Noć vještica, blagdan koji obilježava rezbarenje bundeva i dijeljenje šarenih slastica mališanima, većina će povezati s Amerikom, no zapravo je europskog podrijetla. Evo kako je nastao!
Od repe do bundeve
U noći 31. listopada nekoć se slavio keltski blagdan Samhain, koji je označavao kraj žetve te pripremu za dugačko, mračno i tegobno zimsko razdoblje. Vjerovalo se da u toj noći granica između carstva živih i mrtvih nestaje, a funkcija svijeća postavljenih u izrezbarene plodove – ne bundeve nego repe – bila je otjerati vještice, demone i ostale neprijateljski raspoložene entitete.
Običaj su, sredinom devetnaestog stoljeća, u Sjedinjene Američke Države donijeli irski doseljenici, a Amerikanci su repe, koje se u njihovoj domovini nisu u toj mjeri sadile, zamijenili danas sveprisutnim bundevama.
Kako je Jack nasamario Nečastivog
Prema jednoj inačici irske legende, kovač po imenu Jack, notorna ispičutura, sklopio je ne osobito povoljan ugovor s Nečastivim: prodat će mu dušu ako ovaj podmiri njegove dugove u lokalnoj krčmi. Kad je, nakon mnogo godina, vrag došao po Jackovu dušu, njen vlasnik je shvatio da ju je prodao za male pare te je odlučio nasamariti protivnika.
Rogati je pokazao popriličnu naivnost za jednoga gospodara pakla: lokalni pijanac uspio ga je nagovoriti da se popne na stablo, a nakon što je na njegovu koru nožem urezao križ, siroti đavao je ostao zarobljen među krošnjama. Tada je sklopljena nova pogodba, puno povoljnija za Jacka.
Vječno lutanje
Jack je, naime, obećao da će ostrugati znak križa ako vrag raskine prvotni ugovor, na što je ovaj, nemajući druge, pristao. Nakon smrti, nastavlja se legenda, Jack se našao u nebranom grožđu. Zbog raskida ugovora, za njega nije bilo mjesta u paklenim dubinama, a kao čovjek s više grijehova nego što šipak ima koštica, nije baš bio dobrodošao niti u raju.
Osuđen je tako na vječno lutanje međusvijetom između ta dva carstva, a stari znanac vrag, koji nam se u ovoj priči uopće ne doima kao loš momak, dao mu je žeravice od paklenske vatre, da mu osvjetljava put. Jack ih je stavio u izrezbarenu repu te krenuo na samotni put bez cilja i kraja.
Piše: Lucija Kapural
