Većina ljudi sanja o slavi bilo zbog priznanja, bilo zbog novca koji ona donosi. No, slava ima i svoju mračnu i opasnu stranu. Današnji primjer to zorno pokazuje. Želite li saznati zašto je jedan propali umjetnik Ricardo López odlučio ubiti slavnu pjevačicu kojoj se divio, nastavite s čitanjem.
Tko je bio neuspješni atentator?
Ricardo López je doselio iz Urugvaja u Sjedinjene Države kao dijete. Potjecao je iz obitelji srednje klase, no tijekom života bio je izrazito introvertiran i nesiguran, dijelom zbog Klinefelterovog sindroma, odnosno genetskog poremećaja koji kod muškaraca uzrokuje ženstvene tjelesne karakteristike poput ginekomastije.
Život ispod očekivanja
Zbog anksioznosti napustio je školovanje iako je bio iznimno bistar. Sanjao je o umjetničkoj karijeri, ali ona se nikada nije ostvarila. Radio je povremeno u bratovoj deratizacijskoj tvrtki, a njegov izgled i nesigurnost dodatno su ga udaljavali od društvenih kontakata, osobito sa ženama. U bijegu od stvarnosti, povukao se u svijet mašte, gdje je središnje mjesto zauzela Björk, tada sve popularnija pjevačica eklektičnog stila. Njegova fiksacija započela je 1993. godina, a trajala je sve do njegove smrti 1996.
Od platonske ljubavi do mržnje
López je tvrdio da su njegove fantazije bile platonske, no s vremenom su poprimile opsesivan karakter. Obitelj je bila svjesna njegove fascinacije, a brat mu je savjetovao da pronađe stvarnu partnericu. Ni psihoterapeut, koji je znao za pacijentovu fiksaciju, nije predvidio da će ona eskalirati u nasilje. Prekretnica je nastupila kada je saznao da je Björk u vezi obojenim glazbenikom Goldiejem. López, je gajio rasističke stavove, te je njihovu vezu doživio kao svojevrsnu izdaju i okidač za osvetu.
Opsesija smrću: Planiranje atentata
Godinama je vodio dnevnik od preko 800 stranica, a pred kraj života počeo je snimati i video zapise. U njima je govorio o Björk, ali i svojim frustracijama. U jednom trenutku odlučio je okončati vlastiti život, ali i život pjevačice. Prvotno je planirao napraviti bombu ispunjenu iglama zaraženim HIV-om, no kad je to ispalo neizvedivo, odlučio se za eksplozivnu napravu punjenu sumpornom kiselinom, skrivenu u knjizi.
Dana 12. rujna 1996. poslao je paket pjevačici s bombom. Da je o svemu tome dobro promislio pokazuje krivotvorenje podatke o pošiljatelju. Naveo je kao pošiljatelja Björkinu diskografsku kuću u kojem joj se nudi, tobože, novi projekt. Nadao se da će pjevačica otvoriti knjigu i da će eksplozija biti smrtonosna.
Posljednji čin: bojenje lica i samoubojstvo
Po povratku iz pošte snimio je posljednji video dnevnik, obojio lice u crveno i zeleno, te si je presudio pištoljem. Četiri dana kasnije, upravitelj stambene zgrade u Hollywoodu na Floridi osjetio je smrad i vidio krv kako se slijeva niz zidove. Policija je pronašla poluraspadnuto tijelo i video snimke koje su otkrile da je Björk u smrtnoj opasnosti. Srećom, pošiljka je presretnuta prije nego je stigla na njezinu adresu.
Psihološka analiza: Patricia Cornwell
Slavna autorica krimića Patricia Cornwell analizirala je slučaj i zaključila da je López obojio lice kako bi se distancirao od vlastitog identiteta. U njegovom umu to više nije bio on već netko drugi, pa mu se činilo kao da se ubija netko tko nije on.
Björkina reakcija: Šok, nesanica i bijeg
Pjevačica je bila duboko potresena. Poslala je cvijeće i izraze sućuti Lópezovoj obitelji. Nakon toga je patila od nesanice, a za sina Sindrija unajmila je zaštitare, te se povukla iz Londona. Najprije je otputovala u Španjolsku, a potom se vratila na rodni Island. Kasnije je izjavila:”Biti slavan je kao osjetiti 9 milijardi volti struje koja prolazi kroz tebe”. Njezina sramežljivost i introvertiranost možda je bila upravo onaj čimbenik koji je Lopeza privukao k njoj. U svom je video dnevniku poremećeni muškarac pribilježio da, za razliku od drugih ubojica, on nije ima lošu obitelj već dapače sigurnu i stabilnu, iako ne i savršenu.
Neuspjeli atentat, ali trajna povezanost
Lópezova bomba nije ostvarila svoj cilj, ali njegovo ime ostaje zauvijek povezano s Björk. Patricia Cornwell zaključila je da je njegova fiksacija bila izraz želje da postane ona i da se stopi s njezinim uspješnim identitetom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
