremenih asimilacijskih procesa u višejezičnoj Europskoj uniji

Zaključno su promotori ukazali, kako dvoknjižje filologinje Sanje Vulić, utvrđuje da u mnogim zajednicama od početka 21. stoljeća naglo opada broj govornika hrvatskoga jezika - zbog izraženih preseljenja u velika gradska središta u istoj državi ili zbog iseljavanja u druge države, ponajprije iz ekonomskih razloga. Evidentan je i pad nataliteta u hrvatskim obiteljima, dok je posebno bitan razlog smanjenja govornika hrvatskog jezika - odustanak od hrvatskoga jezika unutar obitelji i prelazak na jezik većinskoga naroda, pokazuju istraživanja. Užurbani stil života uzima svoj danak, kazala je Sanja Vulić, dodavši kako: „Počinje generacijom koja je sa svojim roditeljima govorila materinskim jezikom, ali sa svojom djecom više ne govori. Budući da njihova djeca više ne govore hrvatski, oni ga ne prenose na idući naraštaj, a ta jezična asimilacija u pravilu rezultira i gubitkom svijesti o narodnoj posebnosti“. Otvoreno je pitanje, konstatirali su promotori, što će se događati idućih nekoliko desetljeća u aktualnim globalizacijskim procesima. Knjižnoj građi autorica Vulić je pridodala odabranu literaturu, te kazala osobnih i geografskih imena.

U finalu promocije autorica Sanja Vulić zahvalila je svima u Hrvatskoj i dijaspori koji su joj na razne načine pomogli provesti znanstvena istraživanja jezika Hrvata izvan Republike Hrvatske te svome matičnome Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.Ovih će dana u Subotici prof. dr. sc. Sanji Vulić, na 22. danima hrvatske knjige i riječi Balinta Vujkova biti uručena i Nagrada Balint Vujkov – Dida za životno djelo, posebice za dugogodišnju srkb o hrvatskom jeziku i materinskim govorima Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj.

Životopis autorice dvoknjižja

Prof. dr. sc. Sanja Vulić redovita je profesorica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Predaje veći broj predmeta na svim studijskim razinama studija kroatologije te na studiju demografije i iseljeništva (npr. Jezik Hrvata u dijaspori, Književnost i kultura Hrvata u dijaspori i dr.). Voditeljica je Ljetne škole hrvatskoga jezika i kulture za nastavnike i studente hrvatskoga jezika iz dijaspore, osmislila je Zimsku školu za nastavnike hrvatskoga jezika iz dijaspore koja se održava u Mađarskoj, te je voditeljica projekta Suradnja s hrvatskim autohtonim zajednicama u dijaspori. Bila je suradnica na više znanstvenih projekata u RH i Austriji, uključujući projekte od fundamentalnoga značaja za jezikoslovnu kroatistiku kao što su Gramatika gradišćanskohrvatskkoga jezika ZIGH-a i Gradišćanskohrvatski govori HKDC-a. Autorica je ili suautorica 17 knjiga. Objavila je oko 250 znanstvenih članaka, više od 300 stručnih članaka te oko 560 kraćih tekstova popularno-znanstvenoga karaktera. Držala je izlaganja na više od 200 znanstvenih i stručnih simpozija u Hrvatskoj i inozemstvu (u Australiji, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Srbiji, odnosno Vojvodini, Bosni i Hercegovini i dr.). Godinama, počevši od 1992., ima jezičnu kolumnu u mjesečniku Matica Hrvatske matice iseljenika, a dijalektološke i književno-teorijske eseje posvećene književnoj produkciji pisaca naših korijena zvan RH objavljuje u Hrvatskom iseljeničkom zborniku dulje od 2 desetljeća. Dvoknjižje se može kupiti na internetskim knjižarama. Dobitnica je Nagrade Fakulteta hrvatskih studija i Nagrade Grada Zagreba. Više od trećine njezine znanstvene i znanstveno-nastavne aktivnosti odnosi se na Hrvate izvan Hrvatske.

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Snježana Radoš

Jedinstvena rodoslovna monografija o svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću

2023-05-15T07:40:00.000-07:00

Jedinstvena rodoslovna monografija o svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću

Monografija autora i nakladnika Željka Brguljana svečano je promoviran au Zagrebu, podsjećajući nazočne štovatelje na znamenitu misao Leopolda Bogdana Mandića koja glasi: „U niti jednom čovjeku nema toliko blata da se u njemu ne bi našao barem mali grumen zlata…

Na blagdan svetoga Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatskoj matici iseljenika 12. svibnja ove godine priređena je svečana promocija knjige „Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ autora i nakladnika profesora Željka Brguljana u nazočnosti odabranih štovatelja svečeva ekumenskoga poslanja iz Crne Gore i Hrvatske. O ovoj jedinstvenoj rodoslovnoj knjizi govorili su povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, dr. sc. Tanja Baran, kroatistica, novinarka i nagrađivana radijska urednica te autor i nakladnik knjige profesor Željko Brguljan. Promociju je moderirala prof. Vesna Kukavica, rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo.

U ime ravnatelja Hrvatske matice iseljenika prof. Mije Marića nazočne je pozdravila rukovoditeljica Matičina Odjela za obrazovanje i znanost prof. Lada Kanajet Šimić te naglasila kako ova knjiga ide u red izvrsnih Brguljanovih publikacija koje rasvjetljavanju identitetske sastavnice Hrvata Boke kotorske. „Zavičajna historiografija u fokusu je profesora Brguljana od njegove najranije mladosti, štoviše njegov istraživački eros zahvaća i široki spektar stvaralaštva ljudi hrvatskih korijena u Crnoj Gori. O tome pouzdano svjedoče nagrađivane Brguljanove reprezentativne monografije poput Zbirke maritivnog slikarstva iz Župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčnju pod poetičnim naslovom „Na granici Mora i Neba“, koju je znameniti akademik Tonko Maroević ocijenio vrhunskim prinosom povijesti umjetnosti među Hrvatima Boke kotorske“ – kazala je Kanajet Šimić čestitajući autoru na kreativno napisanoj i grafički lijepo oblikovanoj knjizi.

Knjiga „Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ nastala je kao rezultat arhivskog istraživanja u kojoj je autor sabrao rodoslovne podatke o svečevim precima s višestoljetne fascinantne vremenske okomice sve do kraja 17. stoljeća te ih prezentirao na znanstvenom skupu „Identitet Hrvata Boke kotorske“ a potom, prošireno, u ovom knjižnom genealoškomu izdanju opremio pripadajućim znanstvenim aparatom i preslikama rodoslovnih izvora, obuhvativši i raznovrsne ostale dokumentarističke ilustracije, rijetke fotografije te faksimile dokumenta poput Popisa članova obitelji svečeva djeda i njegove braće (Stanje duša, 19. st., Herceg Novi), naglasio je povjesničar Holjevac. Sveca hrvatske katoličke crkve Leopolda Bogdana Mandića, kapucina i „apostola ispovjedaonice“ iznjedrili su obitelji roditelja Petra Mandića i Dragice rođene Carević, a detaljno analizirajući sva poglavlja knjige možemo zaključiti da su poticaji za svečev budući duhovni put dolazili većinom iz majčine obitelji.

Nakon instruktivnog Holjevčeva povijesnog okvira duhovnosti Boke kotorske i utjecaja niza povijesnih mijena koje su zahvatile Zaljev hrvatskih svetaca od sredine drugog tisućljeća pa sve do naših dana, nazočnima se obratila vodeća hrvatska poznavateljica književnog stvaralaštva kršćanskog nadahnuća kroatistica dr. sc. Tanja Baran, smještajući knjigu i sv. Leopolda u malo širi kontekst, kontekst hrvatske svetosti. Osvrćući se na životopise hrvatskih svetaca, Baran je podsjetila kako Hrvati imaju tri kanonizirana sveca - Nikolu Tavelića, Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina, a najštovaniji je upravo Leopold Bogdan Mandić. „Knjiga nudi galeriju zanimljivih predaka sveca koji je nepokolebljivo očuvao svoj identitet te se po cijenu izgnanstva iz Padove, nije htio odreći hrvatskog državljanstva i uzeti talijansko,“ – zaključila je Baran.

Autor Željko Brguljan kazao je kako „knjiga nije ni velika ni pretenciozna, ali takav je i svetac, skroman i ponizan“ te uputio riječi zahvale Hrvatskoj kapucinskoj provinciji na podršci, organizatoru Hrvatskoj matici iseljenika, predstavljačima i brojnim uzvanicima među kojima su bili: predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH gospođa Zdravka Bušić, ravnateljica Uprave za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Anja Jelavić iz Ministarstva kulture i medija, u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospođa Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini, načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Ministarstva kulture i medija RH Mirjana Ana Maria Piskulić, predstavnici Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice, ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti dr. sc. Katarina Horvat-Levaj.

Leopold Bogdan Mandić (Herceg Novi, 12. V. 1866 – Padova, 30. VII. 1942) znameniti je hrvatski svetac i ispovjednik. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1976., dok ga je svetim proglasio Ivan Pavao II. prije točno četrdeset godina (1983.). Njegovo neraspadnuto tijelo čuva se od 1963. u padovanskome kapucinskom samostanu, dok je 2016. bilo izloženo na štovanje u Rimu, Zagrebu i Ljubljani, a 2017. u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Herceg Novom. Hrvatska kapucinska provincija nosi njegovo ime od 1974. Pojedine hrvatske župe i misije u iseljeništvu nose također njegovo ime, a većina iseljenika redovito obilježava blagdan ovoga našeg omiljenog sveca.

Tekst i fotografije: Snježana Radoš

Uz 80. rođendan Vinka Grubišića iz Kanade

2023-04-22T14:11:00.001-07:00

Uz 80. rođendan Vinka Grubišića iz Kanade

ZASLUŽNI PROMICATELJ HRVATSKOGA JEZIKA I KULTURE U ANGLOFONOM SVIJETU

Svestrani filolog, književnik i prevoditelj Vinko Grubišić kompetentno je pridonio razvoju inovativne metodike odnosno pristupa poučavanju hrvatskoga kao nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim nastavnim programima, priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika u dijaspori

Piše Vesna Kukavica

Izvor: Izvor: Vijenac, br. 759, Zagreb, 6. travnja 2023.

Link : https://www.matica.hr/vijenac/759/zasluzni-promicatelj-hrvatskoga-jezika-i-kulture-u-anglofonom-svijetu-34537/

U desetljeću prije pada Berlinskoga zida, poput slavnih pisaca koji su obilježili srednjoeuropski disidentski kulturni krug Václava Havela i Milana Kundere, stvaralaštvo Vinka Grubišića, filologa, književnika i prevoditelja, ostvaruje na demokratskome Zapadu zapažene rezultate – djela neprolazne vrijednosti za hrvatsku kulturu. Istaknuti sudionik svih najvažnijih kulturnih, političkih i diplomatskih pothvata u sklopu pokreta za hrvatsku neovisnost i slobodu devedesetih 20. stoljeća doživio je uz američki i hrvatski san – međunarodno priznatu suvremenu Republiku Hrvatsku te samostalnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je hrvatski narod konstitutivan.

