Grom je fenomen visoke voltaže koji kada vas pogodi onda vas bogami pogodi i ostavlja velike posljedice. Stručnjaci koji se bave gromovima i njihovim djelovanjem na ljudsko tijelo, kažu da ako vas udari grom da ćete vrlo vjerojatno preživjeti. Dogodi li se pak smrt ona će biti posljedica obično srčanog ili respiratornog zastoja. No, ono što vam ne govore da ako preživite udar to što ste živi ne znači da ste se izvukli jer udar groma nosi ozbiljne zdravstvene probleme.
Izaziva niz neuroloških poremećaja, a i mijenja osobnost. Ono što je sigurno, slažu se stručnjaci, ako vas udari grom, onda više nikada nećete biti ista osoba. Nisu svi udari groma jednaki. Direktni udari groma čine samo 3 do 5 posto svih udara. Najveći broj udara groma čine oni označeni kao struja tla. Oni čine gotovo 50 posto udara, što znači da je osoba izložena ovom fenomenu kroz tlo. Ovi zemljani udari mogu ubiti velik broj osoba, a što pokazuju primjeri smrtnih slučajeva životinja u prirodi, u kojima su gromovi znali ubiti i čitava krda životinja.
Tri plus jedan
Na internetskim prostranstvima širi se priča o Walteru Summerfordu kojega je navodno grom udario tri puta za života, a jednom čak i nakon smrti. To što ga je više puta udario grom završilo je s kolektivnim zaključkom da je bio proklet, a navodno je isto to mislio i sam. Priča kaže da je Walter bio britanski časnik za Prvog svjetskog rata. To što je bio časnik znači da je dolazio iz onoga što se standardno naziva “dobrom obitelji”, dakle onom koja je društveno i imovinski pozicionirana. E, upravo je njega udario grom tijekom bitke u kojoj je bio na konju. Zbilo se to 1918. godine. Ostao je pri tome paraliziran donjim dijelom tijela. Priča se nastavlja dalje i odvodi nas u 1924. godinu. Tada je Summerford već bio u Kanadi. Tu se oženio i stvorio obitelj. Vrijeme je rado provodio u prirodi jer mu je ona davala osjećaj slobode i nesputanosti.
Dok je jednom prigodom bio na pecanju, odjednom se vrijeme promijenilo i navukli su se crni oblaci. Summerford je razmišljao da “neće grom u koprive po drugi put”, no dogodilo se ponovno. Kažu da udari groma na pecanju čine 10 posto svih ovih udara. I dok ga je prvi udar teško onesposobio ovaj drugi mu je pak olakšao invaliditet te je ponovno počeo hodati. Nakon ovog legendarna priča nas vodi opet šest godina unaprijed, odnosno u 1930. godinu. Te 1930. godine Summerford je bio u šetnji parkom kada ga je snašla oluja. Iako nije imao dileme da se treba maknuti, nije stigao, a ubrzo je sve bilo gotovo, i on je izgubio svijest. Kada je došao k sebi bio je potpuno oduzet. Umro je dvije godine kasnije duboko uvjeren da je proklet. Nakon što je pokopan njegov je grob navodno postao meta groma, što se prema pričama dogodilo četiri godina kasnije.
Istina zapravo čudnija od laži
Na Internetu možete naći sliku njegova tobožnjeg nadgrobnog spomenika, kao i sliku samog Summerforda, no to nije njegova slika ( zapravo ima ih više koje kolaju Internetom). Na spomeniku se nalazi odgovarajuće ime, a spomenik je razbijen što se navodi kao potkrijepa udaru groma. Ne znamo je li riječ o vandalizmu ili doista udaru groma. No, ono što je bitno da se na spomeniku jasno razabire godina smrti, a to je 1912. Upravo ovo ruši vjerodostojnost ispričane priče. Naravno, nije nemoguće da je postojalo više ljudi s istim imenom i prezimenom. Međutim, kako je riječ o čovjeku koji je bio tobože časnik u britanskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata, to bi značilo da je pripadao uglednijoj obitelji o kojoj bi bili sačuvani osnovni podaci. Nedostatak dokumentacije ne znači da se ovo nije dogodilo no velika je vjerojatnost da je sve jedna velika izmišljotina. Istina je zapravo čudnija od laži, pa je tako dokumentiran slučaj Roya Sullivana koji preživio čak 7 udara groma. U svakom slučaju bila ovo istinita priča ili puka laž o Walteru ona nas podsjeća na snagu prirode kraj koje smo svi maleni.
I za kraj savjet, nađete li se na otvorenom u trenutku olujnog nevremena najbolje je potražiti zaklon u automobilu koji djeluje kao Faradayev kavez neovisno je li auto stoji ili se kreće. Bitno je samo da je zatvoren. No, ako ste bez auta vani i osjetite stravične predznake visokog napona u zraku, poput dizanja kose napraviti ono jedino što možete čučnite i pokrite rukama uši jer udar groma dovodi do pucanja bubnjića i glavu položite prema prsima. Neka vam stopala u čučnju budu jedno uz drugo i nadajte se najboljem, pa što bude.
Piše: Sonja Kirchhoffer
