Crna bunika od davnina slovi za opasnu biljku, koja raste na tlu cijele Europe, ali i Azije, kao i sjeverne Afrike. Zbog svojih je svojstava od davnina korištena u ritualne svrhe jer je omogućavala svojim psihoaktivnim djelovanjem da sudionici, nekog primjerice magijskog obreda, postignu određena stanja svijesti, koja stvaraju dojam komunikacije s onostranim. Unatoč tome što je ova biljka bila potencijalno smrtonosna koristila se i u medicinske svrhe, u skladu s onom homeopatskom, da nešto može biti istovremeno i lijek i otrov.
Što je o njoj rekao pametnjaković Plinije Stariji?
Bunika sadrži više psihoaktivnih alkaloida koji s jedne strane djeluju ljekovito, a s druge izazivaju ozbiljne zdravstvene probleme, poput gubitka kontrole nad mišićima, tahikardije, delirija, pa na kraju krajeva i srčanog zastoja i smrti.
Poznati političar i erudit Plinije Stariji je u svom “Prirodopisu”, koji se može slobodno smatrati prvom enciklopedijom ondašnjeg znanja, ukazao da je djelovanje ove biljke kontradiktorno jer je s jedne strane efikasna u ublažavanju bolova, kao i nesanice i nekih drugih problema, ali može isto tako dovesti do sljepila, ludila, pa i smrti. Samo ime na hrvatskom jeziku sugerira da je riječ o biljci s halucinogenim svojstvima od koje možete postati, blago rečeno, šašavi.
Zbunjujući nalaz
Do sada su nalazi ovog bilja u rimskom svijetu bili uglavnom upitnog karaktera jer je bunika poput korova, i raste posvuda te je teško reći je li negdje bila prisutna namjerno ili slučajno. Naime, nalaz bedrene kosti ovce ili koze, ispunjene mnoštvom sjemenki bunike je prilično zbunjujuć. Znanstvenici smatraju da je ovdje riječ o pohrani sjemenki u medicinske svrhe.
Sjemenje se doduše moglo koristiti i za rituale, ali i za obračun s neprijateljima. Za očekivati je da su za ovo sjemenje bili zainteresirani ne samo oni kojima je trebala medicinska pomoć već i oni koji su se željeli riješiti svojih neprijatelja. Kost je mogla u svemu tome biti zgodan način transportiranja.
Nalaz star 2000 godina
Nalaz je nađen na području Houteh-Castelluma u Nizozemskoj. Teritorij Nizozemske je u rimsko vrijeme bio važan za trgovanje, pa bi onda teorija o kosti koju je mogao koristiti trgovac za lakši transport sjemenki imala svoju osnovu. Kost je nađena 2017., ali je trebalo proći podosta vremena dok se nije otkrilo, i to sasvim slučajno da je služila kao recipijent. Njezina namjena za pohranu otkrivena je slučajno prigodom njezina čišćenja. Nakon što je ispao s kosti poklopac od prirodnog materijala po stolu se rasuo ogroman broj sjemenki. Bilo je to veliko iznenađenje. Kost je nađena u sloju s predmetima koji su datirani između 70. i 100. godine – što jasno pokazuje da je sjemenje staro oko 2000 godina.
Zapravo ovaj nalaz svjedoči da periferija carstva i nije bila periferija več da su se odjeci zbivanja osjećali u apsolutno svim dijelovima velike države zahvaljujući razvijenoj trgovačkoj mreži.
Piše: Sonja Kirchhoffer
