Neovisno da li volimo matematiku ili ne, pogreške u njoj skupo se plaćaju. Priča koju danas donosimo jedan je primjer koji pokazuje važnost učenja matematike jer pogreške u njoj mogu rezultirati dramatičnim situacijama. Ako vas zanima što se točno dogodilo u avionu koji je tijekom ljeta 1983. bio prisiljen na hitno slijetanje, pročitajte članak koji slijedi.
Nevolje u zraku
Dana 23. srpnja 1983. godine kanadski je zrakoplov Boeing 767 letio na svojoj redovnoj ruti između Montreala i Edmontona. Problemi su počeli kada se avion našao iznad Red Lakea u Ontariju. Malo nakon 20 sati, upalio se alarm u kokpitu koji je pokazivao nizak tlak u lijevoj pumpi za gorivo. Prema Sustavu upravljanja letom (FMC) sve je bilo u redu i u avionu je bilo dovoljno goriva. Međutim, samo nekoliko trenutaka kasnije zazvonio je i drugi alarm u desnoj pumpi za gorivo. Situacija je u trenutku postala više nego ozbiljna.
Piloti su odmah donijeli odluku da preusmjere zrakoplov u Winnipeg, udaljen nešto malo manje od 200 kilometara. No, uskoro je lijevi motor u potpunosti otkazao, nakon čega su napravljeni novi planovi za slijetanje zrakoplova s jednim motorom. Ovaj plan se opet morao prilagoditi nakon što se začuo još jedan prasak, a zatim se oglasio i alarm koji je signalizirao da su svi motori izvan pogona dok je avion istovremeno osjetno gubio na visini.
Nema uputa u priručniku za let bez ijednog motora
Konkretni je avion bio jedan od prvih mlažnjaka sa sustavom elektroničkih instrumenata, a koji su radili dok rade motori. To znači da je s prestankom rada motora dolazilo i do gašenja ekrana u kokpitu. Upravo se ovdje to i dogodilo, ali je ostalo upaljeno nekoliko instrumenta koji su radili na baterije predviđene za hitne slučajeve. Oni koji su tog dana bili u zrakoplovu svoje živote duguju kapetanu Robertu Pearsonu koji je u tom trenutku imao 48 godina i iza sebe 15 000 sati leta, i kopilotu Mauriceu Quintalu koji je imao 36, i 7000 sati leta. Piloti su otvorili na brzinu priručnik, kako bi vidjeli što mogu učiniti u toj situaciji, ali kažu da upute za letenje bez motora nisu dane – što je samo pojačalo osjećaj da su se opasno približili kraju svog putovanja. U međuvremenu je ostatak posade odradio odličan posao i pripremio putnike za hitno slijetanje te spriječio paniku u ostatku aviona.
Od nestanka goriva do slijetanja 17 minuta
U situaciji u kojoj su se našli nije se puno toga moglo napraviti – osim razmišljati o hitnom prizemljenju. U slijetanju je do izražaja došla vještina i znanje kapetana Pearsona koji je bio, i iskusni pilot jedrilice. Upravo je ta vještina omogućila zrakoplovu da jedri koliko je to bilo moguće i efektno se spusti. Kopilot je odigrao, također, važnu ulogu jer je bio svojevremeno u službi kao vojni pilot stacioniran u bazi u Gimliju u Manitobi. Naime, Gimli je postao novo odredište slijetanja jer se Winnipeg zbog novonastale situacije pokazao nedostižnim. U međuvremenu je baza u Gimliju postala poligon za razne utrke. Upravo je tog dana bila organizirana jedna od njih zbog čega je ovdje bilo podosta ljudi na okupu, a što posada u avionu nije mogla nikako znati. U trenutku slijetanja zrakoplovi bez motora ne proizvode buku, pa su velika opasnost za ljude koji ne čuju grdosiju koja se obrušava. Nasreću avion nije pokupio nikoga uz put, iako su dva dječaka na biciklima bila toliko blizu zrakoplovu da su im pilot i kopilot vidjeli lica izobličena od straha u nenadanom susretu sa zrakoplovom. Od trenutka nestanka goriva do slijetanja prošlo je 17 minuta što se smatra najdužim jedrenjem jednog teškog zrakoplova. Među šezdeset i jednim putnikom nije bilo težih ozljeda, ali je njih 10 zadobilo lakše povrede tijekom napuštanja zrakoplova uz pomoć tobogana.
Što se tu točno dogodilo?
Naravno, neumitno je pitanje što se ovdje točno dogodilo. U pitanju je kombinacija ljudske i tehničke pogreške. Jedna je greška vodila drugoj. Do greške je došlo prvo zbog kvarenja senzora indikatora količine goriva. Osoblje je nakon toga moralo ručno izračunati njegovu količinu. Problemčić je bio u tome što je zrakoplovni sektor Kanade tada napuštao imperijalni sustav mjera i prelazio na metrički te je došlo do pogreške u ručnom izračunu. Poanta je da loša matematika može biti ubitačna. Zbog ovoga avion je poletio s upola manje goriva od količine koja mu je bilo potrebna za let.
Konkretni zrakoplov u trenutku ovog leta tek je bio izašao iz tvornice, a nakon toga je bio u funkciji do 2008. godine, kada je otišao u “zasluženu mirovinu”, odnosno na groblje aviona u pustinji Mojave u Kaliforniji.
Piše: Sonja Kirchhoffer