Filolog, književnik i prevoditelj Vinko Grubišić rođen je 5. travnja 1943. u Posuškom Gradcu u Bosni i Hercegovini. Desetljećima živi u Kanadi, gdje se afirmirao kao znanstvenik i profesor na Katedri hrvatskog jezika i kulture Sveučilišta Waterloo te kao jedan od najistaknutijih promicatelja hrvatskoga jezika, povijesti i kulture u anglofonom okružju Sjeverne Amerike, i to u sklopu obrazovne iseljeničke organizacije Hrvatskih izvandomovinskih škola u Americi i Kanadi (HIŠAK) te prestižne strukovne organizacije American Association for the Advancement of Slavic Studies (AAASS) u čijem udruženju slavista od 1978. djeluje i Association for Croatian Studies.

Objavljuje od najranije mladosti pjesme i drame, studije s područja jezikoslovne kroatistike te prevodi s klasičnih jezika, kao i njemačkoga, francuskog te engleskog. Priređivač je i autor udžbenika hrvatskoga jezika i kulture te sastavljač zapaženih antologija hrvatske i bosansko-hercegovačke književnosti, uređuje časopise na engleskome i hrvatskome jeziku te priređuje retrospektivne bibliografije hrvatskih autora na engleskome jeziku.

Školovao se isprva u rodnoj sredini Posušja. Franjevačku klasičnu gimnaziju polazio je u dvama hrvatskim gradovima, najprije u Zadru, zatim u Dubrovniku, da bi maturirao u Širokom Brijegu 1962. Upisuje potom Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje studira šest semestara hrvatski jezik i književnost te klasičnu filologiju. Nakon studentskih nemira 1965. napušta SR Hrvatsku i odlazi kao disident u inozemstvo, sklonivši se privremeno u izbjeglički logor Traiskirchen pokraj Beča. Napustivši Austriju, Grubišić već iduće godine nastavlja studij germanistike, klasične filozofije, psihologije i antropologije u Fribourgu u Švicarskoj kao stipendist Ost-Kirche Hilfe, diplomiravši ondje u rekordnom roku usporednu slavensku filologiju i pedagogiju (1970). U švicarskom kantonu Fribourg dobiva prvo zaposlenje u inozemstvu (1968) u Foyer St. Joseph u Courtepinu kao pedagog. Godine 1974. uspješno brani disertaciju s tezom La syntaxe de la langue de Marko Marulić na sveučilištu Aix-en-Provence. Iduće godine odlazi u Kanadu, gdje radi kao profesor. Do 1981. predaje francuski, njemački i hrvatski jezik u srednjim školama u Torontu, Mississaugi i Cambridgeu.

Simbol afirmacije hrvatskoga jezika u međunarodnoj zajednici

Paralelno u sastavu hrvatskih iseljeničkih organizacija djeluje kao metodičar i pisac udžbenika, rječnika i vježbenica hrvatskoga jezika i kulture za Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) / Croatian Schools of America and Canada (CSAC), koje je sa sjedištem u Chicagu utemeljio fra Ljubo Krasić (1974). Sustav HIŠAK-a ostvario je zahvaljujući fra Ljubi Krasiću i Vinku Grubišiću te njihovim volonterskim timovima predavača materinskoga jezika, vjeronauka i folklora iznimna postignuća u kontekstu inozemne nastave hrvatskoga jezika i kulture za djecu hrvatskih iseljenika, koja su rođena u anglofonom i frankofonom svijetu Sjeverne Amerike, gdje danas živi više od dva i pol milijuna građana hrvatskih korijena. Svestrani filolog Vinko Grubišić kompetentno je pridonio razvoju inovativne metodike odnosno pristupa poučavanju hrvatskoga kao nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim nastavnim programima, priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika u dijaspori, uz posebnosti ranog usvajanja jezika mladih hrvatskih korijena, afirmirajući kontrastivni pristup jeziku i to s posebnim osjećajem za međukulturnost i otvoreni komunikacijski nastavni sustav.

Od 1985, stekavši iskustvo u višejezičnom okružju, na drugom kraju svijeta postaje lektor hrvatskoga jezika na Macquarie University u Sydneyju, iako se usredotočuje na kanadske obrazovne institucije i kanadsku sredinu. U razdoblju od 1986. do 1987. djeluje kao urednik udžbenika i obrazovnog programa u Croatian Schools of Canada u Sudburyju, a u jednogodišnjem razdoblju nakon 1987. nastavnik je u Canadian Forces Language School u Ottawi. Godine 1989. postaje sveučilišni profesor na netom utemeljenoj Katedri hrvatskoga jezika i kulture Sveučilišta Waterloo u istoimenome kanadskom gradu, koja je postala simbol afirmacije hrvatskoga jezika i kulture u međunarodnoj zajednici – u vremenima kada se u domovini (koja je onodobno bila u sastavu SFRJ) nije smjelo govoriti o samobitnosti hrvatskoga jezika nakon progona potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Na toj je katedri predavao do umirovljenja 2008. Zanimljivo, među pionirima je i hrvatskih jezičnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija pa bilježimo da je na tom sveučilištu 2007. pokrenuo internetski tečaj hrvatskog jezika.

Književnik i znanstvenik

Nadalje, Grubišićeva svestranost očituje se u njegovu opsežnom znanstvenom radu. Za njega ukratko možemo reći da je djelovao kao književnik, jezikoslovac, predavač, prevoditelj, kazališni kritičar i priređivač udžbenika i programa za različite škole i fakultete na hrvatskom jeziku u Kanadi, ali i Sjedinjenim Državama. Ipak, književne prvijence duguje poeziji. Javio se 1967. pjesmama koje su izlazile u emigrantskom časopisu Hrvatska revija. Prepoznatljiva je tematika Grubišićevih pjesama: izgubljeni zavičaj, prinudna izgnanstva kao kolektivna slika sveukupnoga hrvatskog iseljeništva obogaćena Grubišićevim senzibilitetom, notom njegova europeizma, a sve to kreirano je na narativnim uzusima hrvatske kulturne i književne baštine.

Taj pjesnički izričaj vidljiv je u prvoj zbirci pjesama – Robotov poljubac iz 1974. Njegujući i dalje isti književni modus vivendi, Grubišić objavljuje još pet pjesničkih zbirki, i to Bitarion (1987), Gregorijanske šutnje (1989), Druženje s tijelom (1995), Stazama samih središta (2005) i Tupi lupanj smrti (2019), u koje unosi elemente modernističkih i postmodernističkih eklektičnih stilova. U dramskim djelima Tri drame (Prokrvavljena Brina, Spomenik, Legenda sv. Jurja), 1981. i Ne začuđuju čudesa, 1982, Grubišić se bavi temama egzistencije, odnosa umjetnika i vlasti te vlasti i naroda, ali i vječnom temom ropstva i slobode, kako ocjenjuje ugledni mladi kroatist Vice Šunjić, čija su istraživanja usredotočena na jezikoslovni i kroatistički opus ovog kanadsko-hrvatskoga znanstvenika.

Osim poezije i drame, jezikoslovna tematika i pitanje položaja hrvatskoga književnog jezika u vremenu zajedničke države nakon Drugoga svjetskog rata potaknulo je Grubišića na pisanje raznih jezičnih studija, članaka, rasprava i prikaza, od kojih su neki ujedinjeni na jednome mjestu i objavljeni u knjizi O hrvatskom jeziku (ZIRAL, 1975). Opsežnu bibliografiju hrvatskoga jezika pod naslovom Bibliography on the Croatian Language objelodanio je Grubišić godine 1987, a priredio je za tisak i dvobroj časopisa Journal of Croatian Studies 25/26 (1984/85), u cijelosti posvećen hrvatskom jeziku. Obradivši gotovo 350 kamenih natpisa iz Bosne i Hercegovine i srednje Dalmacije nastalih u razdoblju od 10. do 18. stoljeća, sastavio je 1978. knjigu Grafija hrvatske lapidarne ćirilice.

Stalna je bila Grubišićeva skrb za što kvalitetnije školovanje potomaka hrvatskih iseljenika, za što bolje udžbenike, rječnike i gramatike materinskoga jezika. U tu svrhu zajedno s fra Ljubom Krasićem sastavlja dva priručnika: Hrvatski jezik 1 (1979) i Hrvatski jezik 2 (1980) te Ilustrirani rječnik za djecu (hrvatsko-englesko-njemačko-francuski), 1988. S istom namjerom izdaje i Elementary Croatian 1 (1994) i Elementary Croatian 2 (1996) te Croatian Grammar (1995).

Hrvatska književnost u egzilu

Završavajući svoju dugogodišnju izdavačku djelatnost, istoimena knjižnica kultne emigrantske Hrvatske revije objavila je 1991. Grubišićevo glavno književnopovijesno djelo – Hrvatska književnost u egzilu. Djelo je prikaz djela i autora na području beletristike, političko-povijesne publicistike i memoaristike u hrvatskome iseljeništvu u razdoblju od 1945. do 1990. U knjizi Izazovne teme iz starije hrvatske književnosti (2006) promatra hrvatsku književnost u sklopu europske renesanse.

U Hrvatskoj i u inozemstvu javljao se Grubišić u periodici: člancima, pjesmama, raspravama, prikazima i studijama. Osim Hrvatske revije (od 1967), u kojoj je bio stalni suradnik, surađivao je još u časopisima Studia Croatica, Journal of Croatian Studies, koji i danas marljivo uređuje u zlatnoj životnoj dobi s Vladimirom Bubrinom. Esejističke i književne priloge objavljuje u časopisima: Kolo, Republika, Vidik, Dobri pastir, Annali dell’Istituto universitario orientale, Hrvatski iseljenički zbornik, Hrvatski glas i dr. Gotovo redovito zastupljen je u različitim zbornicima: Hrvatska iseljenička lirika (ur. L. Kordić, Rim, 1974), Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951. – 1975. (ur. V. Nikolić, München – Barcelona, 1976), Zbornik zajednice izdanja Ranjeni labud (Chicago, 1990), Skupljena baština (ur. S. Mijović-Kočan, 1990), 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (ur. Š. Š. Ćorić, Zagreb, 1991), Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva (ur. V. Pavletić, Zagreb, 1991), Mila si nam ti jedina (ur. J. Bratulić i dr., Zagreb, 1998), U sjeni transcendencije (ur. N. Jurica i B. Petrač, 1999).

Ako bi u dvije riječi trebalo opisati ovoga čovjeka – one bi glasile: samozatajan i učinkovit; ponizan i ambiciozan; patriot i kozmopolit.

