Stručnjaci iz domene veksilologije su zamijetili da se na zastavama javljaju razne boje, ali da su to najčešće crvena, bijela i plava. Iako su neke zastave vrlo živopisne na njima nema ljubičaste. Doduše ljubičasta se javlja samo u nekoliko slučajeva od ukupno 254 zastave koje su registrirane u svijetu. Zanima li vas zašto je tome tako – nastavite s čitanjem.
Postojana boja koja dugo smrdi
Ovaj fenomen se može objasniti dvama razlozima. Prvi je razlog vezan uz skupoću ljubičaste boje koja se dobivala i još uvijek dijelom dobiva od žlijezde tropskog morskog puža. Žlijezda puža vrste Murex smještena je iza rektuma. Iako ova boja ne blijedi tijekom vremena – užasno smrdi, i to dugo nakon što proces bojenja završi. Za proizvodnju grama tirkizno ljubičaste boje potrebno je 10 000 puževa. Njih je potrebno dakako izvući iz mora. Uz to su koncentrirani na određenim područjima poput istočnog Sredozemlja, što znači da nije lako doći do ovih puževa. Neovisno o tome prvi su ljubičastu boju proizvodili još drevni Feničani koji su živjeli na teritoriju današnjeg Libanona. Oni su bili vješti trgovci pa su ovo boju uspješno proširili tadašnjim svijetom. Kasnije su ovu boju preko Kartažana objeručke prihvatili i Rimljani i to kao znak visokog status. Zapravo je boja postala globalno poznata kao boja onih koji su bezobrazno bogati.
Neuspjeli eksperiment
Tradicionalna proizvodnja ljubičaste bila je uobičajena sve do slučajnog otkrića sintetičke ljubičaste boje. Mladi kemičar William Henry Perkin pokušao je još kao osamnaestogodišnjak sintetizirati kinin destilacijom smeđeg ugljena. Zbilo se to 1856. godine. Cilj mu je bio pronaći lijek za malariju. No, to mu nije pošlo za rukom i kada je krenuo alkoholom obrisati posljedice svog neuspjeha dobio je prekrasnu varijantu ljubičaste boje. Bio je to početak proizvodnje sintetičkih boja.
Ljubičasta boja je potom postala iznimno popularna, a njezinoj popularnosti doprinijela je i kraljica Viktorija. Iako viktorijansko doba zamišljamo kao bezbojno vrijeme, tome nije bilo tako i upravo je kraljica Viktorija najbolja potvrda tome. Naime, kraljica Viktorija je toliko voljela boje da su je suvremenici uspoređivali s božičinim drvcem. Drugi razlog zašto se ova boja rijetko javlja na zastavama je ta što su zastave uglavnom dizajnirane prije široke upotrebe ljubičaste boje. Njezina masovna upotreba počela je krajem 19. stoljeća. Perkin je vrlo brzo nakon svog izuma postao milijunaš.
Na kojim se zastavama nalazi ljubičasta?
Ljubičastu boju ima nekoliko zemalja. U tom popisu se obično spominju: Nikaragva, Domenika i Brazil. Jedina zemlja za koju kažu da je ovu boju počela koristi prije izuma sintetičkih boja – je srednjoamerička država Nikaragva. Njezina se zastava datira u 1823. No, ova boja na zastavi nije svima lako prepoznatljiva. Nalazi se, kažu, u vanjskoj traci duge.
Tu je i zastava isto tako srednjoameričke države Dominike koja na sebi ima ugroženu papigu s nedvojbeno ljubičastim prsima, a koja se datira u 1978. Ovako kasni dizajn zastave Dominike s ljubičastom ne iznenađuje. Za vrijeme Druge Španjolske Republike u razdoblju između 1931. i 1971. egzistirala je ljubičasta i na ovoj zastavi. No, kao i u prethodnom primjeru ova se upotreba ljubičaste bazirala na jeftinijoj i jednostavnijoj kemiji. Među novijim zastavama koje nose ovu boju je i jedna od zastava Bolivije koja je usvojena 2009., a koja predstavlja domorodačke narode. Potražite i sami zastavu Nikaragve, pa nam javite da li ju vidite i prepoznajte kao ljubičastu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
