Jack Daniel’s je danas sinonim za najpoznatiji američki viski na svijetu. Njegovoj su popularnosti doprinijele brojne slavne osobe koje su ga redovito konzumirale poput Franka Sinatre, a koji ga je nazivao “pićem bogova”. No on je samo jedna u nizu slavnih osoba koje su obožavale ovaj viski i tako doprinijele rastu njegove popularnosti.
Datum rođenja nepoznat
Prava je istina da je tvorac ovog viskija Jasper Newton Daniel i danas velikim dijelom enigma. Tako mi ne znamo ne samo dan i mjesec rođenja već ni točnu godinu. Pretpostavlja se da je rođen između 1846. i 1849. u zelenom Lynchburgu u američkoj saveznoj državi Tennessee. Majka mu je prema nekim podacima umrla 1847., a prema drugim 1849., zbog čega je morao biti rođen u navedenom periodu. Sigurno je samo da je na svijet došao sredinom 19. stoljeća. Rođen je kao najmlađe dijete u obitelji s čak desetero djece. Nakon smrti majke otac mu se ponovno oženio i s novom ženom je dobio još troje djece.
Odlazak od kuće i posao u destileriji
Jack se nije dobro slagao s maćehom, pa kada mu se otac nije vratio iz Građanskog rata napustio je dom sa samo 9 dolara u džepu. Uskoro je počeo raditi za luteranskog svećenika Daniela Calla u rodnom gradu Lynchburgu. On je imao svoju trgovinu mješovite robe u gradu, no iza dućana se nalazio njegov pravi biznis, a to je bila destilerija viskija. U toj je destileriji radio crnac Nearest Green koji je Daniela podučio poslu.
Kada je kasnije riješio pitanje nasljedstva nakon dugotrajne i mučne svađe s braćom i sestrama te dobio dio svoje imovine, zajedno je s Callom osnovao formalno destileriju pod nazivom Daniel & Call Distillery No. 7. Ovaj broj sedam se odnosio na broj koji im je dodijelila država u postupku odobravanja rada. Upravo se pod tim brojem krije i najprodavaniji viski ovog brenda. No kasnije je velečasni s pooštravanjem pravila o konzumaciji alkohola morao se odlučiti između destilerije i crkvenog poziva, pa je izabrao onaj vjer zbog čega je svoj udio u poslu prodao Jacku.
Smisao za prezentaciju
Daniel je rano učio važnost prezentacije proizvoda, kao i načina na koji se to čini, pa je uvijek vodio računa o svom izgledu u poslu. Isto tako mu je bilo važno prezentirati svoj proizvod u najboljem izdanju. Kada su se na tržištu pojavile četvrtaste boce odlučio se za njih umjesto standardnih okruglih jer su se tako isticale u masi drugih.
Zanimljivo je da iako je volio žene, i to mlađahne nikada se nije ženio niti je imao djece. Njegov je viski dobio na cijeni kada je pobijedio na Svjetskom sajmu u St. Louisu 1904. godine. U osnovi Jack je vodio računa ne samo o prezentaciji već i o kvaliteti svojih proizvoda, a što je tržište prepoznalo i cijenilo. Kako je zalazio u godine počeo je tražiti nasljednike i našao ih je u svojim nećacima. Njegova su dvojica nećaka naslijedila tvrtku, ali je Lemuel Motlow, sin njegove sestre Finett odlučio isplatiti drugog nasljednika i preuzeti sam biznis, u kojem je ostao čak 40 godina.
Daniel je umro 1911., navodno od trovanja krvi. Zanimljiva je priča kako je do toga došlo. Jednog je jutra navodno došao u tvrtku prije svih ostalih, a što je, čini se, rijetko činio. Kada je pokušao otvoriti sef, nije mu išlo, jer je šifru standardno zaboravljao. Nakon toga je počeo bjesniti i lupati nogama u sef. Slomio je pri tome nožni prst, a zbog toga je dobio gangrenu koja je dovela prvo do amputacije prsta, pa stopala, i na kraju noge te je pet godina kasnije umro od sepse. Međutim, ne slažu se svi s ovakvim razvojem događaja, no zasada nema dostupnih drugih tumačenja Danielove smrti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
