Je li zaboravljena slika s tavana doista Rembrandtovih ruku djelo?

Fotografija: Pixabay

 

Vlasnik aukcijske kuće “Thomaston Place Auction Galleries” Kaja Veilleux redovito traga za vrijednim predmetima koje prodaje po svojim galerijama. Tako je nedavno u jednoj od kuća, u turističkom mjestu Camden u saveznoj američkoj državi Maine, našao podosta vrijednih stvari, no ništa od toga ga, kako kaže, nije moglo pripremiti za ono što je zatekao u njezinom potkrovlju.

Remek djelo u zakutku tavana

U zakutku tavanskog prostora Kaja je uočio na kraju posla fascinantan portret djevojke, koja je bila oslikana specifičnom chiaroscurom tehnikom. Shvatio je odmah da je portret majstorski oslikan, i da je onaj tko ga je naslikao bio virtuoz u ovoj tehnici poigravanja svjetlom i sjenom. Veilleux je bio uvjeren da je u pitanju slika slavnog Rembrandta.

Kaja Veilleux se redovito oslanja na instinkte, i ako mu oni kažu da nešto vrijedi, onda je tome tako. Instinkti ga, kaže, nisu nikada prevarili, pa ni ovaj puta – barem po pitanju prepoznavanja remek djela. Nađena slika nije potpisana, što otvara mogućnosti za raznolike interpretacije. Kada je Rembrandt u pitanju to i nije od velike pomoći je se slavni nizozemski umjetnik nije popisivao na sve svoje slike i vjerojatno je odluka o potpisivanju ili nepotpisivanju ovisila o tome je li slika bila naslikana po narudžbi ili prema osobnom nahođenju.

Kaja Veilleux. Fotografija: Thomaston Place Auction Galleries

U “prilog” Rembrandtu

Ova je slika sudeći prema žigu, koji je nađen na poleđini, bila posuđena Muzeju povijesti umjetnosti u Philadelphiji 1970. godine. Posuđivanje ovoj uglednoj instituciji išlo bi u prilog da je riječ o vrijednom djelu, no sam žig je trag koji treba pratiti jer je slika morala biti zavedena u dokumentaciji muzeja. Koliko je poznato vlasnik aukcijske kuće nije išao tako daleko, a  nije ni zatražio nikakve tehničke analize niti angažirao vanjske suradnike za provjeru autentičnosti slike. Naime, Rembrandt je imao specifičan stil koji su mnogi oponašli i teško ga je razlučiti s potpisom ili bez njega. Ono što je sigurno da je obožavao raditi portrete, baš poput ovog na nađenoj slici.


Zaborav u 70-im godinama?

Zna se da je slika svojevremeno bila u vlasništvu Cary Williama Boka, koji ju je naslijedio od svoje majke – negdje pred Drugi svjetski rat. U njenom vlasništvu bila je, čini se, od 1907. Bok je bio potpredsjednik jedne od svojevremeno najutjecajnijih izdavačkih kuća u Sjedinjenim Državama The Curtis Publishing Company. Nalazak slike u ovom okruženju i nije čudan, no čudno je što se na sliku tijekom vremena zaboravilo, a to se, dogodilo očito nakon smrti Boka (1970.). Zapravo sama činjenica da postoje podaci o vlasničkim odnosima, omogućava da se oni prate u prošlost do jedne određene granice, što može pomoći u pokušaju odgovaranja na pitanje tko je autor slike.

Portret djevojke: Fotografija: Thomaston Place Auction Galleries

Prodaja za 1,41 milijun dolara

Portret je iznenađujuće brzo završio na aukciji. Kako aukcijska kuća nije poduzela provjeru autentičnosti ona je, ne bi li se ogradila od potencijalnih problema, katalogizirala sliku kao onu  “nakon Rembrandta”. Veilleux je u tom smislu vrlo fleksibilan te osluškuje javnost kojoj se prilagođava dok znanost ostavlja po strani.  Činjenica da je slika u besprijekornom stanju povećala je vrijednost slike. Ona je naslikana na hrastovoj ploči i uokvirena ručno izrađenim zlatnim okvirom. Prodana je 24. kolovoza 2024., a u borbi za sliku na kraju su se natjecala trojica potencijalnih kupaca od kojih je najuporniji kupio sliku za 1,41 milijun dolara. Anonimni kupac iz Europe očito je smatao sliku vrijednom rizika.

Prodavateljima se očito jako žurilo. Naime, kada bi ova slika doista prošla sve provjere te bi bila potvrđena njezina autentičnost cijena slike bi vrtoglavo porasla te bi mogla doseći i 15 mlijuna dolara. Moguće je da su se vlasnici slike bojali opcije odbacivanja autentičnosti, te su se rukovodili onom dobrom starom koja kaže “bolje vrabac u ruci nego golub na grani” ili su znali nešto što drugi ne znaju.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari