Franceska Mann (rođena Manheimer-Rosenberg) bila je iznimno talentirana balerina iz Varšave. Smatrali su je najperspektivnijom plesačicom svoje generacije. Godine 1939. osvojila je četvrto mjesto na prestižnom plesnom natjecanju u Bruxellesu. Njezinu je karijeru, kao i brojne druge, prekinuo rat.
Franceska Mann. Fotografija: Screenshot YouTube (Ballerina who slaughtered Nazi officers at Auschwitz)
Slamka spasa
U okupiranoj Varšavi kružile su glasine o mogućnosti bijega preko Hotela Polski. Pokret otpora upozoravao je da je riječ o nacističkoj zamci, no mnogi su se u očaju odlučili za tu opciju. Židovi koji su pokušavali pobjeći morali su platiti cijenu, između ostalog, pribaviti dokumente za izlazak iz zemlje, što nije bilo jeftino. Franceska Mann bila je među 1700 Židova koji su, vjerujući u spas, sjeli u vlak za Švicarsku. Umjesto toga 23. listopada 1943. vlak je stao u Auschwitzu.
U početku nitko nije bio zabrinut – rečeno im je da će presjesti na drugi vlak koji će ih odvesti do odredišta, a gdje će navodno biti razmijenjeni za njemačke vojne zarobljenike. Većina je planirala nastaviti put prema Južnoj Americi. No kad su iz pozvali na “dezinfekciju”, iluzije je nestalo. Podijeljeni su u dvije kolone, muškarci i žene, a započeo je proces nove selekcije: tko će raditi, a tko u smrt.
Štikla kao oružje
Među grupom bila je i kći Franceske Mann. Franceska je odlučila tada djelovati. Prema jednoj verziji, izvela je zavodljiv ples pred trojicom uniformiranih stražara, skinula štikle i metalnim dijelom potpetice udarila Oberscharführera Quakernacka u lice. Ovaj je ispustio pištolj rukama pokrio glavu, a ona je brže bolje ugrabila oružje. Potom je jednim hicem upucala u stomak Josepha Schillingera, a zatim je drugim ubila Wilhelma Emmericha. Prema drugoj verziji zbunila je njemačke vojnike grudnjakom. Kako god, njen čin pokrenuo je pobunu među ženama, koje su nasrnule na čuvare. No, uskoro je pozvano pojačanje s mitraljezima.
Kako je sve završilo?
Točan tijek događaja ostaje nejasan. Nakon što je Franceska upucala dvojicu stražara, uslijedila je brutalna odmazda. Većina žena ubijena je mitraljeskim rafalima, a preživjele su završile u plinskoj komori ili su bile pojedinačno likvidirane. Nije poznato je li Franceska poginula u pucnjavi ili si je sama presudila. Svjedočanstvo Jerzeya Tabaua izneseno na suđenju u Nürnbergu, jedno je od rijetkih izvora o ovom pokušaju otpora. Priča je kasnije pretočena u balet “Memento Franceska Mann’s Last Dance at Auschwitz”. Ovaj je događaj zabilježen i u dokumentima, ali ne u opširnom izdanju.
Bila je to hrabrost krhke žene koja je odlučila umrijeti s više dostojanstva. Pokazala je da i krhke ruke mogu pružiti otpor. Da je u svijetu više hrabrosti zlo možda ne bi dobilo uzlet, a onda i čudovišne razmjere.
Piše: Sonja Kirchhoffer
