Hinduistička religija se javlja u brojnim varijantama i zasniva na vrlo šarolikim filozofskim i teološkim postavkama. Krucijalna razlika između hinduizma i religija koje su najvećim dijelom raširene u zapadnom svijetu, je vjerovanje u ciklus ponovnog rađanjau. Ovaj ciklus oživljavanja nakon smrti odvest će nas na daleko putovanje, sve do Indije. Zaustavit ćemo se u indijskoj sjeverozapadnoj državi Rajasthanu.
Prepun hram
U selu Deshnokeu unutar Rajasthana smjestio se jedan od najčudnijih hramova na svijetu. U pitanju je hram indijske božice Karni Mate. Ova se božica smatra simbolom moći i pobjede, i njoj se sigurno ne biste željeli zamjeriti. Na prvi pogled hram djeluje kao i svaki drugi. No kada mu priđete bliže uočava se da to nije baš hram poput drugih jer se onda uočavaju i brojni hramski stanovnici kojih ovdje ima nekoliko desetaka tisuća. Ovaj hram se zbog svojih stanovnika pogrešno naziva i Hramom štakora, no njegovo je pravo ime Hram Karni Mata.
Ciklus rađanja i umiranja
Glavno je pitanje odakle u hramu štakori? Prema legendi kada se najmlađi sin božice utopio, ona je preklinjala boga smrti da joj se smiluje i oživi joj dijete. Ovaj joj se na kraju smilovao, ali je postavio uvjet da nađe način na koji će uspostaviti narušenu ravnotežu između života i smrti. Božica se odlučila za reinkarnaciju zahvaljujući kojoj će ona i njezina loza uvijek biti na životu, ali će zato prolaziti cikluse rađanja i umiranja. Prema legendi ovaj je ciklus umiranja i rađanja izmjeničan, pa nakon što netko umre u ljudskom obličju rađa se u štakorskom, i zatim ponovno u ljudskom, i tako redom.
Status privilegiranih persona
Sljedbenici ove božice vide štakore kao jedno od njenih obličja zbog čega oni imaju status privilegiranih i obožavanih persona. Ove životinjice koje su poznate kao pametnice turiste dočekuju s radošću jer znaju da sa sobom donose poslastice. Navodno ljubaznost prema štakorima će vam donijeti sreću i blagoslov. Štakori žive u povećem hramu, sasvim na viskoj nozi za indijske prilike. Ovaj je hram sagradio maharadža Ganga Singh početkom 20. stoljeća. Izrađen je od mramora u stilu kasne rajasthanske arhitekture. U svakoj prostoriji hrama štakorima je dostupna hrana, koja se razlikuje od prostorije do prostorije. Što ste bliži božici odnosno unutrašnjosti svetišta to ste i na višem položaju. Sa stajališta štakora koji ondje borave to znači da što ste bliži svetištu dobivate bolju hranu. O štakorčićima brine svećenik i njegova obitelj, kao i pomoćno osoblje. Ovdje se doslovno sa štakorima živi, jede i spava s njima. Svećenik navodi da ih doživljava kao svoju obitelj. Najviši položaj imaju bijeli štakori koji se smatraju inkarnacijom božice i njezine djece. Vjernici su uvjereni da je slina štakora sveta, pa je povlastica jesti i piti hranu koju su oni dotaknuli.
Bez cipela, molim
Ako vas put nanese u ovu daleku zemlju i ovaj hram, znajte da prema štakorima morate biti ljubazni, jer ako im naudite obit će vam se o glavu i morat ćete stradalog štakora zamijeniti novim – onim ukrasnim od zlata ili srebra. No teško da ćete nekog slučajno nagaziti jer prije ulaska u hram se morate izuti. Imajte na umu da je pod prepun štakorskog izmeta, pa tko voli nek’ izvoli. U hram možete ući već u 4 ujutro, a otvoren je do 22 sata. Krenite li ovim putem oboružajte se slasticama, a ako su iole slični miševima signrno vole kikiriki maslac.
Piše: Sonja Kirchhoffer