Od prijevoda s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo odabrane: dramu F. Leibera Mehanička zaručnica (Književna Rijeka, 1998), poeziju s francuskoga i njemačkoga jezika A. Artauda, J. Tardieua i P. Handkea, Američko gerilsko kazalište (1997), Kazalište i njegov dvojnik Antonina Artauda (2002), Plovidba sv. Brendana opata (2004), Erazmo i kršćanski humanizam Léona Ernesta Halkina (2005), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006), Latinska poezija srednjega vijeka (2010), Jeronimove hagiografije (skupa s Vesnom Badurina Stipčević, 2008), Krilati pjev (2012) i Srednjovjekovna latinska drama (2022).

Skupa s Vladimirom Bubrinom uređuje trenutačno najčitaniji iseljenički časopis na engleskom jeziku godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u Americi, čiji je član već desetljećima. U suradnji s Bubrinom objavio je dvojezičnu renesansnu čitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja (2015). Od 2016. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Za svoj rad Grubišić je dobio nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971), Zlatnu medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II Golden Jubilee Medal) za kulturni doprinos Kanadi (2003), Davidijadu (skupa s Vladimirom Bubrinom) za 2011. te nagradu za najbolji prijevod (tj. za Krilati pjev) na Sarajevskom sajmu knjiga 2012. Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše s mladenačkim žarom.

Izvor: Vijenac , Zagreb, br. 759, 6. travnja 2023.

Potpis fotografije: prof. dr. sc. Vinko Grubišić rođen je 5. travnja 1943.

Noć knjige u znaku kulturne baštine Hrvata iz Vojvodine u Hrvatskoj matici iseljenika

2023-04-22T13:57:00.001-07:00

Noć knjige u znaku kulturne baštine Hrvata iz Vojvodine u Hrvatskoj matici iseljenika

U sklopu manifestacije dan i Noć knjige Hrvatska matica iseljenika priredila je svečano predstavljanje dviju knjiga „Hrvati u Banatu: doseljavanje, tradicijska baština i identitet“ (2022.) i „Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine“ (2020.) koje je održano u dupkom punoj Velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu 21. travnja 2023. Uz pozdravne riječi Matičina zamjenika ravnatelja dr. sc. Ivana Tepeša, ministra za ljudska i manjinska prava te društveni dijalog u Vladi Republike Srbije Tomislava Žigmanova, izaslanika predsjednika Vlade RH dr.sc. Milana Bošnjaka, o knjigama su govorili: dr. sc. Robert Skenderović, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest, prof. dr. sc. Milana Černelić, te u ime sunakladnika v. d. ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof. Katarina Čeliković, i izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica promocije bila je Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI.

Recentna etnološka i kulturnoantropološka istraživanja Hrvata u Vojvodini rezultirala su s reprezentativnim znanstvenim monografijama, koje su promovirane prvi put u Zagrebu u sklopu ovogodišnje manifestacije Noć knjige. Istraživanja su provedena od 2009. do 2021. godine. Knjige su, iz pera vrsnih znanstvenika iz Hrvatske i Srbije te iz pera nadarenih studenata, objavljene u suizdavaštvu FF Pressa, Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Ove kvalitetne etnološke studije opremljene su iscrpnim znanstvenim aparatom, uključujući pouzdane bibliografije, literaturu i izvore, te popis kazivača i odabranu fotografsku građu, rečeno je na promociji. Obrađena je cjelokupna tradicijska kultura Hrvata u Vojvodini, koju pripadnici hrvatske zajednice višestoljetno brižno njeguju u svakodnevnim kulturnim i društvenim praksama diljem toga multikonfesionalnog i multietničkoga prostora. Kazivači iz svih hrvatskih zajednica u Vojvodini isticali su kulturne i društvene običaje i pobožnosti svoje sredine.

Svečanosti su nazočili brojni ljubitelji znanstvene i lijepe knjige iz akademske zajednice Zagreba i javnog života Republike Hrvatske, među kojima izdvajamo zastupnicu i predsjednicu Odbora za Hrvate izvan RH u Hrvatskom saboru gđu Zdravku Bušić, veleposlanicu Republike Srbije u Hrvatskoj gđu Jelenu Milić, izaslanicu ministra vanjskih i europskih poslova prof. dr. sc. Vandu Babić Galić, predsjednika Upravnog vijeća HMI gosp. Milana Kovača, prodekanicu Filozofskoga fakulteta izv. prof. dr. sc. Dolores Grmača, predstavnicu Ministarstva kulture i medija Ivu Mostarčić, i predstavnicu Ministarstva znanosti i obrazovanja gđu Ivanu Prosinečki.

Skup je pisanim putem pozdravio ugledni kulturni djelatnik, pravnik i diplomat Naco Zelić, višedesetljetni predsjednik zavičajnih društava Hrvata iz Vojvodine, čestitajući mlađim naraštajima koji su napisali ova velebna djela.

Izložba „ŽIva baština“

Program je nastavljen svečanim otvorenjem „Izložbe nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji“ pod znakovitim nazivom „Živa baština“. Nematerijalno blago stručno je obrađeno i u pojedinim knjigama, tako da izložba zrcali živost kulturnoga nasljeđa Hrvata u Srbiji. Izložbu je otvorio Tomislav Žigmanov, raniji ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata te aktualni ministar u Vladi Republike Srbije za ljudska i manjinska prava te društveni dijalog.

Izložba „Živa baština“ sadrži 22 elementa bogate nematerijalne baštine iz područja jezika, običaja, glazbe, plesa, tradicijskih umijeća i obrta kao što su: bunjevački i šokački govori bačkih Hrvata, „Dužijanca“, tamburaške prakse, stvaralaštvo u tehnici slame, umijeće izrade šlinga, vinogradarski običaj proslave svetog Vinka (Vincencija) i „kraljci“ u Rumi, Veliko prelo u Subotici, bećarac, ophod betlemaša u Srijemu, golubinačke mačkare, običaj „tuta“ u Plavni, običaj zvonjenja za pokojnike u Surčinu, tradicijsko dvoglasno pjevanje šokačkih Hrvatica iz Monoštora, „polivači“, čuvari Isusova groba, duhovski ophod „kraljica“, bunjevačko momačko kolo, priskakanje Ivanjske vatre, priprema kruha „božićnjaka“, umijeće izrade bunjevačkih i šokačkih papuča (papučoš) i drugo.

Izvođači prigodnog kulturno-umjetničkog programa odjeveni u živopisne narodne nošnje bili su recitator Petar Huska koji je nadahnuto interpretirao na ikavici pjesmu, dok je dojmljivi tradicijski napjev izvela Martina Čeliković,.

Čitalački maraton

U nastavku manifestacije slijedilo je u Maloj dvorani HMI otvorenje impresivne izložbe cjelokupne nakladničke djelatnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sa više od sedamdeset reprezentativnih monografija iz svih grana ljudske djelatnosti Hrvata u Srbiji, od beletristike, historiografskih sinteza, udžbenika do likovnih monografija i bogate periodike Zavoda od časopisa „Nova riječ“ do „Godišnjaka za znanstvena istraživanja“ i to u čast Zavodove 15. obljetnice svestranog djelovanja. Izložbu je predstavila nazočnoj publici i studentima v. d. ravnateljica ZKVH Katarina Čeliković uz kazivače i čitače na lokalnim idiomima hrvatskoga jezika iz Vojvodine .

Tekst: Snježana Radoš

Foto: Krasnodar Peršun

Cursos 2023 de idioma croata del Circulo Croata Cultural

2023-03-21T06:39:00.000-07:00

CIRCULO CROATA CULTURAL Y DE SOCORROS MUTUOS

Avda. A. Debenedetti Nº 1776, (1871) Dock Sud, Avellaneda, Rep. Argentina

e– mail circulocroata@yahoo.com.ar . Fundado el 19 de Marzo de 1923

CURSOS DE IDIOMA CROATA DEL CICLO LECTIVO 2023 EN DOCK SUD

EN EL AÑO DE SU CENTÉSIMO ANIVERSARIO

Serán virtuales y presenciales en la sede del Circulo Croata Cultural de Dock Sud, Av. A. Debenedetti Nº 1776 y/o en el Colegio Cristo Rey de Dock Sud (25 de Mayo y Superí)

1) Nivel Inicial Avanzado: Los que aprobaron el Nivel Inicial virtual dictado p/la prof. Aldana Lucic desde Croacia en el año 2022, cursarán este año 2023 los sábados a la mañana en horario a confirmar con la misma profesora. Podrán incorporarse al curso otros alumnos con adecuado conocimiento de croata (previa evaluación). Cursado será virtual p/medio de meet de google.

Inicio de las clases: 1 de Abril de 2023 ; Horario curso : sábado a la mañana en horario a confirmar.

Arancel : $4.000.- p/mes. Se pagará asimismo una matrícula de inscripción de $4.000.- aparte del arancel mensual. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.

A.2) Segundo Nivel : Los que aprobaron el Primer Nivel en el año 2022 dictado virtual y presencialmente p/el prof. Ing. T. Pavicic, cursarán este año 2023 los sábados de 10:30 a 12:00 h AM con el prof. Ing. Tomislav Pavicic. Lo harán virtualmente por medio de meet de google y al menos menos 2 veces p/mes en forma presencial en la P.Baja o 1er.p. de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud (presencial : 1er sábado del mes y último sábado del mes).

Inicio de las clases : 1 de Abril de 2023 (Nota : esta clase será presencial; Horario curso : sábados de 10:30 a 12:00 h.AM

Arancel : $4.000.- p/mes. Se pagará asimismo una matrícula de inscripción de $4.000.- aparte del arancel mensual. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.

A.3) Tercer Nivel : Los que aprobaron el Segundo Nivel en el año 2022 dictado virtual y presencialmente p/el prof. Ing. T. Pavicic, cursarán este año 2023 los lunes de 19:00 a 20:30 h AM con el prof. Ing. Tomislav Pavicic. Lo harán este año virtualmente por medio de meet de google y al menos menos 1 o 2 veces p/mes en forma presencial en la P. baja o 1er.p. de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud (presencial : en días y horarios a acordar, aunque al menos un día debería ser el último sábado del mes).

Inicio de las clases : 3 de Abril de 2023 (virtual) ; Horario curso : lunes de 19:00 a 20:30 h PM

Arancel : $4.000.- p/mes. Se pagará asimismo una matrícula de inscripción de $4.000.- aparte del arancel mensual. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.

A.4) Nivel Inicial : (nuevo curso, se inicia este año 2023): Será virtual y presencial y lo dictará el prof. Ing. Tomislav Pavicic los sábados de 9:00 a 10:30 h AM (hora argentina). Para dictado del curso virtual los cursantes deben tener computadora o laptop, cámara web, buena conexión a wifi internet. Será virtual p/medio del programa meet de Google y al menos 2 veces p/mes en forma presencial en la P. baja o 1er. piso de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud (presencial : 1er sábado del mes y último sábado del mes).

