Rim je bio mjesta razvrata, no ne za sve. Većina je bila usmjerena na svoje živote i preživljavanje, što vam pretpostavljamo zvuči poznato. Razvratni su bili oni koji nisu morali brinuti za financije pa su imali viška vremena i novca, kao i uostalom danas. Među najrazvratnije careve ulazi Neron. Priče o Neronu su vjerojatno jednim djelo prenapuhane, no očito je carevo ponašanje bilo u domeni skandaloznog, a o čemu svjedoči i epizoda koju danas donosimo.
The Show Must Go On
Nakon što je Neron ostao bez svoje druge žene Popeje Sabine, vrlo brzo se odlučio upustiti u nove avanture. Smatra se da su se Neron i Popeja posvađali, što nije bilo rijetko jer su oboje imali sličan temperament, s tim da je, prema svemu poznatom, ona bila ta koja ga je potaknula na neka od najgorih zlodjela. Čini se da je Neron izgubio živce, i da je svoju Popeju Sabinu tijekom jedne od svađa lupio nogom u trbuh, onako u poodmaklom stadiju trudnoće, nakon čega je došlo do spontanog pobačaja i smrti. Neron joj je potom organizirao pogreb sa svim počastima. Možemo pretpostaviti da je bio stvarno shrvan jer izgubio sebi sličnu osobu. No, kako život ide dalje, smatao je da ne treba previše vremena gubiti u tuzi i krivnji, u skladu s onom današnjom The Show Must Go On, te se vrlo brzo ponovno oženio sa Statilijom Mesalinom.
Kao jaje jajetu
Neronu ovaj brak nije donio očekivanu strast i adrenalin, pa se vrlo brzo odlučio ponovno oženiti, ali ovaj puta za dječaka Spurija koji je sličio kao jaje jajetu njegovoj pokojnoj ženi, a o čemu piše Dion Kasije. Kako bi ga učinio pogodnim za brak Neron je dječaka pretvorio u eunuha, i potom ga oženio odjenuvši ga u ženske halje. Svetonije je duhovito primjetio u svojim biografijama careva, da bi Neronovu ocu bilo pametnije da se, također, oženio nekim kastriranim dečkom s čime se ne možemo ne složiti.
Što se smije, a što ne?
Ime Spurije svjedoči da je dječak imao nepoznatog oca, ali nije siguran pokazatelj robovskog statusa. Svetonije osuđuje Neronovo ponašanje kada navodi da se on upuštao u igrice sa slobodnorođenim dječacima. U osnovi u rimskom društvu spolni odnosi i njihova dopuštenost ovisila je o sloju kojem ste pripadali. Robovi nisu imali nikakva prava te su bili na ‘izvolte’ slobodnorođenim dok su pak viši slojevi imali određeni kodeks te se vrlo dobro znalo što se smije, a što ne. Neron je očit primjer izigravanja ovih pravila. Na ovakvom scenariju sa Spurijem čestitala bi mu vjerojatno i sama Popeja, koja to ni sama ne bi bolje upriličila. Početkom 68. godine Spurije je Neronu darovao zloguki prsten s mitskim prikazom silovanja Perzefone, božice koju je Had oteo kako bi mu postala ženom. Taj poklon se odmah protumačio kao simbol nesreće i zaista Neron je bio mrtav do kraja iste godine, no iduća godina, u povijesti poznata kao godina četiriju careva, bila je kobna i za Spurija. Jedan od četvorice careva, Vitelije, odlučio je Spuriju dodijeliti glavnu ulogu u spektaklu silovanja Perzefone na gladijatorskim igrama, što će i nesretnog kastrata doći glave. Spurije je saznao što mu se sprema te je izvršio samoubojstvo. On je tragična figura za koju često nema pijeteta, no dobar je primjer onoga što pozicija moći čini malom čovjeku.
S Neronom je nestalo julijevsko-klaudijevske dinastije, a s njenim nestankom završilo je i poglavlje najsočnijih pikanterija o razvratu rimskog svijeta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
