Jedna od najpoznatijih anglosaksonskih srednjovjekovnih legendi govori o plemkinji koja je ostala zapamćena kao “Lady Godiva”. Ona je ostala poznata kao pobožna plemkinja koja je obilato darivala Crkvu. Kao i svaka legendarna priča i ova ima više različitih slojeva, između kojih je teško razlučiti granicu između povijesne zbilje i mašte.
Godiva žena “mračnog” grofa
Prema podacima koji su povijesno potvrđeni “Lady Godiva” se udala za jednog od najmoćnijih plemića tadašnje Engleske, grofa Leofrica od Mercije i gospodara Conventryja. Činjenica je da je taj “mračni” grof stanovnike svog grada Coventryja opteretio teškim porezima, zbog čega je bio omražen među svojim suvremenicima. Navodno su Godivu silno zasmetali muževljevi porezi koji su bili na štetu samog grada, a u konačnici i njegova vlasnika jer su ometali brži gospodarski razvoj kraja.
Gola plemkinja na konju
Priča kaže kako je ona pokušavala muža nagovoriti da odustane od svoje politike teškog oporezivanja, a da je on umoran od stalnog prigovaranja ponudio joj prijedlog. Predložio joj je da će odustati od svoje politike oporezivanja ako ona projaše gola kroz prometni dio grada. Lady Godiva je potom dogovorila sa stanovnicima Conventryja da će to i učiniti pod uvjetom da svi ostanu unutar svojih kuća i ne otvaraju vrata i prozore. Legenda kaže da je 10. srpnja 1040. godine sjela na konja gola te se zaogrnula samo svojom dugom kosom kako bi prekrila nago tijelo te je tako projahala gradom. U priči se spominje i stanoviti krojač Tom (poznat i kao Peeping Tom, koji je danas sinonim u engleskom jeziku za voajera), a koji je odlučio otvoriti prozor i “baciti” pogled na golu ženu, no prema legendi odmah je oslijepio, ne vidjevši ono što je htio.
Kroničari o Godivi, njezinom suprugu i voajeru Tomu
Sigurno je da je Lady Godiva, zajedno sa svojim suprugom, osnovala benediktinski samostan i katedralu Sv. Marije, kao i da je svog muža nadživjela za deset godina. Ove je podatke zabilježio po prvi puta kroničar Florenc od Worcestera u 12. st. Međutim, on ne donosi sporni dio priče o “Lady Godivi” kao goloj jahačici. Sporenje između supružnika oko poreza i njezino obnaženo jahanje na konju pribilježio je jedan drugi pisac, Roger iz Wendovera u prvoj polovici 13. st.; ali njegove bilješke suvremeni povjesničari ne smatraju vjerodostojnim jer je bilo sklon bilježenju neprovjerenih podataka koje je negdje nekada čuo. Ipak, poznato je iz jednog kasnijeg izvora, Ranulfa Higdena (kraj 13. i početak 14. st.), da je spomenuti grof doista ukinuo sve teške poreze u gradu Coventryju, osim poreza na konje. Glede priče o voajeru Tomu on se spominje u naknadnom dodatku iz 17. st. Navodno je bio ne samo krojač već i konjušar spomenute Godive.
Ako je jahala, jahala je samo u donjem rublju
Ukoliko u ovom činu jahanja “Lady Godive” ima povijesne autentičnosti, onda se smatra da takvo što naprosto nije bilo moguće kada je u pitanju žena visoka roda. Ukoliko je jahala “gola” kako je zabilježeno onda je to moglo biti, smatraju povjesničari, u bijeloj odjeći bez rukava, odnosno onome što se tada smatralo donjim rubljem. Uz to je onda vjerojatno bila lišena i nakita koji je bio zaštiti znak viših slojeva, a što bi bilo za ženu njezina roda istovjetno kao i da je hodala gola. Moguće je da u ovoj priči i nema nikakve autentičnosti, i da je u pitanju pokušaj da se naglasi plemenitost i suosjećajnost žene koja je slovila za izuzetno religioznu i lijepu. Ovakve priče nisu bile tipične za srednji vijek, a očito je u kasnijm razdobljima dobila drugačije značenje koje je u prvi plan stavilo erotiku, te je tako ova vrlo vjerojatno glasina dobila senzacionalistički efekt.
Festival posvećen Godivi
Godivino ime pojavljuje se u 11. stoljeću u povijesnim dokumentima. Tako je zabilježena u popisu vlasnika nad posjedima (“Domesday Booku”) koji je naručio Vilim Osvajač 1086. Taj popis svjedoči da su u njezinom posjedu bili: Warwickshire, Leicestershire, Staffordshire i Shropshire. Pokazatelj je to velike političke i ekonomske moći. Brojni dokumenti svjedoče i o njezinoj velikoj vjerskoj pobožnosti. U trenutku kada se Godivino ime javlja u “Domesday Booku” ona je već mrtva, ali se njezini posjedi još uvijek referiraju na nju. Elena V. Marlow, neumorna povijesna istraživačica smatra da je ova plemkinja naslijedila zemlju od svoje obitelji i da je nakon udovištva, ali i normanskog osvajanja 1066. zadržala kontrolu nad posjedima. Naime, u anglosaksonskoj Engleskoj žene su mogle posjedovati, nasljeđivati i upravljati imovinom, osobito kao udovice. Zanimljivo je da je ona bila jedina žena među anglosaksonskim zemljoposjednicima, prema normanskom spisku, što ukazuje na njezino značenje. Čini se da je Lady Godiva bila žena ispred svog vremena kojoj je kasnije povijesna interpertacija dala notu senzacionalizma.
U današnjem Conventryju njeguje se uspomena na ovu slavnu plemkinju kroz višednevni festiva. Tradicionalna povorka posvećena Godivinom činu započela je još u 17. st., a oživljena je zadnjih godina, kao zasigurno profitabilna i dobro osmišljena gradska atrakcija. Održava se svake godine krajem lipnja i početkom srpnja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