El máximo de inscriptos será de 12/14 alumnos, pero no podrá ser menor de 5/6 .

Incorporación previa inscripción obligatoria p/email (circulocroata@yahoo.com.ar o tpavicic42@gmail.com), presencial u otro medio hasta el 25.03.2023. Deben confirmar su participación p/mail o whattsapp indicando en el mismo todos sus datos (nombre y apellido, domicilio, edad, DNI, celular (indicar si tienen whattsapp), tel fijo, e-mail).

Inicio de las clases : 1 de Abril de 2023 (clase presencial) ; Horario curso : sábados de 9:00 a 10:30 h AM (hora argentina)

Arancel : $4.000.- p/ mes. Se pagará asimismo una matrícula de inscripción de $4.000.- aparte del arancel mensual. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.

Inscripción y evaluación presencial los días 11.03.2023 y 18.03.202 en la sede del Circulo Croata Cultural, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud de 10 a 12 h.

A.5) Curso de perfeccionamiento y de conversación avanzado : los alumnos que aprobaron y lo cursaron virtualmente en el 2022, lo cursarán este año 2023 los sábados de 13:30 a 15:00 h (horario a confirmar) con la prof. Dra. Iva Vidic. Virtualmente p/ medio de meet de Google 3 veces p/ mes y al menos 1 vez p/ mes en forma presencial en el aula del 1er. piso de la sede del Circulo Croata Cultural, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud. Cualquier cambio al respecto les será informado.

Inicio del curso : 1 de Abril 2023 ; Horario curso : sábados de 13:30 a 15:00 h PM (a confirmar)

Arancel : $4.000.- p/mes. Se pagará asimismo una matrícula de inscripción de $4.000.- aparte del arancel mensual. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.

Nota para los cursos de los ítems. A.1), A.2), A.3) y A.5) : Reinscripción y/o alumnos nuevos: Los que cursaron y promovieron en el año 2022, deberán confirmar hasta el 25.03.2023 p/ tel, e-mail o wattsapp su inscripción y participación efectiva antes del inicio de los cursos. Podrán eventualmente incorporarse alumnos nuevos a los cursos A.1), A.2), A.3) y A.5) previa inscripción obligatoria hasta el 25.03.2023 y evaluación.

Notas importantes :

1) Los alumnos que se incorporen a posteriori, pagarán además del arancel mensual del mes correspondiente, la matrícula de inscripción.

Consultas, reinscripciones: p/e-mail a circulocroata@yahoo.com.ar preferentemente) o al mail tpavicic42@gmail.com . También p/celular al Ing. Tomislav Pavicic (coordinador de los cursos) al 15 6877 5666 (whattsapp +54 9 11 6877 5666). Otros contactos : Prof. Dra. Iva Vidic : +54 9 11 5821 2263 y Matilde Lucic : +54 9 11 5036 9701

2) Vale para todos los cursos : Los pagos son p/ adelantado y p/ transferencia al CBU del Circulo Croata Cultural (Banco Santander) : CBU 0720009020000001567418. Informar p/ mail, whattsapp sobre el pago c/ copia de la transferencia, aclarando quien la hizo y concepto del pago (mes, matrícula) al mail del Circulo (circulocroata@yahoo.com.ar) y/o al mail tpavicic42@gmail.com) o p/ whattsapp. La información permite llevar un registro del curso y en la tesorería.

3) toda modificación de la información dada (profesor, días y horarios) les será comunicada ya que es posible que se incorpore otro/a docente al curso.

Ususret promociji novoga sveska Hrvatskog iseljeničkog zbornika za 2023

2023-02-17T08:51:00.001-08:00

Održivi povratak, dvojezično obrazovanje i transfer znanja – ključni su tematski impulsi objavljenih publicističkih radova u novome svesku Hrvatskog iseljeničkog zbornika (2023), čija je građa raspoređena u osam tematskih cjelina koje ukupno opsežu 440 stranica

Iz tiska je izišao novi svezak Hrvatskog iseljeničkog zbornika 2023., koji donosi 34 samostalna autorska priloga koji s više ili manje informacija povezuju četiri kontinenta. Ova Matičina serijska publikacija kontinuirano privlači čitateljstvo od godine 1955. Matičin godišnjak, otkad ga uređuje Vesna Kukavica, podjednako ažurno prati suvremene digitalne nomade koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja potomaka hrvatskih iseljenika koji su se afirmirali u kulturama domicilnih sredina od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda. Svjedoci smo i aktualnih preobrazbi društvenog i kulturnog života Lijepe Naše, prateći pozorno u zasebnim autorskim prilozima sudbine modernih pečalbara koji su svoj novi dom našli u tehnološki naprednijim zemljama diljem Starog kontinenta. Održivi povratak, dvojezično obrazovanje i transfer znanja – ključni su tematski impulsi uvrštenih članaka vrsnih publicista iz domovine i dijaspore.

Neizostavno, Matičin ljetopis sustavno obrađuje i hrvatsko kulturno naslijeđe u migrantskome okružju!

Hrvatski iseljenički zbornik 2023. sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku ima osam tematskih cjelina – naslovljenih Znaci vremena, Kroatistički obzori, Baština, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Znanost te Nove knjige. Građa je raspoređena na 440 stranica i ilustrirana s 110 fotografija. Simbolično, u čast ulaska Republike Hrvatske u Schengen i europodručje – naslovnicu ovogodišnjega sveska Matičina ljetopisa krase naše eurokovanice oblikovane u skladu s hrvatskom novčarskom tradicijom.

Predstavljanje Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2023. s njegovom elektroničkom inačicom, na koje vās i ovim putem pozivamo, održat će se u četvrtak, 23. veljače 2023. u 13 sati u Velikoj dvorani HMI na Trgu Stjepana Radića 3 u Zagrebu.

Novi svezak Hrvatskog iseljeničkog zbornika predstaviti će, nakon pozdravnoga govora ravnatelja HMI profesora Mije Marića, komunikolog prof. dr. sc. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac; savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH kroatist dr. sc. Milan Bošnjak, te urednica Zbornika profesorica Vesna Kukavica. Prigodni glazbeni program izvodi operna sopranistica mag. art Barbara Othman. Voditeljica promocije je profesorica Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Matičina Odjela za obrazovanje i znanost.

Tekst: Ivana Rora

Pozivnica

HRVATSKI ISELJENIČKI ZBORNIK 2023.

SADRŽAJ

Predgovor

ZNACI VREMENA

Davor Ivo Stier: Europodručje i Schengen – razvojne i geopolitičke perspektive Hrvatske u četvrtom desetljeću

Nenad Pokos: Demografska slika Lijepe Naše u svjetlu novoga popisa stanovništva

Denis Derk: Odjeci kulturnih postignuća naših umjetnika

Sandra Cvikić: Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini i Srbiji

KROATISTIČKI OBZORI

Rona Bušljeta Kardum, Mateja Župančić, Mara Plaza Leutar: Izazovi hrvatske nastave u inozemnim multikulturnim društvima

Stan Granic: Nastojanje prenošenja materinskoga jezika na drugu generaciju - rane hrvatske jezične škole u Kanadi

Katica Jurčević, Marina Perić Kaselj, Ozana Ramljak: Migracijski procesi i identiteti u književnom stvaralaštvu Amelije Batistich

Vesna Kukavica: Hrvatski jezik u dijaspori suvremenog doba

Ivana Vidović Bolt: Zlatno izdanje Zagrebačke slavističke škole

Luka Budak: Odlazak istaknutih promicatelja hrvatskog jezika u Australiji i Novome Zelandu

MOSTOVI

Ivana Hebrang Grgić: Mogućnosti istraživanja povijesti Hrvata u Australiji i Novome Zelandu na temelju digitalnih izvora

Stan Granic: Hrabrost i izdržljivost, život i karijera legende kanadskoga boksa Georgea Chuvala

Walter F. Lalich: Transnacionalna memorija posljednjih počivališta iseljenika

Vesna Kukavica: Trideseta obljetnica Hrvatskog svjetskog kongresa

Snježana Radoš: Mediji hrvatskih manjina u srednjoj i jugoistočnoj Europi

POVJESNICA

Ivica Miškulin: Stota obljetnica rođenja utemeljitelja Republike Hrvatske

Iva Kajfeš: Doprinos kanadskih Hrvata stvaranju, međunarodnom priznanju i obrani Republike Hrvatske

Ivica Miškulin: Banket u Clevelandu - o sjevernoameričkoj turneji Dinama 1971.

Vinko Grubišić: Uspomene na jedan buran slavistički kongres u Americi

Tihomir Nuić, Mate Sušac: Izgon – nezaslužena trauma našeg emigranta iz Švicarske

Gojko Borić: Susreti i doživljaji uz pomoć Radija Deutsche Welle

Đuro Vidmarović: Sjećanja uglednog egzilantskog intelektualca

Mauricij Frka Petešić: Novi prilozi za bio-bibliografiju Hrvatske revije

DUHOVNOST

Branka Pavić Blažetin: Hrvatski glasnik – postojan čuvar vjerskog identiteta Hrvata u Mađarskoj

Marija Belošević: Radost življenja u novom zavičaju

BAŠTINA

Željko Holjevac: Dvjestota obljetnica rođenja Ante Starčevića

Marijan Lipovac: Reformator hrvatskog pravopisa i književnog jezika

ZNANOST

Tanja Rudež: Utjecaj kolektivnog psihološkog vlasništva na etničke odnose

Tanja Rudež: San o transferu znanja našega astrofizičara iz Amerike

NOVE KNJIGE

Marijeta Rajković Iveta: Mladi istraživači i etnološke studije o vojvođanskim Hrvatima

Robert Skenderović: Historiografska sinteza Hrvata iz Mađarske

Sanja Vulić: Kapitalna gradišćanskohrvatska dijalektološka edicija

Lucija Šarčević: Odlično dvojezično izdanje književnosti za djecu

Velimir Srića: Vizija suvremenog hrvatskog zajedništva

Noć hrvatske glazbe u Čileu

2023-01-05T10:16:00.002-08:00

Noć hrvatske glazbe u Čileu

U organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Domovina i Hrvatskog stadiona iz Santiaga, te uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u glavnom gradu Čilea 7. siječnja 2023. održava se glazbeni događaj Noć hrvatske glazbe. Nastup će se održati u 19 h u prostorima kulturne institucije Teatro Carabineros de Chile, a prijenos uživo moći ćete pogledati na Facebook stranicama Kulturno-umjetničkog društva Domovina i Matice iseljenika.

Pogledajte prijenos uživo na Facebook stranicama Matice iseljenika!

