Da portreti nisu uvijek dobar poklon pokazao je primjer britanskog premijera Winstona Churchilla. Njemu je parlament uoči 80. rođendana odlučio pokloniti portret, preciznije njegovu izradu. Za tu je prigodu angažiran cijenjeni britanski poslijeratni umjetnik Graham Sutherland. No, cijeli ovaj projekt se pokazao velikom pogreškom kako za Churchilla tako i za slikara. Naime, u angažiranju umjetnika pogrešno se krenulo od slikara koji je tada bio u modi. On je izrađivao realistične portrete, koji nikada nisu bili laskavi već su osobu prikazivali takvu kakva je. Churchill je tada već bio načeta zdravlja i prilično mrzovoljan. Sam je pak naginjao više idealiziranim portretima. Kada su se po prvi puta sreli Churchill i angažirani umjetnik, političar je pitao slikara iduće: “Kako ćeš me naslikati? Kao kerubina ili buldoga?” Sutherland je odgovorio: “U potpunosti ovisi o tome što mi pokažete gospodine.” Naime, Churchill je u javnosti slovio za buldoga po izgledu i temperamentu.
Churchill kao “veličanstvena ruševina”
Portret je Sutherland radio nekoliko mjeseci i njegovoj završnici prethodilo je više skica i studija. Ne zna se koliko je studija Sutherland napravio, no na osnovu njih i fotografija stvorio je konačnu sliku. Parlamentarci su imali namjeru portret objesiti u parlamentu, no to se nije nikada dogodilo. Tijekom slikanja između Churchilla i Sutherlanda se razvilo prijateljstvo i odnosi su im bili vrlo srdačni. Churchill je u više navrata pokušao vidjeti portret tijekom slikanja, no umjetnik mu to nije nikada dozvolio. Tjedan dana prije službene ceremonije predaje portreta slikar je portret pokazao prvo Churchillovoj supruzi Clementine, a zatim i samom premijeru. Kasnije je Churchill opisao sebe na portretu kao poluludog. Toliko je bio ozlojeđen da je smatrao da sama slika u sebi ima i neku urotničku konotaciju. Stvar je tome da je Churchill na portretu prikazan kao “ruševina”, zapravo “veličanstvena ruševina”, kako je izjavio cijenjeni povjesničar umjetnosti Simon Schama 2015.
“Slika i prilika moderne umjetnosti”
Naime, parlament je planirao odati Churchillu počast za dugotrajnu uspješnu službu, ceremonijom koja je organizirana u Westminster Hallu 30. studenog 1954. Churchill je tada održao kratki govor u kojem je rekao da je portret: “slika i prilika moderne umjetnosti” što je bilo ironično s njegove strane. Nakon toga je uslijedila salva smijeha jer su svi već znali da Churchill mrzi portret. Slika je potom završila u podrumu Churchillove ladanjske kuće Chartwell u Kentu. Bilo je očito da je slika dodatno narušila Churchillov duševni mir, pa je njegova zaštitnički nastrojena supruga odlučila riješiti se portreta jednom zauvijek. U tome joj je pomogla tajnica Grace Hamblin. Hamblin je uz pomoć svog brata organizirala uništenje “maliciozne” slike. Naime, slika je spaljena prikladno na lomači jer je portret prozvan “osmrtnicom na slici”. Do danas je preživjela jedna studija ovog portreta, koja prikazuje nešto drugačijeg Churchilla. Na njoj je on zamišljen i djeluje ranjivo, dakle nema onaj obol buldoga. Možda bi mu se ova studija da je razrađena i svidjela jer je želio da ga javnost percipira na manje grub način.
Jedina dobra stvar za umjetnika u cijeloj priči bila je velika zarada. Bila je to suma od 1050 funta, što bi u današnjim omjerima iznosilo između 30 000 i 40 000 tisuća funta. Sigurni smo da bi umjetnik odustao od ovog posla samo da je znao koliko će mu neugodnosti donijeti. Konkretnu je studiju umjetnik kasnije poklonio trgovcu umjetnina Alfredu Hechtu koji je sliku ostavio sadašnjem vlasniku, a koji ju je dao na prodaju aukcijskoj kući. Slika je prodana na aukciji aukcijske kuće Sotheby´s u Londonu 6. lipnja 2024. Očekivana cijena je bila između 500 000 i 800 000 funta, a slika je na kraju prodana za 660 000 funta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
