Prva fotografija u ovom članku, nakon naslovnice, snimljena je usred drugog, najjačeg vala pandemije španjolske gripe. Zbilo se to na današnji dan 3. studenog 1918.
Gdje je počela pandemija?
Pred kraj Prvog svjetskog rata svijet se suočio s pandemijom španjolske gripe, od koje je, prema novijim procjenama umrlo oko 25 milijuna ljudi. Taj se broj donedavno vrlo različito procjenjivao, u rasponu od 17 do 100 milijuna žrtava. Iako točan broj umrlih nije poznat, čini se da je stvarna brojka ipak manja nego što se prvotno smatralo. Pandemija je pogrešno nazvana “španjolska gripa”, jer se vjerovalo da je njezin epicentar bio u Španjolskoj. Danas se zna da to nije točno – zemlja po kojoj je bolest imenovana nije bila njezino ishodište. Još uvijek traju znanstveni prijepori po pitanju gdje je bolest počela, neki tvrde da su to Sjedinjene Države, dok drugi zagovaraju europsko podrijetlo. Prema istraživanjima virologa Johna Oxforda, moguć je da je pandemija započela u vojnom tranzitnom logoru britanskih snaga u Étaplesu, na sjeveru Francuske još 1917. godine. Vojni logor je bio prenapučen ljudima i životinjama, što je stvorilo uvjete za mutaciju ptičjeg virusa (H1N1) i napad na čovjeka.
Fotografija: Screenshot YouTube (Emeritus Prof John Oxford speaking)
Tijekom 1917. u Étaplesu zabilježen je porast broja oboljelih vojnika sa simptomima koji su odgovarali novom soju gripe.
Najviše žrtava među mladima
Španjolska gripa bila je druga najsmrtonosnija epidemija u povijesti, odmah nakon bubonske kuge koja je harala sredinom 14. stoljeća. Službeno je evidentirana u ožujku 1918., pred kraj Prvog svjetskog rata, a trajala je do lipnja 1920. Zanimljivo je da je imala višu stopu smrtnosti među mlađom populacijom, dok su djeca i stariji; inačepripadnici ranjivijih skupina bili manje pogođeni. Znanstvenici smatraju da je snažnijih imunološki sustav mladih odgovarao pretjeranom imunološkom reakcijom na virus, što je dovodilo do fatalnih ishoda. Uz to, teški životni uvjeti, u kojem su ljudi bili više gledni nego siti, udruženi s lošom higijenom dodatno su pogoršavali situaciju.
Mjere socijalnog distanciranja
Metode za suzbijanje širenja pandemije bile su iznenađujuće slične onima koje su primijenjene tijekom pandemije COVID-19. Uvedene su zabrane masovnih okupljanja, zatvorene su brojne ustanove, došlo je do ograničenja javnog prijevoza, pa čak ponegdje je uveden i policijski sat. Bolnice su bile preopterećene, a medicinskog osoblja kronično je nedostajalo. Maske su postale obavezne, a njihovo nošenje proglašeno je “činom domoljublja”. U listopadu 1918. list San Francisco Chronicle nazvao je one koji odbijaju nositi maske – bez obzira na dobi i spol, “nedomoljubnim lijenčinama”, zapravo i tijekom pandemije COVID – 19, ljudi koji su odlučili ne nositi maske našli su se na meti ljutitih sugrađana.
Povjesničar Alfred W. Crosby smatrao je da je gripa potekla iz Kansasa. Analizom podataka zaključio je da je potražnja za maskama bila tolika da su se rasprodavale čim bi stigle na tržište. Zbog toga su se izdavale preporuke za izradu maski kod kuće koje su se radile od dvoslojne ili četveroslojne gaze.
Više valova epidemije
Pandemija je imala nekoliko valova: dva u 1918., jedan u 1919., i posljednji 1920. Prvi val bio je blaži, dok je drugi, krajem 1918., bio najpogubniji. Listopad te godine smatra se najtežim mjesecom, s najvećem brojem smrtnih slučajeva. Zaraženi su imali klasične simptome gripe – grlobolju, glavobolju i povišenu temperature. No, tijekom drugog vala bolest bolesti su često završavale bakterijskom upalom pluća. Kod najtežih slučajeva pojavile bi se mrlje na licu oboljelih prvo iznad jagodičnih kostiju, a koje bi se samo tijekom nekoliko sati proširile na cijelo lice te ga obojile u plavo. Nakon toga bi se pojavila crna boja na ekstremitetima, koja se zatim širila na ostatak tijela. Smrt bi nakon pojave ovih mrlja i promjene boje tijela, nastupila vrlo brzo, obično u roku od nekoliko sati.
Klimatski uvjeti
Na širenje gripe utjecale su i klimatske prilike, poput obilne kiše i nižih temperature od prosjeka. Ratne aktivnosti podizale su velike količine prašine u atmosferu, što je dodatno pogoršavalo situaciju. U to vrijeme nije bilo adekvatnog liječenja, pa su se liječnici oslanjali na nasumični izbor lijekova s ne baš velikom učinkovitošću kao što su aspirin, kinin, ali i arsen i strihnin, no primjenjivali su se i “alternativni” tretmani poput puštanja krvi i sličnih.
Stroge odredbe o nošenju maski
Odredbe o nošenju maski bile su stroge, kazne su uključivale zatvor i visoke novčane iznose. Fotografiju planinarske grupe uspred španjolske grupe snimio je lokalni fotograf Raymond Coyne na željezničkoj stanici u gradiću Mill Valleyu, smještenom sjeverno od San Franciska u Kaliforniji. Na njoj su snimljeni članovi planinarske grupe Hash and Eggers pod maskama, dana 3. studenog 1918. Jedna od žena iz grupe nosi masku s natpisom “Nosite masku ili idite u zatvor”. Ova poruka nije bila prazna prijetnja i u to vrijeme četvorica su lokalaca u Mill Valleyu odbila nositi maske u javnosti, pa su uhićena i kažnjena svaki s 30 dolara, što je ekvivalent današnjoj sumi od 570 dolara. Isto tako u obližnjem San Franciscu u jednom danu uhićeno je više od stotinu muškaraca zbog istog “prijestupa”. Kazne su varirale u rasponu od 5 dolara do mjesec dana boravka u zatvoru. Mediji i drugi izvori iz onog vremena pokazuju da su ljudi učestalo bili kažnjavani ako su se oglušili o ove odredbe.
Zaboravljena pandemija
Pandemija španjolske gripe ubrzo je zasjenjena posljedicama Prvog svjetskog rata, a potom je pala u zaborav sve do izbijanja COVID- 19, koja je ovu, kao i neke druge pandemije, stavila u središte interesa, ne bi li se iz nje izvukle pouke za buduće zdravstvene krize.
Piše: Sonja Kirchhoffer