Na ovom glazbenom događaju sudjelovat će nekoliko imigrantskih hrvatskih udruga iz Čilea i Argentine. Kulturno-umjetničko društvo Domovina predstavit će svoj folklorni sastav Baština te žensku klapu Snaga. Pored toga, sa Hrvatskog stadiona bit će predstavljen glazbeni sastav Daleko. Specijalni gosti ove zanimljive glazbene večeri dolaze iz Argentine u još jednom klapskom sastavu muške klape BA.

Klapa BA iz Argentine

Muška klapa BA osnovana je 1988. godine u Argentini, a tvori je sastav od osam prijatelja čiji je glazbeni voditelj Ivo Puches. Njihov repertoar se temelji na klapskim ali i popularnim dalmatinskim pjesmama koje se izvode uz instrumentalnu pratnju.

Foto: Muška klapa BA

Ženska klapa Snaga i folkorni sastav Baština iz Čilea

Ženska klapa Snaga osnovana je 2019. godine u Čileu unutar Kulturno-umjetničkog društva Domovina uz potporu voditeljice klapskog pjevanja iz Hrvatske, Stjepane Lukašević. Sastavljena je od pet članica hrvatskih korijena koje se kroz klapsku pjesmu žele povezati sa zemljom svojih predaka.

Foto: Ženska klapa Snaga

Kulturno-umjetničko društvo Domovina djeluje od 2007. godine. Osim klape Snaga, unutar ovog društva djeluje i folklorni sastav Baština koji objedinjuje vokalnu, instrumentalnu i plesnu sekciju. Broji 14 članova različitih generacija potomaka hrvatskih iseljenika. U posljednjih 15 godina Baština je provela brojne nastupe diljem Čilea i Južne Amerike.

Foto: Folklorni sastav Baština

Glazbeni sastav Daleko iz Čilea

Vokalno-instrumentalni sastav Daleko djeluje unutar društvenog i sportskog kluba Hrvatski stadion u glavnom gradu Čilea. Njihov temeljni repertoar čine dalmatinske pjesme reproducirane kroz zvukove gitare i mandoline.

Foto: Glazbeni sastav Daleko

Klapska glazba osobito je zanimljiv folklorni oblik njegovanja kulture hrvatskih predaka potomaka hrvatskih iseljenika u prekomorskim zemljama. Hrvatski iseljenici i njihovi potomci u Južnoj Americi većinom potječu s dalmatinskih otoka, stoga ne čudi njihov povećan interes za a capella pjevanjem.

Tekst: Sara Večeralo

Foto: Kulturno-umjetničko društvo Domovina

Noche de música croata en Chile

2023-01-05T07:45:00.001-08:00

Noche de música croata en Chile

En la capital de Chile se realizará el evento cultural Noche de Música Croata organizado por la Corporación cultural chileno-croata Domovina y el club deportivo Estadio Croata de Santiago de Chile con el apoyo financiero de la Oficina Central Estatal de los croatas fuera de la República de Croacia. El evento se llevará a cabo a las 19 horas el 7 de enero de 2023 en las instalaciones de la institución cultural Teatro Carabineros de Chile con la entrada gratuita hasta completar los cupos. Cualquier persona interesada puede postularse en el siguiente enlace.

La transmisión en vivo se podrá ver en las páginas de Facebook de la Corporación Domovina y de la Matica iseljenika.

¡Mire la transmisión en vivo en la página de Facebook de Matica iseljenika!

En este espectáculo participarán varias sociedades croatas de Chile y Argentina. La Corporación Domovina presentará su conjunto folclórico Baština y su klapa feminina Klapa Snaga. Además, el Estadio Croata presentará su conjunto musical Daleko. Los invitados especiales de esta noche musical interesante vienen de Argentina presentando su klapa masculina Klapa BA.

La Klapa BA de Argentina

La Klapa BA, una klapa masculina fundada el año 1988 en Argentina es un grupo de ocho amigos llevada por su director musical Ivo Puches. Su repertorio se basa en canciones de klapa, pero incluye también canciones populares croatas con acompañamiento instrumental.

Foto: Klapa BA

Klapa Snaga y el conjunto folclórico Baština de Chile

La Klapa Snaga es una klapa femenina fundada en 2019 en Chile dentro de la Corporación Domovina con el apoyo de una directora de klapa de Croacia, Stjepana Lukašević. Está compuesto por cinco integrantes con raíces croatas que a través del canto klapa intentan conectarse con la tierra de sus antepasados.

Foto: Klapa Snaga

La Corporación Domovina está activa desde el año 2007. Además de la Klapa Snaga, dentro de esta corporación también opera el conjunto folclórico Baština, que une secciones vocales, instrumentales y de baile. Cuenta con 14 integrantes de diferentes generaciones de descendientes de inmigrantes croatas. En los últimos 15 años Baština ha realizado numerosas presentaciones en Chile y Sudamérica.

Foto: Conjunto folclórico Baština

Conjunto Daleko de Chile

Conjunto folclórico Daleko opera bajo el techo de club deportivo Estadio Croata en la capital de Chile. Su repertorio principal son las canciones de Dalmacia reproducidas a través de los sonidos de guitarra y mandolina.

Foto: Conjunto folclórico Daleko

La música de klapa es una forma folclórica particularmente interesante para los descendientes de emigrantes croatas en países de ultramar. De esta forma ellos cultivan la cultura de sus antepasados croatas. Los inmigrantes croatas y sus descendientes en América del Sur provienen en su mayoría de las islas dálmatas, por lo que no es de extrañar que hayan aumentado su interés por el canto a capella.

Texto: Sara Večeralo

Foto: Corporación Domovina

Tri događaja u Lijepoj Našoj za pamćenje

2022-12-19T12:58:00.000-08:00

Tri događaja u Lijepoj Našoj za pamćenje

Hrvatska je 8. prosinca ove godine na sastanku ministara unutarnjih poslova država članica EU-a dobila jednoglasnu potporu za ulazak u šengenski prostor. Ulaskom u Schengen i eurozonu Hrvatska kao mala i otvorena ekonomija postaje zaštićenija u odnosu na izazove globalnih kretanja. Oproštaj od kune, prilika je za rast uz euro. K tome, ovih je dana stigla i vijest iz Amerike o potpisu Konvencije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja…

Oproštaj od kune, hrvatske službene valute, i prelazak na euro, službenu valutu 19 od 27 zemalja članica Europske unije koje nazivamo europodručjem ili eurozonom, snažno obilježava ovogodišnji Božić u Lijepoj Našoj, stvarajući nadu da će u dolazećoj 2023. život naših građana u domovini i dijaspori biti bolji. Hrvatska s prvim danom nove godine postaje članica europodručja i schengenskoga prostora, drugim riječima ulazi u klub najbogatijih europskih zemalja i otvara se golemom prostoru 26 država koje zajedno obuhvaćaju 4.312.099 četvornih kilometara Staroga kontinenta bez unutarnjih graničnih kontrola. Na vašim i našim mobilnim uređajima dragi prijatelji Hrvatske matice iseljenika, dok božićne blagdane provodite u domovini, ovih dana osvanut će interaktivna karta bankomata na kojoj ćete pronaći najbliži bankomat gdje možete podići eure, najavio je direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović.

Većina naših ljudi već je nabavila početni paket eurokovanica, koji sadrži 33 kovanice u svim apoenima. Izgledaju vrlo efektno, a na nacionalnoj strani eurokovanica u skladu s hrvatskom novčarskom tradicijom i prema izboru hrvatskih građana svoje mjesto imaju: geografska karta Republike Hrvatske na apoenu od dva eura, stilizirani motiv životinje kune nalazi se na apoenu od jednog eura, portret izumitelja iz Like koji je rasvijetlio čovječanstvo Nikole Tesle krasi apoen od 50, 20 i 10 centi dok su slova HR ispisana na glagoljici otisnuta na apoenu od pet, dva i jednog centa. Spomenuti motivi na našim eurokovanicama imaju u pozadini prepoznatljivu hrvatsku povijesnu šahovnicu, odnosno srebrne i bijele kvadrate. U pravnom smislu, odluku o euru Hrvatska je donijela prije 10 godina potpisivanjem Ugovora o pristupanju Europskoj uniji, prema viziji utemeljitelja hrvatske države dr. sc. Franje Tuđmana. Struktura visokoeuriziranoga hrvatskoga gospodarstva, koje još uvijek ovisi o turizmu koji čini 20 posto bruto domaćeg proizvoda, te činjenica da su Hrvati uz velike iseljeničke doznake iz inozemstva - nakon što su zamijenili njemačke marke eurom - nastavili desetljećima štedjeti u devizi (a ne u vlastitoj kuni), stvarala je u političkoj areni poratne tranzicije Republike Hrvatske potporu vodećih političkih stranaka i gospodarskih čimbenika za ulazak RH u europodručje. Vijeće Europske unije konačno je 12. srpnja 2022. donijelo odluku o primitku RH u eurozonu te je određen fiksni tečaj konverzije na 7,534 kuna za jedan euro, dok je odluka o Schengenu potvrđena na ministarskome Vijeću u Bruxellesu 8. prosinca 2022.

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić novinarima je rekao kako su osiguravanje opskrbe gotovinom eura i nesmetan platni promet u zemlji bitni segmenti uvođenja eura. Zamjena gotovog novca vrlo je važan događaj za svaku državu i njezin monetarni sustav. Još ljetos u Hrvatskoj kovnici novca u Svetoj Nedelji počela je proizvodnja hrvatskih eurokovanica, a planirano je da se do Božića otkuje oko 420 milijuna eurokovanica, potvrđuje guverner Vujčić.

Hrvatska ulazi u krug samo petnaestak zemalja koje su istodobno u NATO-u, EU, Schengenu i europodručju i stječe sve moguće referencije kredibiliteta za ulagače, financijske institucije, financijska tržišta i općenito za percepciju zemlje i njezin rast, poručuje predsjednik Vlade Andrej Plenković, dodavši kako je to za 30 godina Lijepe Naše golemo postignuće svih naših građana i političkih elita. Vlada RH, prema premijerovu mišljenju, ostvaruje ciljeve uz socijalnu koheziju hrvatskog društva, uključujući niz mjera kojima potiče očuvanje radnih mjesta i privlači povratak iseljenika u RH.

Postajući dio najuže jezgre i najrazvijenijeg dijela EU-a, bonus nam je istodobni ulazak u schengenski prostor od 1. siječnja 2023. što se tiče graničnih prijelaza, dok primjena slobode kretanja u zračnim lukama stupa na snagu 26. ožujka 2023.

