Postoje nesreće zbog kojih se pitamo jesu li njihovi akteri bili glupi, pijani, nadrogirani ili što li već. Glavni akter ove bizarne, nesreće bio je tridesetosmogodišnji odvjetnik, stručnjak za korporativno pravo i vrijednosne dionice Garry Hoy. U, trenutku nesreće Garry je već imao i status partnera u kanadskoj odvjetničkoj tvrtci Holden Day Wilson u središtu Toronta. Bizarna nesreća dogodila se 9. srpnja 1993.

Vjera u moderne materijale
Tog ljetnog dana 1993. godine Garry je pokazivao prostore odvjetničke tvrtke zainteresiranim studentima za zaposlenje. Njegovi kolege kažu da je uživao u demonstracijama prostora tvrtke. U ovoj je svojoj zadnjoj demonstraciji pretjerao sa svojim povjerenjem u moderne materijale. Naime, Garry je vjerovao u fantastičnu izdrživost suvremenih građevina, što se u njegovom slučaju nije pokazalo niti sretnim niti točnim, barem ne u svakom segmentu.
Kako zadiviti studente?
Prostori tvrtke su se nalazili u poslovnoj zgradi na 24. katu u užurbanom središtu Toronta. Garry je svojim demonstracijama vjerojatno želio impresionirati studente. Ipak, tog dana sreća je Garryja napustila. On je bio uvjeren da se osoba težine nešto veće od 70 kilograma može bez problema suočiti s prozorom bez posljedica. No, zapravo nije bio problem u staklu već u okviru. Nakon što je prvi puta staklo izdržalo Garryijev skok na prozor, drugi puta nije bio te sreće.

Staklo je izdržalo, ali ne i okvir
Umjesto da se odbije od stakla, kao i toliko puta do tada, okvir prozora je ispao iz ležišta te je Garry završio u “bezdanu”, a na užas prisutnih koji su svjedočili ovom činu ljudske neopreznosti, da ne kažemo nešto drugo. Možemo samo pretpostaviti da su potencijalni kandidati nakon toga “dali petama vjetru”. Ne moramo vam objašnjavati da Garryju nije bilo spasa, kao ni staklu iako je stoički izdržalo sam udar. Zanimljivo je da je ova odvjetnička tvrtka propala samo tri godine nakon bizarnog događaja.

Kažu da su postupci Garryja Hoya učinili slavnom osobom, a očito je da svijet ima neka čudna mjerila za slavu.
 
Piše: Sonja Kirchhoffer
                
		





