Nije novost da su se u drevnom Egiptu muškarci i žene tetovirali još od preddinastičkog perioda. Iako su arheolozi isprva smatrali da je tetoviranje bilo rezervirano za niže društvene slojeve, novija istraživanja pokazuju da je ta praksa bila raširena među raznim slojevima. Tetovaže su imale vjersku i praktičnu funkciju, bile su simbol zaštite, pa i potencijalni oblik liječenja.
Tetovaže na bedrima i donjem dijelu leđa
Jedan od najzanimljivijih izvora za proučavanje tetoviranja dolazi s poznatog arheološkog nalazišta Deir el-Medine. Ovo naselje, smješteno u blizini Doline kraljeva, bilo je dom graditeljima grobnica tijekom Novog kraljevstva. Naselje je bilo dobro planirano, a bogato je dokumentirano nalazima. Deir el-Medina je arheolozima pružila uvid u svakodnevni život tadašnjeg društva – osobito zahvaljujući nađenoj velikoj jami s papirusima koji su otkrili niz nepoznanica.
Iako papirusi ne spominju tetoviranje, istraživanja koja ovdje traju od 2014. godine pokazala su da je nekoliko mumija imalo tetovaže na bedrima i donjem dijelu leđa, odnosno dijelovima tijela koji su i danas popularni za tetoviranje, poput vrata, ramena i ruku. Funkcija ovih tetovaža nije bila estetska već zaštitna.
Bes – zaštitnik žena i djece
Tetovaže iz Deri el-Medine povezane su s božanstvom Besom, jednim od najneobičnijih i najvoljenijih bogova drevnog Egipta. Bes je štitio žene i djecu. Njegova prisutnost imala je apotropejsko, odnosno zaštitno značenje. Žene koje su imale poteškoća sa začećem često su nosile tetovažu s njegovim likom. Za razliku od elegantnih i monumentalnih egipatskih božanstava, Bes je prikazan kao patuljak s velikim ušima, dugom bradom i naglašenim genitalijama. Bio je on bog plodnosti, seksualnosti i radosti. Otkriće o tetovažama iz Deir el-Medine objavljeno je u listopadu 2022. u Journal of Egyptian Archaeology.
Majstori tetovaža i simbolike boja
Za tetoviranje su se koristile igle koje su se umakale u boje, najčešće crnu, plavu i zelenu. Svaka je od tih boja nosila svoju duboku simboliku. Crna je bila povezana s rođenjem, smrću, ali i uskrsnućem. Zelena je bila u bliskoj vezi sa životom i obnovom, dok je plava, bila usmjerena na plodnost i rađanje. Pretpostavlja se da su tetovaža izrađivale žene, majstorice koje su vrlo vjerojatno bile povezana i s medicinskom praksom. Nađene tetovaže predstavljaju funkcionalne amulete, koji su trebali pomoći svojim nositeljima. Neke od nađenih tetovaža na mumijama mogle su se vidjeti golim okom, dok su neke otrkivene pomoću infracrvenih zraka.
Piše: Sonja Kirchhoffer