„Nakon ulaska u europodručje i Schengen, Hrvatska će se moći bolje nositi s dolazećim krizama, i građani i poduzeća bit će zaštićeniji u svakom pogledu“, mišljenje je i glavnog analitičara Hrvatske gospodarske komore Gorana Šaravanje, pod čijim vodstvom je komora upravo lansirala HGK Puls, novi proizvod u vidu internetskog ažurnog preglednika analiza i kretanja trendova u hrvatskom i svjetskom gospodarstvu. Lansirani HGK Puls omogućit će gospodarstvenicima pregled očekivanja u širem kontekstu. Četvrtina hrvatskoga izvoza odnosi se na zemlje koje nisu članice EU-a pa ekspert Šaravanja (rođen i školovan u iseljeničkoj obitelji u Australiji) najavljuje da će posebnu pozornost dati događajima na drugim tržištima, uključujući i Kinu. „Kinu se kod nas u RH zapravo malo prati, a iznimno je važna zbog Njemačke, kojoj je to najvažnije izvozno tržište, no sve što je vezano uz Njemačku izravno utječe i na gospodarstvo EU-a i Hrvatske, kojoj je Njemačka jedan od glavnih vanjskotrgovinskih partnera”, tumači Šaravanja zbog čega će njihove analize obuhvatiti i vijesti iz Azije. Kontekst članstva u Schengenu i europodručju, smatraju iz Hrvatske gospodarske komore, nosi sa sobom niže kamate, povećava konkurentnost te diže i politički i ekonomski rejting zemlje. Makroekonomska kretanja u vrijeme opće financijske neizvjesnosti važna su i građanima koji sve više razmatraju odluke koje se odnose na štednju i pametna ulaganja, poručuje glavni analitičar HGK Šaravanja.

Uz ohrabrujuće povijesne uspjehe u europskoj obitelji naroda, potvrđene dvjema odlukama u Bruxellesu, koje Hrvatsku na isti dan 1. siječnja 2023. uvode u eurozonu i Schengen, naše je građane ovoga prosinca obradovala još jedna važna vijest, ovoga puta iz Amerike - gdje živi gotovo dvomilijunska hrvatska iseljenička zajednica u četvrtom i petom naraštaju. Name, u Washingtonu je 7. prosinca potpisana Konvencija iliti ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. S hrvatske strane Konvenciju je potpisao dr. sc. Marko Primorac, ministar financija RH, a s američke Jose W. Fernandez, podtajnik za gospodarski rast, energiju i okoliš u US Department of State. Potpisana Konvencija donosi brojne pogodnosti pri oporezivanju svih vrsta dohotka i dobiti. Potpisivanje Konvencije još je jedan u nizu pozitivnih koraka u međusobnim odnosima Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država, nakon odluke o ukidanju viza za hrvatske građane, koje će doprinijeti jačanju bilateralnih veza te intenziviranju buduće svekolike suradnje, prvenstveno trgovinske razmjene, novih investicija, ali i prijeko potrebnog prijenosa znanja.

Tekst: Vesna Kukavica

Fotografije: Hina / ustupljene fotografije Hrvatske narodne banke

Australske uspomene i pisma Stjepana Asića

2022-12-19T12:48:00.000-08:00

Australske uspomene i pisma Stjepana Asića

Tekst i fotografije: Snježana Radoš

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je 8. prosinca ove godine, u nazočnosti štovatelja i prijatelja te predstavnika državnih institucija, svečano predstavljena knjiga autora Stjepana Asića „Pisma iz daljine, Hrvati (Zapadne) Australije, 1976. - 2022.“, uz prijevod na engleski jezik prve Asićeve knjige pod naslovom „Vapaj iz daljine, Hrvati (Zapadne) Australije (1976-2016)“ / „A Cry from Afar Croats of (Western) Australia (1976-2016)“. Dvostruka je to Asićeva svečanost, uz promociju prijevoda ranije objavljenih memoara, javnosti je predstavljena i dodatna knjiga pisama i dokumenata iz bogate Asićeve pismohrane. Dvostruko izdanje, predstavili su zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika dr. sc. Ivan Tepeš, autor Stjepan Asić iz Australije i Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI koja je i moderirala programom.

Građa knjige „Pisma iz daljine, 1976. – 2022.” publiciste Stjepana Asića donosi pred čitateljstvo niz važnijih pisama, osvrta i članaka, koje je autor kroz desetljeća emigracije razmjenjivao s aktivistima raznih hrvatskih iseljeničkih kulturnih, društvenih i političkih organizacija te pojedinaca, razvivši s njima nerijetko i snažno osobno prijateljstvo. Godine dopisivanja s istaknutim figurama hrvatskih organizacija i pojedinaca autor je sabrao s vremenskim odmakom, ukoričivši najreprezentativnije priloge, a oni se doimaju kao efektan dodatak prvoj Asićevoj knjizi „Vapaj iz daljine, Hrvati (Zapadne) Australije 1976.-2016.)“. Pisma su objelodanjena u kronološkome redoslijedu – autentično zrcaleći emocije i aktivnosti emigranata Asićeva naraštaja, zahvativši period od pet desetljeća, točnije punih 46 godina i to od 1976. do 2022. godine.

Dr. sc. Ivan Tepeš je čestitajući autoru, hrvatskom iseljeniku i političkom emigrantu, na vrijednom doprinosu hrvatskoj historiografiji i znanosti općenito (budući se iseljeništvom bave i druge znanosti), istaknuo veliku vrijednost ovih knjiga kao primarnih javno objavljenih izvora na hrvatskoj i engleskom jeziku. Preko sadržaja objavljenih pisama možemo vidjeti odnose unutar hrvatske političke emigracije, aktivnosti i odnose prema stranim međunarodnim političkim čimbenicima, i vrlo važnom odnosu s edijima imajući u vidu stereotipe o hrvatskoj zajednici u Australiji – rekao je Tepeš.

Memoari „Vapaj iz daljine“ autora Stjepana Asića s višedesetljetnom australskom adresom kroz paletu osobnih doživljaja istodobno daju i pregled o životu Hrvata iz Zapadne Australije u razdoblju od sredine sedamdesetih prošloga stoljeća do prvih desetljeća 20. stoljeća. Sam naslov već daje naslutiti autorov motiv pisanja knjige. Izazovi migrantskog života tijekom četiri najvažnija životna desetljeća u tuđini, uz jezične i ine barijere, mogu se sažeti u znakovitu naslovnu sintagmu „Vapaj iz daljine“. Autor kroz čitavu lepezu aktivnosti iznosi svoju autobiografsku priču, kritički opisujući pojedinosti vlastitog životnog puta na vremenskoj okomici od gotovo pola stoljeća, osvrćući se na važnost podrijetla, na (samo)potvrđivanje kroz rad, značaj domicilnog društva i migrantskih mreža kao i ostalih društvenih veza za opstanak - malog čovjeka, ali velikih ljudi žarkoga srca - daleko od zavičaja. Kroz autorov pripovjedački izričaj zapažaju se nijanse, raspon i talent dostojne i značajne karijere gospodarstvenika i političara, koji je svojim radom spojio sve tijekove nekadašnjeg i suvremenog hrvatsko-australskog života. Prijevod na engleski njegovih memoara bit će divna uspomena ne samo za njegove unuke, već i za cijelu australsku javnost, gdje već stasa četvrti naraštaj građana hrvatskih korijena, zainteresiran za hrvatsku prošlost i afirmaciju hrvatskih interesa danas. Kao inicijator, osnivač, član upravnih odbora i pokretač mnogih aktivnosti i udruga važnih za očuvanje hrvatskog identiteta u Zapadnoj Australiji, autor Stjepan Asić se susreće i surađuje s nekoliko generacija australskih Hrvata gdje je svima u srcu zapisana domovina Hrvatska. Autor je priču globalnog značaja obogatio osobnim slikama, oglasima i isječcima iz novina, naslovnicama službenih hrvatskih glasila, slikama s javnih nastupa, brošurama te ostalom arhivskom građom, kazala je Vesna Kukavica.

Autor Stjepan (Stephen) Asić, političar, gospodarski i javni djelatnik rođen je u Zagrebu, 10. ožujka 1944. Osnovnu školu završio je u Splitu (1955). Odselio je, ne bez trauma, u Montevideo (1957), a zatim u Perth (1962), gdje je maturirao i diplomirao na Tehničkoj školi za dizajn (1971). Bio je član Hrvatskoga narodnog vijeća (HNV) od 1976. Predsjednik Mjesnoga odbora u Perthu postao je 1977, a od 1978. do 1992. bio je glavni tajnik te organizacije. Sabornik je znamenitoga Sabora HNV-a od 1985. do godine 1990. Suosnivač je Međudruštvenoga odbora hrvatskih organizacija u Zapadnoj Australiji (1978), čiji je bio tajnik i predsjednik (1991-92). Jedan je od prvih urednika Hrvatskog radio programa u Perthu (1978-1993) i suosnivač Hrvatskoga socijalnog ureda (1992). Također je član Hrvatskoga svjetskog kongresa (od 1995), čijeg je ogranka za Zapadnu Australiju bio dopredsjednik (1995-1997), tajnik (1997-2002) i predsjednik (od 2002). Predsjednik je Kontinentalnoga tijela Australsko-hrvatskoga kongresa (od 2005), dok je na svjetskoj razini bio potpredsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa (2006-12), glavni tajnik (2012-14) te predsjednik (2014-2016). Pridonio je organizaciji Hrvatskih svjetskih igara u Zagrebu (2014). Bio je i koordinator Hrvatskoga tjedna kulture (1989-2009) te je aktivno sudjelovao pri osnivanju privremenog odbora Hrvatske demokratske zajednice u Australiji (1989), a za Domovinskoga rata u prikupljanju humanitarne pomoći za Hrvatsku, organizaciji javnih demonstracija te na međunarodnom priznanju Hrvatske. Organizator je godišnjih komemoracija bleiburškim žrtvama i Križnoga puta. Autor je više političkih članaka, pisao je o radu hrvatskih društvenih i političkih organizacija u Zapadnoj Australiji. Bio je član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine, kao i predstavnik Australije (2013-2017). Živi u Australiji i uživa s unucima.

U Santiagu potpisan Sporazum o suradnji između Čileanskoga papinskog katoličkog sveučilišta i Društva hrvatskih književnika

2022-12-04T16:52:00.000-08:00

U Santiagu potpisan Sporazum o suradnji između Čileanskoga papinskog katoličkog sveučilišta i Društva hrvatskih književnika

U okviru međunarodne suradnje Društva hrvatskih književnika i uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo predsjednica Povjerenstva za književne veze DHK-a Željka Lovrenčić od 13. do 19. studenog boravila je u Santiagu.

