Većina danas bjelačke populacije ima ravnu ili valovitu kosu dok su lude kovrče prava rijetkost. Postdoktorandica biološke antropologije na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu Tina Lasisi zainteresirala se za pitanje kose, pa između ostalog i njezine kovrčavosti. Možemo pretpostaviti da je tom interesu dijelom kumovalo i to što i sama ima neukrotivu kovrčavu kosu. Naime, ljudi su jedina stvorenja koja najviše dlaka imaju na glavi, doduše još na pojedinim mjestima, ali u znatno manjoj količini.
Eksperiment s termo lutkom
Lasisi je u suradnji s drugim istraživačima antropolozima, fiziolozima i inženjerima pokušala odgovoriti na pitanje u čemu je kvaka kod kovrčavosti. Naime, krenulo se od činjenice da je puno toga u biologiji na prvu bez vidljiva smisla dok se to nešto ne sagleda u okviru evolucije. Postavljena je pretpostavka da nam “skalp” služi za termoregulaciju. Kako bi provjerili tezu u provedenom eksperimentu korištena je termo lutka s različitim perikama. Lasisi kaže da su ove lutke izuzetno skupe, ali da zato nasreću postoje pokrovitelji znanosti. Konkretno bila je riječ o tri perike i jednoj ćelavoj lutci. Sve korištene perike su bile napravljene od ljudske kose, naravno uvezene iz Kine, a razlikovale su se po teksturi pa su neke bile ravne, neke lagano kovrčave, a neke s jakim kovrčama. Pokazalo se da je kosa uvijek dobra izolacija od Sunca i da je primjerice lutka bez kose apsorbirala najviše topline, kao i da je tu simulirani gubitak vlage bio velik. Između različitih perika najviše je zaštite tjemenu pružila ona s jako kovrčavom kosom. Naime, poveća količina zraka između ove teksture vlasi služi kao sjajan izolator. Smatra se da je upravo kovrčava kosa najviše štitila naš mozak od pregrijavanja.
Geni za kovrčavost
Prema Lasisi geni za kovrčavost su se možda javili u periodu od prije 2 milijuna godina, u vrijeme Homo erectusa. Lasisi i njezin tim pretpostavljaju da je kovrčava kosa tijekom iseljavanja iz Afrike velikim dijelom izgubila svoju prednost i da je u dugom procesu zamijenjena genetskom selekcijom drugim teksturama kose. Kosa je sudeći prema tome imala važniju ulogu u evoluciji nego se to do sada dalo naslutiti. Naravno, Lasisi i njezin tim trebaju sada naći i genetsku potkrijepu svojim tvrdnjama.
Piše: Sonja Kirchhoffer
