Iako bi većina žena dala sve na svijetu da izgleda poput austrijsko-američke glumice Hedy Lamarr, ona sama nije bila tog mišljenja. Stereotipna fraza “lijepa i glupa” bila je tada tako raširena da se uvijek morala i kao uspješna glumica boriti s predrasudama koje je itekako osjetila na svojoj koži. Muškarci su je privatno i profesionalno vidjeli samo kao praznoglavu ljepoticu. Hedy je vladala Hollywoodom od kasnih 30-ih do ranih 50-ih prošlog stoljeća. Unatoč velikoj slavi nije bila zadovoljna svojim glumačkim angažmanima jer su likovi koje je glumila bili stereotipni i vrlo plošni. Bile su to dekorativne uloge u scenarijima koji su svijet prikazivali u crno-bijeloj varijanti. U početku su je redatelji “tješili” da čak ne mora biti dobra glumica da bi uspjela i da za to mora biti samo lijepa, a što je i bila. Takav pristup rezultirao je njezinim nezadovoljstvom koje je iz godine u godinu bivalo sve veće.
Neočekivana kći
Zahvaljujući svojoj ljepoti koja je bila gotovo zasljepljujuća, postala je modna ikona svog vremena. Na njezinoj pojavi temeljio se lik Disneyeve Snjeguljice, kao i originalne stripovske Žene mačke. Hedy je bila poznata po svom glamuroznom izgledu koji je podrazumijevao elegantnu odjeću, savršenu kosu koja je padala u mekim valovima i besprijekornu šminku koja je isticala mramorni ten. Njezina frizura utjecala je velikim dijelom na modu onog vremena, baš poput Rachelice u 90-im prošlog stoljeća.
Neočekivana privilegirana kći rođena je u Beču 9. studenog 1914. godine u dobrostojećoj židovskoj obitelji. Dolazak Hedy na svijet bio je pravo iznenađenje jer je njezina obitelj očekivala sina pa je već imala za njega spremno ime. Sin se trebao zvati George, ali neočekivanoj kćeri, čini se, sklepali su novo ime na brzaka koje se pokazalo kompliciranim za izgovor. Zbog toga je Hedwig Eva Maria Kiesler postala vrlo brzo samo Hedy. Bila je jedino dijete svojih obrazovanih roditelja.
Privilegirano odrastanje
Otac Emil bio je direktor Bečke banke sa snažnim interesom za tehniku i znanost. Svoje je interese dijelio s kćeri kada već nije imao sina. Hedy je uz oca saznala puno toga o motorima s unutrašnjim sagorijevanjem i uopće tehnikalijama koje su obično više zanimale muški svijet. Da je bila prava kći svog oca pokazuje i to što je u dobi od pet godina bila kadra rastaviti bilo što, kako bi vidjela i shvatila način na koji stvari funkcioniraju. I dok je otac poticao njezin intelekt u tehničkom smislu, majka Gertrude je, kao koncertna pijanistica koja je odustala od karijere zbog majčinstva i braka, bila zadužena za umjetničku naobrazbu kćeri. Mala Hedy se odmalena bavila baletom i svirala klavir. Bila je pravo privilegirano dijete koje je odraslo okruženo privatnim učiteljima. U tinejdžerskoj dobi već je govorila četiri jezika i pokazala da se ulaganje u nju prilično isplatilo. U svojoj autobiografiji Hedy je zabilježila da je bila pravo “ružno pače” u djetinjstvu, no njezine fotografije iz dječje dobi to jasno opovrgavaju i samo upućuju na to da je ili bila lažno skromna ili je sebe vidjela u potpuno krivom svijetlu. Rano je osvijestila svoju seksualnost kroz prva ugodna seksualna iskustva sa ženskim svijetom. Naprotiv početna iskustva s muškarcima bila su potpuno drugačijeg predznaka, no nisu joj omrznula muški rod.
Glumica od svojih početaka
U tinejdžerskoj dobi napustila je privatnu školu u Švicarskoj i odlučila krenuti u smjeru sedme umjetnosti zbog čega je upisala satove glume. Otac je kao i uvijek podržao njezinu odluku, pa joj je tada rekao “Ti si glumica otkad si bila beba.” Kada je vidjela da se u najvećoj austrijskoj produkcijskoj kući tog vremena Sascha Filmu traži scenaristica nije oklijevala da se prijavi. Problem je bio u tome što je bila maloljetna, a istovremeno nestrpljiva, pa je krivotvorila potpis majke ne bi li dobila željeni posao. Nije trebalo dugo da svi vide da pred sobom imaju pravi nebrušeni dragulj. Da je kojim slučajem Hedy bila muškog spola vjerojatno bi njezin životni put izgledao drugačije te bi je odveo prije u ekonomske ili inženjerske vode. Nakon zapošljavanja brzo je dobila prvu sporednu ulogu u filmu “Novac na ulici”. Zahvaljujući činjenici da ju je zamijetio najpoznatiji njemački redatelj iz razdoblja ranog filma Max Reinhardt otvorila su joj se naglo vrata Berlina. Berlin je u to vrijeme bio žila kucavica europske filmske industrije. Unatoč gospodarskoj krizi golemih razmjera u Njemačkoj su se još uvijek snimali filmovi. Hedy je u Berlin stigla 1931. godine sa samo sedamnaest ljeta.
Uloga s našim Zvonimirom Rogozom
Počela je prvo raditi na kazališnim daskama, a brzo je dobila ulogu u kontroverznom filmu “Ekstaza” 1933., koji joj je poslužio kao odskočna daska u karijeri. Iako je taj film bio pokretač velikih promjena u njezinom životu istovremeno je imao negativne učinke na njezinu glumačku karijeru jer joj je uloga za ono vrijeme bila skandalozna. Dio kritičara je ovaj film ocijenio kao umjetnički, a dio pak kao pornografski. Film je snimljen u Pragu, a govorio je o mladoj supruzi koja traži izvan braka ono što ne može dobiti u njemu. U ulozi nešto starijeg Hedynog supruga pojavio se naš Zvonimir Rogoz. Redatelj filma “Ekstaza” Gustav Machaty gledao je Rogoza u jednoj predstavi u Pragu i odlučio ga je angažirati za ulogu Emila, starijeg supruga mlade djevojke koju je portretirala Hedy. Kada se Rogoz u starosti prisjećao lijepe glumice rekao je da je u kontaktu s njom saznao da joj je baka bila iz Varaždina, što znači da je lijepa Hedy imala i hrvatske korijene. Ondašnju publiku šokirale su napose dvije filmske scene “Ekstaze”, jedna u kojoj Hedy trči gola kroz šumu, i druga kada je kamera prikazala njezino lice tijekom orgazma. Hedy je u svojoj autobiografiji otkrila da je njezin izraz lica bio posljedica redateljevih intervencija u kojima ju je on, navodno, nimalo sofisticirano ubadao pribadačama u stražnjicu.
Zbog ovih recimo eksplicitnih scena film je bio zabranjen u Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, a i sam papa se oglasio po tom pitanju i preporučio vjernicima da ne gledaju ovaj sablažnjiv film.
Nastavlja se…
Piše: Sonja Kirchhoffer
