“On je čovjek koji zna sve i neće umrijeti nikada”, rekao je filozof Voltaire o misterioznom grofu St. Germainu, kojeg nazivaju i vampirom iz Louisiane. Smatra se da je ovaj gospodin rođen 1710. te da je umro osamdeset četiri godine kasnije no, prema mnogim svjedočanstvima, viđen je godinama nakon navodna posljednjeg izdisaja.
Bio je to poprilično neobičan čovjek. Govorio je čak šest jezika, svirao violinu i obožavao umjetnost, a vjeruje se da je kao alkemičar pretvarao metal u zlato pa čak i “uzgajao” dijamante. Njegova glatka blijeda koža uvijek je bila ista, kao da ni dana nije ostario, i vječno živio u svojoj najljepšoj verziji.
St. Germain je bio istinski svjetski putnik, a u svakoj je zemlji pripremao raskošne zabave. Iako se na koncu skrasio u dvorcu princa Hessea u Njemačkoj i tamo preminuo, prema nekim zapisima ta je osmrtnica lažirana, a alkemičar je odlučio otputovati na Zapad i propovijedati o svojim duhovnim dosezima. Jedna od postaja mu je bio New Orleans.
Otprilike dvije stotine godina nakon “smrti” Jacquesa St. Germaina, u Ulicu Royal u New Orleansu doselio se stanoviti Jacques St. Germain, imigrant iz južne Francuske. Baš poput svoga davno “preminulog” imenjaka i prezimenjaka, priređivao je glamurozne zabave, a ljudi su ga opisivali kao šarmantnog i duhovitog, ali i pomalo čudnog. Njegovi gosti, krema grada, spominjali su kako je u detalje opisivao događaje koji su se dogodili stotinama godinama ranije te da ga baš nikada nisu vidjeli da je uzeo komadić hrane sa stola.
Nedugo nakon njegova dolaska u New Orleans, krenule su jezive glasine. Naime, jedne je večeri Jacques na svoju zabavu pozvao mladu djevojku. Nakon što se ova opustila, namamio ju je na balkon, gdje ju je zgrabio i ugrizao za vrat. Nesretnica se izbezumila i pokušala pobjeći, ali nažalost nije imalo kamo pa je život okončala u stravičnom padu s balkona na prljavu ulicu. Uznemireni ljudi odmah su pozvali policiju, koja je pretresla Jacquesov stan. Ono što su tamo pronašli ledilo im je krv u žilama.
U jednoj sobi, na hrpi, stajala je krvlju umrljana odjeća iz različitih vremenskih razdoblja, a u cijelom stanu nigdje nisu pronašli posuđe, već mnoštvo boca u kojima je bila pohranjena ljudska krv. Samom Jacquesu St. Germainu nakon kobnog događaja kao da se izbrisao svaki trag. Ubrzo su ljudi “zbrojili dva i dva”. Prema legendi, koja još uvijek živi, Jacques je zapravo besmrtni grof iz osamnaestog stoljeća: Da stvar bude zanimljivija, ljudi diljem svijeta i dalje viđaju čovjeka koji odgovara njegovom opisu!
Piše: Doris Vučić
