Kada se spomene škotski Kamen sudbine onda svi pomišljaju na nekakav reprezentativan predmet, no kada ga vide obično se razočaraju. Ovaj je tajanstveni predmet zapravo vrlo jednostavan i ne bi ga uvrstili u nešto s ovakvim misteriznim imenom.
Kamen je pravokutnog oblika i ima na sebi urezan znak križa. No svoju simplificiranost debelo nadoknađuje s impresivna 152 kilograma. Na svakom kraju ovog kamena su postavljeni željezni prstenovi koji su, kako je relativno nedavno ustanovljeno, služili za prvotno vezivanje trona za pod – ispod prijestolja.
Kako je i zašto došlo do krađe kamena?
Od kada je kamen ukraden krajem 13. stoljeća Škoti su inzistirali na njegovom vraćanju. Da stvarnost može biti čudnija od fikcije pokazuje upravo “krađa kamena” koju je organizirala mala grupa studenata sa Sveučilišta u Glasgowu. Zbilo se to na Božić 1950. godine. U ovoj avanturi sudjelovali su poimence Ian Hamilton, Gavin Vernon, Alan Stuart, Kay Matheson a kasnije im se pridružio John Josselyn. Svi su oni bili pristaše škotske samostalnosti i nervirala ih je indiferentnost okoline po pitanju škotskog identiteta. Organizator i vođa grupe bio je student prava Ian Hamilton. Cilj njihove akcije bio je vratiti kamen kući i kroz to probuditi uspavani osjećaj nacionalne pripadnosti škotskih građana. Uoči Božića krenuli su iz Glasgowa za London. Po dolasku su provjerili prvo situaciju na terenu ne bi li saznali raspored smjena straže i što bolje se pripremili za pothvat.
Usred noći 25. prosinca 1950. ova se grupica nervoznih studenata ušuljala u dvorište opatije i krenula prema kapelici sv. Edwarda u kojoj se nalazio tron. Studenti Ian Hamilton i njegovi kolege Gavin Vernon i Alan Stuart ušli su tiho u kapelicu, a ispred ih je čekala Kay Matheson u svom automobilu. Tijekom vađenja kamena došlo je do nezgode u kojoj je kamen pao i razbio se na dva dijela. Ako im je ovo oštećenje na prvu teško palo, brzo su uočili da će tako s kamenom lakše manipulirati. Mogli bismo reći da su tada odahnuli. U vađenju kamena oštećena je i sama krunidbena stolica. Veći komad kamena grupa je odvukla zajedničkim snagama do automobila na Hamiltonovom kaputu, a manji je Hamilton izvukao sam. Ova dva kamena su nakon toga skrivena, a studentska grupica se primirila i odlučila da još nije vrijeme za prenošenje kamena na sjever. Bio je to pametan potez jer kada je otkriveno da je kamen nestao nastupila je potraga velikih razmjera. Tada je po prvi puta u 400 godina zatvorena granica između Engleske i Škotske. Dva tjedna kasnije studentarija je krenula po skriveni kamen ili točnije kamenje, a u tom je dijelu akcije sudjelovao i John Josselyn.
Studenti koji su ukrali Kamen sudbine dobili status škotskih heroja
Kamen je kasnije završio u Škotskoj na popravku u stručnim rukama klesara Roberta Graya. Dana 11. travnja 1951. nađen je na mjestu glavnog oltara u čuvenoj škotskoj opatiji Arbroath gdje je izglasana deklaracija o škotskoj nezavisnosti početkom 14. stoljeća. Nakon toga vlasti su ga vratile u Westminstersku opatiju. Istraga je kasnije policiju dovela do Hamiltona koji je pogriješio u tome što je posudio apsolutno sve knjige u glasgowskoj knjižnici o Westminsterskoj opatiji i tako se klupko počelo odmotavati. Nakon toga policija je došla i do ostalih članova. Nitko od njih nije procesuiran jer je tako bilo manje opasno. Vlast je željela izbjeći potencijalne nemire, a sve to kako se ne bi uzbunili uspavani duhovi Škotske. Sami su članovi grupe dobili status svojevrsnih škotskih heroja.
Vrlo brzo nakon toga kamen je stavljen u funkciju i korišten je tijekom krunidbe kraljice Elizabete II. 1953. Ovaj je simboličan čin krađe doveo ipak do vraćanja u Škotsku 1996., gdje je čuvan u dvorcu u Edinburghu. Dogovoreno je da će kamen biti čuvan u Škotskoj dok će za krunidbi biti transportiran u Englesku. Prošle godine 2023. prevežen je na ceremoniju krunjenja engleskog kralja Charlesa III. i njegove supruge Camille. Na krunidbi stolac i kamen su bili smješteni ispred glavnog oltara crkve na bogato elaboriranoj srednjovjekovnoj podnici Cosmati. Ova podnica je pravo remek djelo koje predstavlja mozaični makrokozmos u središtu kojega je Zemlja – u skladu s geocentričnom vizijom ondašnjeg čovjeka. Kao što Zemlja zauzima “središnji položaj u svijetu odnosno svemiru” tako i kralj u tom odnosu predstavlja mikrokozmos te zauzima centralnu poziciju tijekom krunidbe. Za krunjenja kraljice Elizabete podnica je bila prekrivena tepihom, no u ovom je slučaju ona bila potpuno otkrivena, a tron je bio postavljen na njezinom središnjem dijelu.
Zanima li vas krađa ovog Kamena od Sconea svakako pogledajte film pod nazivom “Kamen sudbine” koji je snimljen 2008. godine. Film je mješavina stvarnih događaja i fikcije, od kojih potonja uvijek jamči dobru zabavu publici.
Kamen sudbine je danas dobio svoje stalno mjesto čuvanja, i to u novom muzeju u škotskom Perthu. Ako se pitate zašto je smješten baš tamo, stvar je povijesne prirode jer je izvorno kamen prije engleske otimačine bio čuvan u nekadašnjoj opatiji Scone u Sconeu, u blizini Pertha.
Piše: Sonja Kirchhoffer