Gostovala je na Fakultetu za književnost Čileanskoga papinskog katoličkog sveučilišta kamo ju je pozvao dekan, akademik Patricio Lizama Amestica. Tu se susrela sa zamjenicom dekana Rosom Maríjom Lazo te s profesorima koji predaju književno prevođenje - voditeljem Odjela za prevođenje Carlesom Tebéom, Leticijom Goellner i Pablom Saavedrom. Razgovarala je sa studentima prevođenja i u okviru seminara naslovljenog „Razgovori na temu književnog prevođenja“ održala predavanje o hrvatsko-čileanskim književnim vezama. Uz nazočnost veleposlanice RH Mire Martinec i diplomatskog atašea Marte Tomić, potpisan je Sporazum o suradnji između Čileanskoga papinskog katoličkog sveučilišta i Društva hrvatskih književnika. U ime gđe Maríje Loreto Massanés Vogel, prorektorice Čileanskoga papinskog katoličkog sveučilišta zadužene za ekonomske poslove i predsjednika DHK-a Zlatka Krilića, potpisali su ih Patricio Lizama Amestica i Željka Lovrenčić.

Dana 15. studenog Lovrenčić je u Iberoameričkoj zakladi uz dopredsjednika Iberoameričke zaklade i rektora sveučilišta u Asuncionu Joséa Enriquea Schrödera, predstavila prijevod pjesničke zbirke Teodora Elssake „Bljesak munje“ koju je u njenom prijevodu 2019. objavio Istarski ogranak DHK-a i uredio Boris Domagoj Biletić. Na događaju je bio prisutan veliki broj osoba iz čileanskih književnih, kulturnih i znanstvenih krugova među kojima valja istaknuti predsjednika Čileanske akademije za jezik Guillerma Sotoa Vergaru, ravnatelja Čileanske nacionalne knjižnice Pedra Pabla Zegersa, glasovitoga japanskog slikara rođenog u Santiagu koji je naslikao niz slika s temama iz Elssakinih pjesama Roberta Hayashija, skladatelja Alexandera Elssaku, sopranisticu Esperanzu Restucci, Martu Tomić, Guillerma Mimicu… Arhitektica i slikarica te direktorica Iberoameričke zaklade Aramí Elssaca uručila je Željki Lovrenčić priznanje te udruge za uspješno njegovanje kulturnih veza između zemalja Latinske Amerike i Hrvatske.

U četvrtak 17. studenog na Hrvatskome je stadionu održano svečano predstavljanje knjige Chile Croacia * 30 años de sólida amistad (Čile Hrvatska * 30 godina čvrstog prijateljstva). Na predstavljanje na kojemu se okupio veliki broj ljudi među kojima su, između ostalih, bili veleposlanica RH u Čileu NJ. E. Mira Martinec i svi djelatnici Veleposlanstva, pripadnici hrvatske zajednice i čileanski književnici Diego Muñoz Valenzuela, Christian Montes Capó, Carmen Troncoso, Ximena Troncoso, Nicoló Gligo i Patricia Štambuk, govorili su Mira Martinec, Željka Lovrenčić i posebno nadahnut predsjednik Udruženja stručnjaka i poduzetnika hrvatskih korijena, književnik Guillermo Mimica. Preko video veze nazočnima se obratio i prvi hrvatski veleposlanik u Čileu g. Frane Krnić te sadašnji čileanski veleposlanik u Republici Hrvatskoj NJ. E. Christián Streeter.

U petak 18. studenog Željka Lovrenčić se u Društvu čileanskih književnika susrela sa sadašnjim predsjednikom Društva čileanskih književnika Davidom Hevijom i bivšim predsjednicima te udruge Robertom Riverom i Reynaldom Lacámerom te s predsjednikom čileanskog PEN-a Germánom Rojasom s kojima je razgovarala o mogućnostima suradnje s Društvom hrvatskih književnika.

Tekst i fotografije: Marija Tomić

Održan 27. forum hrvatskih manjina

2022-11-26T14:08:00.001-08:00

Održan 27. forum hrvatskih manjina

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu održan je 27. Forum hrvatskih manjina u novoobnovljenoj od potresa zgradi Hrvatske matice iseljenika. Forum je svečano otvorio premijer Andrej Plenković…

Tekst i fotografije: Snježana Radoš

U Zagrebu je 25. studenog 2022. održan u organizaciji Hrvatske matice iseljenika 27. po redu Forum hrvatskih manjina kojeg je otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković u nazočnosti brojnih visokih uzvanika te najuglednijih predstavnika hrvatskih manjinskih zajednica iz 12 zemalja europskoga susjedstva. Tema je ovogodišnjeg foruma „Mediji i hrvatske manjinske zajednice. Kako se predstavljamo? Kako nas predstavljaju?“.

Mediji imaju važnu ulogu u stvaranju predodžbe o hrvatskim manjinskim zajednicama kako unutar njih samih, među većinskim narodom i dominantnom kulturom unutar koje višestoljetno žive tako i u Hrvatskoj, matičnoj zemlji. Medijsko posredovanje informacija javnostima s obje strane svakovrsnih granica o manjinskim skupinama bitno utječe na izglede neke zajednice kako danas tako i u budućnosti. Osobito su bitni vrijednosni stavovi koji se posredno ili neposredno putem medija upućuju kako manjinskoj zajednici tako i većinskom okruženju.

„Došao sam da vam iskažem potporu, i da potvrdimo zajedničke napore da u vremenu naše odgovornosti za upravljanje Hrvatskom učinimo još više na povezivanju svih Hrvata diljem svijeta“ – rekao je predsjednik Vlade, dok je osvrćući se na temu Foruma naglasio kako ovo digitalno doba moramo iskoristiti na najbolji mogući način kako bi dodatno emancipirali sve teme koje su vezane za hrvatske manjine u nama susjednim zemljama.

Sve prisutne je srdačno pozdravio domaćin - ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić i konstatirao kako je „sve u društvu, u zajednici, pa čak i u prirodi koncipirano na način da je prilagođeno većini, i da je na nama da probamo pozicije manjina učiniti boljim, lakšim, funkcionalnijim i na taj način učiniti ovo društvo pravednijim. Hrvatske nacionalne manjine iz zemalja srednje i jugoistočne Europe u suvremeno doba imaju na materinskome jeziku tridesetak novina, časopisa i drugih serijskih publikacija u klasičnom i elektroničkom obliku te na internetu, podsjetio je profesor Marić, dodavši kako je posebna prednost što su svi medijski ljudi u manjinskim glasilima izvan RH, svi urednici i urednice, novinari i novinarske dvojezični ljudi s odličnom humanističkom naobrazbom budući da djeluju u višekulturnome i višejezičnome prostoru srednje i jugoistočne Europe u kojemu se s hrvatskim dodiruje 12 europskih jezika (talijanski, njemački, slovenski, mađarski, češki, slovački, srpski, crnogorski, makedonski, rumunjski, bugarski, albanski…). Uz brojne uglednike i predstavnike svih hrvatskih medija, radu 27. foruma hrvatskih manjina nazočio je predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika Milan Kovač s članovima UV književnikom Hrvojem Hitrecom i dr. sc. Vjekoslavom Jelečem.

Izaslanica predsjednika Zorana Milanovića Melita Mulić, prenoseći srdačne pozdrave Predsjednika, govorila je o medijima kao poveznici našeg raspršenog naroda. „Cilj je da manjina bude prisutna u hrvatskoj javnosti kao integralni dio hrvatskoga naroda: Koliko će vas cijeniti Republika Hrvatska, toliko će vas cijeniti i države u kojima živite,“ naglasila je izaslanica predsjednika Milanovića.

„Potpora Hrvatima u svijetu nikada nije bila snažnija, kao ni naša globalna vidljivost: ostvarili smo sve vanjskopolitičke ciljeve - rekao je na otvorenju stručnoga skupa ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.

Uvodno izlaganje 27. foruma održali su čelni urednici Glasa hrvatske i međunarodnog programa Hrvatske radio televizije namijenjenog Hrvatima izvan domovine i to glavni urednik Ivo Kujundžić, te urednica I renomirana novinarka Tanja Rau kao i Doris Vrandečić, čija je urednička i novinarska dionica vezana više uz dokumentaristiku hrvatskoga iseljeništva i manjina na HRT-u – koja u zadnje vrijeme oduševljava publiku domaćeg javnog servisa.

Većina naših manjinskih novinara diči se i vještinama vezanim uz sveprisutnu medijsku konvergenciju, a Kujundžić i Rau su ih pozvali da se priključe još intenzivnijoj obuci u Hrvatskoj radio televiziji, čiji su djelatnici spremni pomoći im u što boljim odnosima s javnošću u domicilnim sredinama i u matičnoj zemlji, čemu koristan prinos daju i mediji Hrvatske matice iseljenika (trojezični portal HMI, časopis Matica i godišnjak Hrvatski iseljenički zbornik). Stručni voditelj 27. foruma hrvatskih manjina mr. sc. Marin Knezović, najzaslužniji je za kvalitetan rad ovog dugovječnoga skupa koji svakogodišnje doprinosi afirmaciji manjinske tematike, rješavajući izazove s kojima se naše manjine susreću u europskome susjedstvu – uključujući medijsku živost s obje strane granice.

Poticajna izlaganja održali su urednici manjinskih medija iz Italije, Austrije, Mađarske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Rumunjske, dok je izlaganje Radoslava Jankoviča iz Slovačke (koji je istodobno imao godišnju skupštinu) pročitao predsjednik HKD-a i Savjeta za hrvatsku narodnu grupu dr. Stanko Horvat, ugledni gradišćanskohrvatski predstavnik i nakladnik.

Rad 27. foruma hrvatskih manjina s posebnom je pozornošću pratio i predsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH gospodin Ivan Gugan, založivši se za jačanje medijske konvergencije i simbiozu klasičnih medija i društvenih mreža, te snažniju afirmaciju simetrične dvojezičnosti među medijskim hrvatskih aktivistima izvan RH, temeljem i vlastite dvodesetljetne karijere na Mađarskoj televiziji.

Radu skupa dali su prinos i znanstvenici Instituta za migracije i narodnosti te Filozofskoga fakulteta iz Zagreba, čije je stručnjake predstavljala dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, tumačeći na koji način manjinski mediji doprinose pouzdanosti znanstvenih etnografskih istraživanja hrvatskog kulturnog naslijeđa na tlu srednje i jugoistočne Europe, gdje su njezini asistenti i studenti već polučili visok rezultat u vidu peteroknjižja etnografske baštine vojvođanskih Hrvata.

Izdvajamo, premijer Plenković je na 27. Forumu naveo kako je „Vlada od 2016. učetverostručila proračun Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, a povrh toga brojni drugi resori financiraju projekte Hrvata koji žive izvan domovine. "To činimo sa snažnim uvjerenjem da moramo i dalje raditi na onoj temeljnoj tezi prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske i povezivanju svih Hrvata gdje god živjeli, zato što je to važno za naš opstanak i za koheziju nacionalnoga bića", poručio je premijer Plenković.

S te je strane, dodao je, uloga medija, osobito specijaliziranih programa Hrvatske radiotelevizije, posebno važna, kao i medija Hrvata izvan Hrvatske, a koje hrvatska država kontinuirano podupire. S obzirom na izrazito visoki stupanj zaštite manjinskih prava u Hrvatskoj, premijer Plenković ističe kako na isti način treba podizati stupanj zaštite Hrvata koji žive u drugim zemljama. Zahvalivši Hrvatskoj matici iseljenika, istaknuo je kako ta organizacija, sa sedamdeset jednu godinu tradicije, u kontinuitetu sustavno radi i upotpunjuje sve ono što se radi na razini izvršne vlasti.

Usto, osvrnuo se i na najnovije podatke Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a u trećem kvartalu od 5,2 posto. " Sve je to na tragu Vladinih procjena da bi rast ove godine trebao biti oko 5,7 posto ukupno. Ovakav rast za treći kvartal, s obzirom da je i prošle godine treći kvartal bio visok, je očekivan i dobar. To je zasigurno ohrabrenje funkcioniranju hrvatskog gospodarstva", kazao je premijer Plenković zahvalivši hrvatskim poduzetnicima koji su svojim aktivnostima pridonijeli jačanju hrvatskog gospodarstva.Podsjetio je da je Vlada kombinacijom adekvatnih, snažnih i sveobuhvatnih mjera nakon Covid krize očuvala radna mjesta, pomogla gospodarstvu, radnicima, ali i najugroženijima.

Kada se to stavi u kontekst skorog članstva u europodručju i Schengneskom prostoru, ali i najvećeg investicijskog rejtinga Hrvatske ikad, onda se može reći da u novu godinu, unatoč brojnim izazovima, ulazimo snažni i sigurni efekt da zajednički možemo prebroditi krize, osigurati gospodarski rast, očuvati socijalnu koheziju i ostaviti prostora za snažne mjere pomoći onima kojima će one biti potrebne, poručio je predsjednik Vlade.

Nadalje, ministar vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman, nadovezao se na premijerove riječi, ističući velik doprinos manjinskih organizacija hrvatskoga predznaka razvitku međudržavnih i dobrosusjedskih odnosa RH i svih 12 zemalja u kojima živi hrvatska manjina. Pohvalio se da većinu izlagača i osobno poznaje, što je znak i zalog kvalitetne i kontinuirane međudržavne suradnje i da su manjine mostovi prijateljstva i suradnje u svim granama ljudske djelatnosti.

Državni tajnik Središnjeg državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, nazočnima se obratio i kao izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića.

„Koliko je tema medija važna u životima svih nas, svjedočimo svaki dan. Većina od nas liježe i budi se uz medije, bili oni tradicionalni, poput radija, televizije i raznih tiskovina, ili suvremeni, novi mediji – teško bi nam bilo i zamisliti život bez njih. A ono što vrijedi za većinu, skoro uvijek još i više vrijedi za manjinu – način i kvaliteta funkcioniranja manjinskih medija jedan je od pouzdanih pokazatelja razine ostvarenosti manjinskih prava u pojedinoj državi“, kazao je Milas. „Upravo zato je, prema Milasovoj ocjeni, pitanje osiguravanja medija na manjinskome jeziku (i pismu ako je različito) uvijek jedno od najvažnijih pitanja svake manjine, pa tako i naše hrvatske u 12 europskih država te jedna od ključnih tema na različitim bilateralnim susretima“.

Jedan od učinkovitih bilateralnih okvira su međuvladini mješoviti odbori za zaštitu nacionalnih manjina, od ukupno četiri koje imamo, osobito dobro funkcionira onaj s Mađarskom, koji su i OESS i Vijeće Europe višekratno predstavili kao primjer najbolje europske prakse i čija će se 16. sjednica održati ovih dana prosinca u Budimpešti, a već sad možemo biti sigurni da ćemo ondje razgovarati o informiranju i medijima te da će i Hrvatski glasnik i Új Magyar Képes Újság biti važan dio Zapisnika i preporuka dvjema vladama, dodao je državni tajnik Zvonko Milas.

Nazočne visoke dužnosnike iz RH i manjinskih zajednica te predstavnike manjinskih medija i medija iz RH državni je tajnik Milas podsjetio na dva važna iskoraka poduzeta prije pet godina, koji su se pokazali vrlo uspješnim i na kojima nastavlja Ured raditi s punim intenzitetom. „Riječ je o potpori projektima od strateškog značaja i posebnoj upisnoj kvoti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine i hrvatskoga iseljeništva“.

Usto, podsjetio je državni tajnik Milas, kako Vlada Republike Hrvatske na zahtjev i prema projektu Hrvatskoga nacionalnoga vijeća Republike Srbije 2018. godine osigurala značajna sredstva za kupnju zemljišta u Subotici te je 2019. taj projekt – Izgradnju Hrvatske kuće u Subotici, budućeg središta triju ključnih institucija hrvatske zajednice u Republici Srbiji – Hrvatskom nacionalnom vijeću, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata i Novinsko-izdavačkoj ustanovi „Hrvatska riječ“ proglasila projektom od strateške važnosti, dodavši i Institucionalno osnaživanje hrvatske zajednice u Republici Srbiji, rekao je Milas.

Nadalje, od 2020. godine projektima od strateške važnosti proglašeni su -prema riječima državnoga tajnika - i projekti Potpora Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, uz HNK u Mostaru jedinom profesionalnom hrvatskom kazalištu izvan Republike Hrvatske, Potpora Radiju hrvatske nacionalne manjine – Radio Duxu, jedinom elektroničkom mediju Hrvata u Crnoj Gori te Potpora Hrvatskim novinama iz Željeznog, tjedniku gradišćanskih Hrvata s bogatom tradicijom od 113 godina izlaženja, najdulje od svih časopisa na hrvatskome jeziku. Prema ocjeni državnoga tajnika Milasa: „Ovi projekti imaju vrlo veliki doseg, značahjno doprinose razvoju hrvatskoga identiteta i jasno svjedoče o čvrstim vezama s matičnom domovinom Hrvatskom“.

Zalaganjem Središnjeg državnog ureda, uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja, i velikim razumijevanjem hrvatskih visokih učilišta ispunjen je jedan od najvažnijih ciljeva, kazao je državni tajnik, koji su u mnogim razgovorima isticali predstavnici hrvatske nacionalne manjine – osigurana je posebna upisna kvota na hrvatskim visokim učilištima. Sveučilište u Zagrebu osiguralo je pripadnicima hrvatske nacionalne manjine i hrvatskoga iseljeništva posebnu upisnu kvotu za upis u studijske programe u akademskoj godini 2018./2019.

Program se kroz godine uspješno nastavio i razvio, tako da je za ovu akademsku godinu sedam visokih učilišta (Sveučilište u Zagrebu, Hrvatsko katoličko sveučilište, Sveučilište u Osijeku, Sveučilište Sjever, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Zadru i Veleučilište u Vukovaru) otvorilo svoja vrata mladim Hrvatima izvan Republike Hrvatske i pružilo im mogućnost upisa željenog studijskog programa u domovini svojih predaka u posebnoj upisnih kvoti. Treba reći da je dosad studij upisao 101 student iz 18 država, najviše iz Srbije, potom iz Njemačke, a značajan broj studenata dolazi i iz Mađarske, Argentine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, naglasio je državni tajnik Milas, dodajući da se u okviru spomenutih sveučilišta može studirati u RH i komunikologija i novinarstvo.

U daljnjem izlaganju Milas je istaknuo posebnu naklonost Središnjeg državnog ureda prema mladima, ističući kako je ulaganje u djecu i mlade ključ opstojnosti i razvoja svakoga društva i svake zajednice, i svake države, zaključivši kako nas izuzetno veseli kad doznamo za brojne uspjehe koji oni postižu, prije svega u području obrazovanja i kulture, ali i u svim drugim područjima društvenog života. „Jako nas veseli kad ih i osobno susretnemo i upoznamo, ali i kad iz medija doznamo kako su mladi Hrvati iz Karaševa boravili u Zagrebu, mladi Hrvati iz Janjeva u Dubrovniku, mladi Hrvati iz Pečuha u Vukovaru, mladi Hrvati iz Molisea u Bratislavi ili mladi Hrvati iz Skopja u Subotici. Zbilja je iznimno važno da što više i što češće dolaze u domovinu, kao i da se međusobno posjećuju i susreću, ali i da mediji to zabilježe, da to bude važna vijest. Treba nam takvih lijepih i pozitivnih vijesti: o ostvarenim vrijednim projektima, uspješnim studentima upisanima u posebnoj kvoti, partnerstvima škola, o umjetnicima, sportašima, povezanosti među Hrvatima gdje god živjeli“.

Prenoseći pozdrave predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, državni je tajnik podsjetio kako su u Jandrokovićevu mandatu ostvareni značajni pomaci u političkim međudržavnim odnosima spram parlamenata u čijim državama žive građani hrvatskih korijena. Tako su organizirane brojne tematske sjednice i sjednice Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske pa se i u Hrvatskome saboru pokazala velika otvorenost za pitanja svih Hrvata izvan Hrvatske, u kojem god statusu bili: kao konstitutivni hrvatski narod u Bosni i Hercegovini (uz sve razlike, od Posavine do Hercegovine, i od zapadne do istočne Bosne), kao hrvatska nacionalna manjina u 12 europskih država (uz sve razlike koje su često veće unutar jedne, nego u različitim državama) te hrvatsko iseljeništvo (koje je posve heterogeno po različitim kriterijima). Riječju, Hrvatski sabor u glavnome gradu svih Hrvata, ma gdje živjeli, postao je mjestom gdje se kreira i ujedno afirmira suvremeno hrvatsko zajedništvo na globalnoj razini, poručio je Milas.

U raspravi na Forumu su sudjelovale i predstavnice Ministarstva kulture i medija ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Jasna Vaniček-Fila i načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Mirjana Ana Maria Piskulić, naglasivši kako Ministarstvo kulture i medija RH u svom djelokrugu rada potiče kulturne programe namijenjene pripadnicima hrvatskoga naroda u drugim zemljama. Ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Jasna Vaniček-Fila u sklopu tematske rasprave na forumu, istakla je važnost zakonskog okvira, naglasila je kako i Zakon o medijima te Zakon o elektroničkim medijima svojim odredbama potiču proizvodnju programa i sadržaja kojim se ostvaruje pravo na javno informiranje i na obaviještenost svih Hrvata izvan Republike Hrvatske, što je definirano kao sadržaj od javnog interesa. Govoreći o javnome servisu istaknula je da je Ugovorom između Hrvatske radiotelevizije i Vlade RH kao jedan od misijskih ciljeva navedeno i promicanje povezivanja Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH, što se temelji na odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.

Na 27. forumu hrvatskih manjina doneseni su zaključci temeljem rasprave, koji definiraju glavne ciljeve skupa: obrazovanje novinara, komunikologa, povezivanje javnog servisa s manjinskim medijima u RH i u domicilnim sredinama 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe u kojima višestoljetno živi hrvatska manjina.